.webp){kind=icon}
Odluka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da raspiše prijevremene izbore učinila ga je predsjednikom krnjeg političkog pokreta. Sada se čini da Francuska ide prema blokiranom Parlamentu - ili onom kojim bi upravljala desničarska stranka Nacionalno okupljanje. U svakom slučaju, vjerovatni rezultat je fragmentarnije političko uređenje, ekonomska stagnacija i zastoj vlade.
Francuski glasači udarili su politički centar u nedjelju. Nacionalno okupljanje Marine Le Pen osvojilo je oko trećinu glasova, a slijedi skupina lijevih stranaka koje obećavaju budžetske ekstravagancije.
Ako Nacionalno okupljanje pobijedi 7. jula, Francuska će se naći na novom političkom teritoriju. Prošla razdoblja "suživota" dogodila su se između mainstream stranaka. Nikada predsjedništvo i Narodnu skupštinu nisu kontrolirale stranke s tako izrazito različitim vizijama o svemu, od fiskalne politike do međunarodnih institucija, klimatskih promjena i nacionalne sigurnosti. Vlada Nacionalnog okupljanja ne samo da će biti teret za zaduženu ekonomiju Francuske, već bi mogla usporiti pokušaje Evrope da poveća konkurentnost i biti dar za Vladimira Putina u Rusiji.
Iako su još uvijek više od prosjeka eurozone, Macronove reforme pomogle su u smanjenju tvrdoglave stope nezaposlenosti u Francuskoj/Bloomberg
Macronovo vlastito razmišljanje ostaje misterij. Ako je računao da bi desničarska vlada mogla biti uplašena ili samouništena prije najvažnijih predsjedničkih izbora 2027., i to bi mu se moglo obiti o glavu. U zemlji u kojoj se politički sporovi imaju običaj prelijevati na ulice, Francuska bi umjesto toga mogla biti još više polarizirana. Pa čak i ako Nacionalno okupljanje ovaj put ne može formirati vladu, bit će moćna snaga u Parlamentu i takmičit će se 2027. za predsjedničku poziciju, najveću nagradu u francuskoj politici.
Istina je da je Nacionalno okupljanje učinilo mnogo da detoksicira brend koji je nekoć bio povezan (pod prethodnim imenom) s negiranjem holokausta Le Peninog oca. Le Pen je uzdigla harizmatičnog 28-godišnjeg Jordana Bardellu kao frontmena i kandidata za premijera. No trenutna mješavina nacionalizma, protekcionizma i intervencionizma stranke dovoljna je da uzdrma tržišta i uzbuni poduzeća. Njegov uspon dolazi u trenutku kada ljevičarske stranke također jačaju, povećavajući rizik od recesije ili još gore, s obzirom na veliki budžetski deficit i teret duga Francuske. A kandidati Nacionalnog okupljanja koji izriču antisemitske, ksenofobne i zavjereničke komentare podsjetnik su na ružne korijene stranke.
Štaviše, drakonska politička pozicija Nacionalnog okupljanja - zajedno s dubokim euroskepticizmom i historijom proputinovskih stajališta - dovela bi Francusku na kolizijski kurs s Bruxellesom u trenutku kada se Evropska unija bori s nizom hitnih izazova, uključujući spor rast, rat u Ukrajini i troškove dekarbonizacije. Budući da je njemački kancelar Olaf Scholz također oslabljena snaga nakon nedavnih izbora za Evropski parlament, više se ne može pouzdati u tradicionalni francusko-njemački balast koji će pružiti osjećaj smjera i fokusa.
Macronov naglo rastući budžetski deficit | Sljedeća francuska vlada ne može si priuštiti rasipniju potrošnju/Bloomberg
Macronova teška situacija naglašava opasnosti zanemarivanja boli birača. Zaslužuje zasluge za porezne reforme i reforme tržišta rada koje su obilježile njegov rani mandat. I bio je u pravu kad je tražio promjene u francuskom penzionom sistemu koji je izvan kontrole. Ali nije uspio odgovoriti na zabrinutosti u vezi sa životnim troškovima, dostupnosti smještaja i porasta imigracije. Njegovo korištenje izvršnih ovlasti kako bi zaobišao Narodnu skupštinu pojačalo je dojam udaljenog i arogantnog vođe. Naposljetku, političar koji je poremetio glavne francuske stranke 2017. postao je utjelovljenje oholosti pariskog establišmenta koji je obećao smijeniti.
Daljnje reforme sada izgledaju malo vjerovatne. Macron će morati učiti na svojim pogreškama i iskoristiti svoje preostale godine kao predsjednik za izgradnju boljih mostova i kod kuće i sa saveznicima, kao što su Poljska, Britanija i SAD. Drugdje u Evropi, politička fragmentacija Francuske trebala bi biti poziv na uzbunu.
Kao nuklearna sila, stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i ključni NATO saveznik - da ne spominjemo jedno od najvećih ekonomija u Evropi - Francuska ostaje značajna sila na globalnoj pozornici. Njeni izbori su važni. Njeni interesi najbolje su posloženi stabilnom politikom, rastućom ekonomijom i ojačanim savezništvima u prijetećem svijetu. To će biti puno teže.
