Kada žene ostaju kod kuće, brinu o porodici i starima, kada odluče da naprave pauzu ili čak prekinu svoju karijeru zbog porodičnih obaveza, razlog je često briga o drugima. Ova vrsta poslova podrazumijeva kućne poslove, brigu o djeci, starima i osobama s invaliditetom, a vrlo često ostaje nevidljiva, potcijenjena i potplaćena ako se obavlja profesionalno. Istovremeno, mnoge žene u BiH obavljaju ove poslove bez ikakve naknade, navode rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u BiH Ingrid Macdonald i predstavnica UN Women u BiH Jo-Anne Bishop.
U zajedničkom autorskom tekstu "Koga briga za brigu?", povodom 29. oktobra, prvog Međunarodnog dana brige, Macdonald i Bishop ističu da Bosna i Hercegovina (BiH) ima najveći procenat neaktivnih žena na tržištu rada u Evropi.
Prema Anketi o radnoj snazi iz 2022. godine, od ukupnog broja zaposlenih u BiH, samo je 36,8 odsto žena. Žene navode neplaćeni rad u oblasti brige kao jedan od glavnih razloga zašto ne traže posao, ne pokreću vlastite biznise, te su primorane da rade skraćeno radno vrijeme ili uspore svoje profesionalno napredovanje i usavršavanje.
"U prosjeku, žene u BiH provedu šest sati dnevno na poslovima neplaćenog rada u oblasti brige. U stvarnosti to znači da obavljaju dva posla, neplaćeni i plaćeni. Ovo su podaci iz Polazne studije o ekonomiji brige, prve sveobuhvatne studije o ovoj temi u BiH, koju su proveli Ekonomski institut Sarajevo i UN Women BiH. Velika je cijena koju i žene i društvo plaćaju za ovoliki obim rada u oblasti brige o drugima. Ali za žene, najveća cijena je upravo neostvareni potencijal da učestvuju i zauzmu liderske pozicije u ekonomiji, politici i društvu u cjelini", ističe se u tekstu.
Ravnomjernija raspodjela rada u oblasti brige
Javnost, civilno društvo i privatni sektor u BiH počeli su prepoznavati potrebu rješavanja neujednačenog tereta brige. Zbog ubrzanog smanjenja tržišta rada uslijed iseljavanja, kompanije su počele podsticati pravičnije i snažnije politike porodiljskog odsustva, ohrabrujući više muškaraca da koriste roditeljsko odsustvo te uvodeći fleksibilnije uslove rada.
Pojedine kompanije, poput Violete iz Širokog Brijega i GS TMT-a iz Travnika, za svoje zaposlenike otvaraju vrtiće i ustanove za brigu o starijim članovima porodice.
"Na potrebe u ovoj oblasti odgovaraju i organizacije civilnog društva kroz intenzivnije zagovaranje i lobiranje za promjene politika, ali i kroz direktno pružanje usluga brige u više oblasti, uključujući usluge kućne njege za starije osobe", dodaje se u tekstu.
I vlasti su takođe inicirale važne mjere, ističe se. "Uvedene su politike kojima se roditelji djece ili osoba s invaliditetom zakonski priznaju kao staratelji na puno radno vrijeme, što im omogućava da primaju naknade za brigu koju pružaju, a uvedene su i nove vrste naknada za brigu o djeci".
Međutim, potrebno je proširiti ove napore, smatraju autorice teksta.
"Prepoznavanje, smanjenje i preraspodjela neplaćenog rada u oblasti brige zahtijevaju sistemski i multisektorski odgovor socijalne zaštite, zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja, ekonomskog razvoja, kao i privatnog sektora, civilnog društva, finansijskih institucija i donatora. Transformacija ekonomije brige jedno je od ključnih područja za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i inkluzivnog rasta, te postizanja napretka ciljeva iz Agende 2030", poručuju.
Sistemsko i holističko ulaganje u ekonomiju brige može omogućiti većem broju žena da budu aktivne na tržištu rada, ali može i stvoriti radna mjesta.
U BiH na formalnu ekonomiju brige otpada oko 120.000 radnih mjesta ili otprilike 15 odsto ukupne zaposlenosti (u poređenju s prosjekom od 17 odsto u drugim evropskim zemljama). Ovo uključuje zaposlene u obrazovnom i zdravstvenom sektoru, pružaoce usluga institucionalnog zbrinjavanja i usluga socijalnog rada kako u privatnom, tako i u javnom sektoru.
Povećani zahtjevi za brigom zahtijevaju veću radnu snagu. Na primjer, prema podacima iz 2020. godine, za zbrinjavanje oko 6.600 djece koja nisu upisana u predškolske ustanove u BiH, bilo bi potrebno zaposliti dodatnih 1.104 uposlenika, od kojih bi 1.035 bile žene. Nova zapošljavanja u sektoru predškolskog obrazovanja imala bi dodatni lančani efekat na širu ekonomiju.
Briga je odgovornost svih
U cilju rješavanja postojećih prepreka za žene na tržištu rada i sistemskog ulaganja u brigu, Ujedinjene nacije podržavaju ključne domaće aktere u reformi ekonomije brige. U okviru globalne inicijative "Generacija za ravnopravnost", kancelarija UN Women u BiH pokrenula je Akcionu koaliciju za ekonomsku pravdu i prava, kako bi okupila vlasti, javne institucije, UN agencije, međunarodne finansijske organizacije, donatore, akademsku zajednicu, civilno društvo i privatni sektor, te generisala posvećenost osnaživanju žena uz transformaciju ekonomije brige.
"U cilju podrške ovim naporima, uz predstavljanje Polazne studije o ekonomiji brige, koja sadrži modele ekonomije brige koji bi se mogli ogledno primijeniti, kao i preporuke za unapređenje reformi, vodeći akter iz javnog sektora, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, na čelu s ministrom Adnanom Delićem, postalo je član Globalne alijanse za brigu. Ministarstvo se obavezalo na izradu zakona o socijalnim uslugama, strategije razvoja sistema socijalne i dječije zaštite, kao i niza drugih mjera iz oblasti socijalne zaštite", navode Macdonald i Bishop.
Rad u oblasti brige je temelj održivog razvoja. Bez toga, pojedinci/ke, porodice, društva i privrede ne bi mogli da prežive i napreduju.
"Svi mi primamo ili pružamo brigu tokom života u različitim oblicima i kapacitetima. S obzirom na njen temeljni značaj za održivost života, briga se ne može prepustiti isključivo ženama, bilo kao neplaćeni, slabo plaćeni ili neformalno plaćeni rad. Potrebno je koordinirano, strateško i holističko ulaganje u brigu, direktno od vlasti ili u partnerstvu sa civilnim društvom i privatnim sektorom. Svi bismo trebali brinuti o brizi jer - briga je svih nas!", zaključuju autorice teksta.