Među evropskim stručnjacima za međunarodne odnose i sigurnost već duže vrijeme u šali, ali sve više i u zbilji, prepričava se svojevrsno prvo pravilo geopolitike: Erdogan uvijek pobjeđuje. I zaista, kada se pogleda kako je predsjednik Turske postao jedan od ključnih i nezaobilaznih faktora za bezmalo sve aktuelne krize koje pogađaju Evropu, od Bliskog istoka i Afrike, preko Ukrajine, do pitanja novog modela evropske sigurnosti bez podrške SAD-a, nameće se zaključak da vrijeme samo ide u njegovu korist.
Štaviše, činjenica da je nedavno lično njemački kancelar Olaf Scholz najavio da je Recep Tayyip Erdogan (71) pozvan da prisustvuje minulom samitu lidera Evropske unije posvećenom evropskoj sigurnosti i naoružavanju Ukrajine ukazuje na to da je svojevrsni prvi sultan moderne Turske postao potreban i poželjan saradnik evropskim liderima, čak i neuporedivo više nego što je to bilo prije 10 godina u vrijeme migrantske krize.
Pa čak i u trenutku zatvaranja svog glavnog političkog konkurenta i izbijanja masovnih protesta u Istanbulu, Erdogan računa na to da je svojim saveznicima iz NATO-a Turska pod njegovim stabilnim vodstvom u ovom trenutku potrebnija nego borba oko njene demokratije i vladavine prava.
I čini se da je u tome itekako upravu, budući da zapadni saveznici Turske upadljivo šutke posmatraju proteste širom Turske, pri čemu skoro da nema poziva da se iz zatvora pusti Erdoganov glavni rival i gradonačelnik Istanbula Ekrem Immamoglu (54), koji je smijenjen s dužnosti jer je uhapšen zbog optužbi za korupciju i pomaganje terorističkoj grupi.
Suzbijanje opozicije
Iako je Imamoglu uhapšen na dan kada je trebalo da objavi da li će biti kandidat na predsjedničkim izborima u ime opozicione Republikanske narodne stranke, međunarodne reakcije su se svele na to da je njemački kancelar ocijenio da je ovo hapšenje "depresivno", dok ga je američki State Department okarakterisao kao internu stvar Turske.
Redovni predsjednički izbori u Turskoj trebalo bi da budu održani tek u maju 2028. godine, ali postoje najave da bi mogli biti održani ranije, pa se i ovo hapšenje sagledava kao Erdoganov pokušaj da suzbije republikance, čiji gradonačelnik Istanbula uživa rastuću podršku, koja prijeti da bude veća od Erdoganove.
Bloomberg
Republikanci, koji baštine kemalističku tradiciju, proteklih godina uspjeli su osvojiti vlast u velikim turskim gradovima, ali ne i u zemlji gdje je na vlasti Erdoganova Partija pravde i razvoja (AKP). Republikanska narodna stranka je u nedjelju organizovala izbore za svog kandidata na predsjedničkim izborima na kojima je Imamoglu osvojio 15 miliona ljudi, iako sama stranka ima skoro deset puta manje članova. Ovakav rezultat ukazuje na to da bi Imamoglu bio najozbiljniji rival Erdoganu na predsjedničkim izborima na kojima pravo glasa ima oko 64 miliona ljudi, premda se među republikancima kao mogući kandidat spominje i gradonačelnik Ankare Mansur Javas.
Turska vlada tvrdi da tužioci ne djeluju pod političkim pritiskom, ali nezavisni posmatrači ukazuju na to da su mnogi kritičari Erdoganove vlasti iza rešetaka, nakon što su izazvali Erdogana, poput lidera prokurdskih ili turskih nacionalističkih partija. Međutim, zatvaranje ličnosti tako visokog profila i popularnosti, kao što je Imamoglu, čini se, bez presedana.
"Zajedno ćemo ukloniti ovu crnu mrlju na našoj demokratiji", rekao je Imamoglu u izjavi ubrzo nakon hapšenja, negirajući bilo kakvu svoju krivicu. "Ja stojim visoko, nikada se neću pokloniti".
Iako je optužba za terorizam odbačena, Imamoglu je ostao u zatvoru zbog optužbi za korupciju, a vlast mu je oduzela i univerzitetsku diplomu, što je inače obavezan uslov za predsjedničku kandidaturu.
Republikanci su se požalili i da je vlast preko turske regulatorne agencije za telekomunikacije i informacije naredila zatvaranje više od 700 naloga novinskih organizacija, novinara, političkih ličnosti, studenata i opozicionih aktivista na društvenoj mreži X Elona Muska.
Erdoganova geopolitička računica
Erdogan je vjerovatno izračunao da rastući strateški značaj Turske nadmašuje njene demokratske nedostatke. Kako ocjenjuje Bloomberg, to je opklada koja se do sada politički isplatila - čak i kada investitori odustaju od ulaganja u turske akcije, čime postoji rizik da se poništi nedavni napredak u vraćanju stranog novca u zemlju.
