Inflacija u Srbiji posljednjih nekoliko mjeseci je na dvocifrenoj teritoriji, a posljednja poskupljenja električne energije, naftnih derivata, osnovnih životnih namirnica i poštanskih usluga ukazuju na to da rast potrošačkih cijena ne usporava ni dolaskom jeseni. O tome koliki se rast inflacije očekuje u narednom periodu, kakva je fisklana pozicija države, kao i koji su glavni rizici za srpsku ekonomiju za Bloomberg Adria TV govorio je vanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Saša Ranđelović.
-
Pored poskupljenja struje za domaćinstva, imamo preporuku za poskupljenje struje za privredu. Da li uzimajući to u obzir i dalje možemo da računamo na pik inflacije u septembru od 14 odsto, kako je najavaljeno iz Narodne banke Srbije, ili možemo da očekujemo i nešto više brojke?
Prema podacima iz avgusta, inflacija u Srbiji je dostigla 12,8 odsto, od čega se oko dvije trećine, 7,5 procentnih poena odnosi na baznu inflaciju, rast cijena dobara i usluga bez hrane i energije, dok se ostatak inflacije odnosi na rast cijena hrane i energenata.
Kada govorimo o inflaciji generalno, možemo da kažemo da je ona podstaknuta faktorima i na strani ponude i na strani tražnje. Počela je probelmima u lancima snabdijevanja izazavnim pandemijskom krizom, zatim produbljena ratom u Ukrajini. Istovremeno i kad govorimo o strani tražnje, veliki fiskalni i monetarni stimulansi koje su države provodile tokom pandemije i činjenice da su centralne banke praktično od 2011. vršile snažnu ekspanziju su sa strane tražnje djelovali na rast inflacije. U ovoj godini smo imali sinhroni uticaj i jedne i druge grupe faktora.
Govoreći o daljnjem toku inflacije u Srbiji, možemo se kratko osvrnuti na kretanje cijene hrane i energenata u Srbiji u odnosu na druge zemlje. U prvom kvaratlu rast cijena hrane je bio iznad evropskog prosjeka, a rast cijena energenata je bio drastično ispod prosjeka. U prvom kvartalu cijene energenata su povećane ispod 5 odsto u prosjeku, dok je u zemljama Evropske unije to bilo 40 odsto. To je posljedica zamrzavanja cijene energenata. U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočimo postepenoj liberazlizaciji tih cijena u smislu dozvoljavanja njihovog povećanja, vidimo da se cijene naftnih derivata određuju ne nedjeljnoj osnovi, da je prije nekoliko nedjelja odobreno povećanje cijene struje za domaćinstva, da je odobreno povećanje cijene za privredu, što će u ostatku godine uticati na rast cijena. Kako će se ukupno kretati inflacija zavisi i od kretanja cijene energenata, ali i od drugih faktora o kojima sam govorio.
-
Kakav trend očekujete na tržištu rada do kraja godine?
Na početku godine stanje je bilo i dalje solidno, stopa nezaposlenosti je bila oko 10 odsto, zaposlenost je bila na nivou kao prošle godine. Suštinski, kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti će u velikoj meri zavisiti od toga kako će se kretati privredna aktivnost, odnosno kako će naša privreda proći kroz novi talas globalnih izazaova. Ukoliko u ovoj godini ti negativni efekti budu ograničeni na to da stopa rasta bude samo nešto manja u odnosu na inicijalno planiranu od 4,5 odsto, ako rast bude 3 ili 3,5 odsto, to ne bi uticalo povoljno na tržište rasta, ali ne bi vjerovatno dovelo ni do značajnijeg rasta nezaposlenosti. Ukoliko na globalnom nivou dođe do snažnijih usporavanja privrede i do recesije, onda se to može nepovoljno odraziti na tržište rada u smislu osjetnog rasta nezaposlenosti.
-
Da li postoji fiskalni prostor za smanjenje ukupnog opterećenja rada?
Fiskalna kretanja u prvoj polovini godine su bila relativno povoljna, konsolidovani fiskalni deficti iznosio je svega 15 milijardi dinara, što je znatno manje od planiranog deficita u tom periodu, uprkos vanredno velikim izdacima tokom izbornih ciklusa. Razlog za takvu fiskalnu poziciju se nalazi u dobroj naplati poreskih prihoda, što se u velikoj mjeri duguje osjetnom rastu cijena dobara i usluga.
Ipak, postoje značajni izazovi po održivost javnih finansija i oni dolaze prije svega iz sektora javnih preduzeća, naročito onih koji posluju u sektoru energetike, EPS-a i Srbijagasa. Činjenica da su cijene njihovih proizvoda bile ograničene, a cijene energenata na svjetskim tržištima snažno rastu, dovodi do stvaranja nekih gubitaka i oni se finansiraju iz internih rezervi u značajnoj mjeri uz indirektnu ili direktnu podršku države. Indirektno u formi davanja garancija za zaduživanje tih preduzeća, vidjet ćemo da li će biti potrebe za direktnom podrškom države kroz različite subvencije. Ukoliko u tom segmentu energetike dođe do eskalacije situacije, održavanje cijena na visokom nivou na svjetskim tržištima, problem u poslovanju domaćih javnih preduzeća u tom sektoru može stvoriti velike dodatne troškove za budžet, što bi onda smanjilo i fiskalni prostor za neke strukturne reforme kao što je smanjenje fiskalnog opterećenja rada.
Ukoliko se taj scenarij ne bi dogodio, vjerovatno bi postojao prostor da se i u narednoj godini nastavi blago smanjenje fiskalnog opeterećenja rada, bilo kroz povećanja neoporezivog dijela dohotka ili smanjenja nekih stopa poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje.
Treba da budemo svjesni da bi za značajnije smanjenje fiskalnog opterećenja rada bilo potrebno na gore korigovati neke druge poreze, ali za manje fiskalno rasterećenje rada možda bi postajao prostor i bez takvih intervencija.