.webp){kind=icon}
U suštini, njemački dužnosnici spremni su podržati američki plan za korištenje budućih prihoda koje bi generirala zamrznuta ruska imovina — većinom zadržana u Evropi — za podršku pomoći Ukrajini od 50 milijardi dolara, prema izvorima upoznatim s raspravama.
Njemački pristanak mogao bi biti ključni korak koji će Washington i njegove saveznike približiti osiguravanju značajnog novog paketa pomoći za Kijev i osiguravanju američkog angažmana bez obzira na ishod izbora u novembru.
Dužnosnici SAD-a i EU-a kažu da prijedlog SAD-a sve više dobiva zamah, te se očekuje da će dominirati razgovorima između ministara finansija i guvernera centralnih banaka iz Grupe sedam zemalja koji se okupljaju u Stresi, Italija, na svom godišnjem sastanku koji počinje u četvrtak.
No, njemački dužnosnici ne očekuju nikakav konačni dogovor dok se čelnici G-7 ne sastanu od 13. do 15. juna, niti da će se implementacija dogoditi do sljedeće godine, rekli su izvori koji su govorili pod uvjetom anonimnosti.
Na kocki je to može li ukrajinska vlada ostati finansijski održiva - finansirajući svoju odbranu i servisirajući svoj dug - do 2025. S obzirom na to da rat ne pokazuje znakove jenjavanja, a ruska vojna ofanziva jača, najvjerniji podupiratelji Ukrajine žele osigurati srednjoročno finansiranje za opkoljenu zemlju i poslati signal Moskvi da podrška Kijevu među saveznicima G-7 ne slabi.
Hitnost korištenja imovine
Korištenje zamrznute imovine postalo je hitnije s obzirom na neizvjesnost oko američkih izbora. Političke podjele u Washingtonu već su otežale predsjedniku Joeu Bidenu da pruži veću pomoć Ukrajini, a njegov protukandidat, bivši predsjednik Donald Trump, izrazio je skepticizam u pogledu podrške toj zemlji.
Zemlje G-7 blokirale su oko 280 milijardi dolara imovine ruske centralne banke kao odgovor na invaziju Ukrajine u februaru 2022. Većina te imovine drži se u Evropi u klirinškoj kući Euroclear sa sjedištem u Belgiji.
Mjesecima su Sjedinjene Američke Države nastojale iskoristiti tu imovinu za pomoć Ukrajini. Opcije su varirale od direktne zapljene i davanja novca Ukrajini, do njihovog osiguranja za izdavanje obveznica ili njihovog korištenja za podršku nekog oblika zajma.
Prijedlozi su naišli na skepticizam u nekoliko evropskih zemalja. Vlade predvođene Francuskom i Njemačkom izrazile su zabrinutost zbog uticaja koji bi takvi potezi imali na finansijsku stabilnost i privlačnost eura kao rezervne valute, kao i zbog njihove zakonitosti.
Najnoviji američki prijedlog primljen je pozitivnije u evropskim prijestolnicama, uključujući Berlin, rekli su dužnosnici, jer bi uključivao samo korištenje kamata koje stvara imovina bez zapljene glavnice.
Zemlje EU-a već su pristale koristiti taj prihod oporezujući ga stopom od blizu 100 posto i prebacivati taj prihod u Ukrajinu dva puta godišnje. Sporazum G-7 zamijenio bi taj dogovor.
Očekuje se da će imovina generirati oko pet milijardi eura godišnje. Prema prijedlogu o kojem se raspravlja, G-7 bi procijenio koliko bi taj prihod generirao tokom određenog broja godina i stavio taj iznos na raspolaganje Ukrajini unaprijed.
Prepreke ostaju
Konačna veličina paketa pomoći ovisit će o dužini rokova otplate i koliko će dugo imovina biti imobilizirana, ali dužnosnici kažu da bi mogao iznositi čak 50 milijardi dolara. Kako će se ovim iznosom upravljati i ko će to biti među detaljima o kojima se još raspravlja, rekli su dužnosnici.
SAD se nada da će sve vlade G-7 — ili barem dio skupine — učestvovati u davanju zajma unaprijed, ali dužnosnici su rekli da je Washington spreman sam preuzeti cijeli zajam, sve dok postoji dovoljna predanost iz EU da će imovina ostati imobilizirana, a kredit otplaćen.
Još uvijek postoje dugoročne neizvjesnosti.
Kad bi rat završio i Rusija pristala platiti obnovu Ukrajine, to bi postavilo pitanje hoće li imovina ostati zamrznuta i koja će jamstva biti data za otplatu kredita.
Evropska centralna banka i zemlje članice EU-a također su zabrinute u vezi sa zaštitom Eurocleara od bilo kakvog finansijskog rizika, primjerice od ruskih tužbi ili moguće odmazde Moskve.
Također, ako EU mora provesti sporazum kao sankciju, možda će morati obnavljati svoju odluku o zamrzavanju imovine svakih šest mjeseci, postupak koji zahtijeva jednoglasnost. Iako je malo vjerovatno, to povećava rizik da bi jedna država EU-a mogla dovesti u pitanje otplatu kredita blokiranjem daljnjeg zamrzavanja.
