Kada je stranka Recepa Tayyipa Erdogana izgubila vlast u Istanbulu, bila je to značajna pobjeda za opoziciju čiji je krajnji cilj bio zbacivanje turskog predsjednika. Pet godina kasnije, ohrabreni Erdogan traži osvetu za taj poraz i nastoji ponovo vratiti kontrolu nad ekonomskim motorom zemlje.
Lokalni izbori u nedjelju dolaze nakon što je Erdogan produžio svoju 20-godišnju vladavinu na predsjedničkim izborima prošlog maja. U tijesnoj utrci u najvećem gradu Turske, sadašnji gradonačelnik Ekrem Imamoglu iz Republikanske narodne stranke nastoji oduprijeti se izazovu Erdoganovog kandidata i bivšeg ministra okoliša Murata Kuruma.
Izbori se smatraju širom borbom između dva najistaknutija politička protivnika Turske. Riječ je o kontroli nad gradom od gotovo 16 miliona ljudi s godišnjim budžetom od 6,6 milijardi dolara i čije su isplate socijalne pomoći od ključne važnosti za birače tokom krize troškova života u Turskoj.
Ako zadrži vlast, Imamoglu će zacementirati svoj status Erdoganovog glavnog protivnika, nakon što je 2019. porazio kandidata AK Partije. Taj gubitak bio je duboko ličan za Erdogana, čija je vlastita politička karijera bila turbonapeta tokom vremena dok je bio gradonačelnik Istanbula 1990-ih.
"Ponovno osvajanje Istanbula od ključne je važnosti za Erdoganov plan da ojača svoju vlast i istovremeno skloni svog glavnog političkog neprijatelja", rekao je Wolfango Piccoli, dopredsjednik konsultantske kompanije Teneo. Pobjeda bi također omogućila predsjedniku i njegovoj stranci da povrate kontrolu nad finansijskim resursima koji su ključni za održavanje njihove mreže podrške, rekao je.
Najveća prepreka mogla bi biti ogorčenost zbog strmoglave inflacije i apatije birača. Na jednom od svojih najvećih predizbornih skupova tokom vikenda, Erdogan je skrenuo pažnju na sve manji broj pristalica na skupovima u Istanbulu. ''Navikli smo na 1,5 miliona ljudi ovdje, ali danas ih ima 650.000'', rekao je.
Konzervativna islamistička skupina pod nazivom Nova stranka blagostanja, koja je do sada bila saveznik AKP-a, također se takmiči da dobije zamah mameći iscrpljene Erdoganove pristaše koji nose najveći teret ekonomije oštećene stopom inflacije od 67 posto, među najvišima u svijetu.
Erdogan je prošlog maja osvojio treći mandat na predsjedničkim izborima u Turskoj. Ali izgubio je glasove u Istanbulu i glavnom gradu Ankari, gdje je ekonomska šteta najočitija. Troškovi života u Istanbulu porasli su 81 posto godišnje u februaru s prosječnim troškovima četveročlane porodice tri puta većim od minimalne plate, prema agenciji za planiranje istanbulske općine, IPA.
Uzmimo 25-godišnjeg Alparslana, koji dolazi iz duge loze Erdoganovih pristaša. Okrenuo se protiv predsjednika od izbora u maju jer mu povećanje cijena izjeda sredstva za život i san o ženidbi kakvu je imao njegov brat.
Umjesto toga, Alparslan će glasati za Novu stranku blagostanja. "Protestujem protiv Erdogana", rekao je, odbivši da ga se identificira punim imenom kada je govorio o politici. "Samo stranci mogu uživati u životu u ovom gradu".
"Lakoća" koja se osjećala prije glasanja u maju više nije prisutna i glasači se okreću alternativama, rekao je Can Selcuki, ekonomist i istraživač javnog mnijenja.
Uoči predsjedničkih izbora, Erdogan je dao prednost ekonomskom rastu ispred inflacije s lojalnom centralnom bankom koja je smanjivala kamatne stope dok ih je veći dio ostatka svijeta povećavao. Era jeftinog novca tada je naglo završila.
Centralna banka je podigla referentnu kamatnu stopu za više od 40 postotnih bodova na 50 posto od Erdoganova ponovnog izbora. Budžetski darovi također su bili manje velikodušni jer ministar finansija Mehmet Simsek, veteran s Wall Streeta, pokušava popraviti finansije zemlje i namamiti natrag strane ulagače.
Čak i ako Imamoglu pobijedi, čeka ga još jedna bitka. Gradonačelnik je optužen da je vrijeđao članove Vrhovnog izbornog vijeća, koje nije priznalo njegovu prvobitnu pobjedu 2019. Vijeće je u to vrijeme naredilo ponovno glasanje na kojem je Imamoglu ponovo pobijedio, okončavši četvrtstoljetnu vladavinu AK Partije nad gradom. Imamoglu negira optužbe.
A za neke nepokolebljive pristaše Erdogana, ekonomija je bila lošija prije nego što je on došao na vlast 2002. Fatma Inci, koja je u svojim ranim 60-ima, kaže da se sjeća da je morala stati u red da kupi hljeb.
Fatma i njene četiri prijateljice su skandirale "Reis!" na pitanje o njihovim političkim preferencijama, nadimak koji znači "kapetan" usvojili su neki Erdoganovi pristaše. ''U Istanbulu kažemo Kurum'', rekla je Fatma.