"Globalno okruženje je popustljivo prema Erdoganu, strastvenom poznavaocu duha vremena", rekao je Soner Cagaptay, direktor Turskog istraživačkog programa na Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku, prenosi Bloomberg. "Ne očekujem nikakav značajan pritisak Evrope ili SAD-a".
Bloomberg
I komentator njemačkog dnevnog lista Frankfurter allgemeine Zeitung Thomas Jansen smatra da "Erdogan zna da je nezaobilazan partner Evropljanima, u migrantskoj politici, u Siriji i u ratu u Ukrajini" pa stoga ne bi trebalo da se "plaši da će biti pod njihovim ozbiljnim pritiskom".
"Kritike njemačke vlade i drugih evropskih država će ga ostaviti hladnim. Tim prije što je Washington dao do znanja da se neće miješati u unutrašnje poslove drugih zemalja. Samim tim, Erdogan može da se osjeti ohrabrenim od Donalda Trumpa", ističe Jansen.
Tokom proteklih nekoliko nedjelja, Turska je sve više učestvovala u evropskim sigurnosnim samitima i visoki evropski zvaničnici su jasno stavili do znanja da su zainteresovani da se oslone na Tursku, ne samo po pitanju rješavanja rata u Ukrajini, već i oko evropskog modela sigurnosti u slučaju da Trump povuče američke trupe.
U briselskim diplomatskim krugovima se sada govori da je "turska saveznik i istomišljenik" te da "dugoročni sigurnosni interesi treba da nadmaše kratkoročne interese nekolicine".
"Ankara dobro razumije da je potrebna za odbrambene planove Evrope. Kao i u prošlosti, Erdogan zna da ima sve tačke pritiska i da bi možda bio spreman da ih iskoristi, kao što je to činio u prošlosti sa sporazumom EU-Turska o izbjeglicama, a nedavno sklapanjem bilateralnog pakta o izbjeglicama s Italijom", ističe glavna vanjskopolitička komentatorka briselskog portala Euractiv Alexandra Brzozowski i dodaje da bi ovog puta sporazum mogao podrazumijevati bližu odbrambenu i ekonomsku saradnju s EU u zamjenu za regionalnu sigurnost.
"Na kraju krajeva, Turska ima drugu po veličini stalnu armiju u NATO-u, poslije SAD-a. Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte je navodno lobirao u EU zagovarajući bližu saradnju s Erdoganom".
Turski aduti i interesi
Politička previranja unutar Turske dolaze u trenutku gdje Turska ima jake geopolitičke adute da ostvari svoje interese jer Trumpovi potezi uveliko ljuljaju transatlantski odbrambeni savez, ostavljajući Evropu s mogućnošću da sama mora brinuti o svojoj sigurnosti.
U tom kontekstu, kod Evropljana Erdogan predstavlja jak adut to što je ponudio da dio turskih trupa, koje imaju 350.000 vojnika, pošalje kao mirovne snage u Ukrajini, pri čemu je već odigrao značajnu posredničku ulogu u dogovoru o izvozu ukrajinskog žita, a smatra se i da se bez Turske zbog njenog strateškog položaja ne može ostvariti nijedan sporazum na Crnom moru.
Diplomate EU ne mogu da ne priznaju i da je turska vojna oprema među jeftinijim opcijama koje se mogu nabaviti van EU, pri čemu je testirana na terenu u ratnim zonama, uključujući Ukrajinu i Azerbejdžan. Aduti turske namjenske industrije, koja ima oko 2.000 kompanija s ukupno oko 100.000 zaposlenih su, između ostalog, dronovi Bayraktar TB2 i ratni avioni pete generacije Tai Kaan. Tursko naoružanje u značajnom obimu već nabavljaju Španija, Portugal, Poljska, Rumunija i Estonija. Erdogan sada očigledno cilja najbogatije evropske zemlje.
Bloomberg
"Što se tiče pristupa sredstvima EU za odbranu, sve veći broj diplomata EU vjeruje da je samo pitanje vremena kada će Evropa morati pogledati stvarnost u oči i proširiti svoju bazu partnera kako bi zamijenila oslanjanje na SAD", ističe Brzozowski.
Osim toga, Turska je iznijela planove Trumpovoj administraciji da ona preuzme borbu protiv Islamske države i osigura stabilnost u Siriji, omogućavajući Amerikancima da ostvare planove o usredsređivanju na druge prioritete nacionalne sigurnosti. Erdogan, koji se želi u aprilu sastati s Trumpom u Bijeloj kući, već je zatražio ukidanje sankcija nametnutih turskim odbrambenim kompanijama tokom prvog Trumpovog predsjedavanja, kao i vraćanje Turske u projekt F-35, zajednički program za proizvodnju najnaprednijih američkih borbenih aviona pete generacije.
"Mislim da je predsjednik imao sjajan razgovor s Erdoganom prije nekoliko dana — zaista transformacioni", rekao je prošlog petka Trumpov specijalni izaslanik za Bliski istok Steven Witkoff, odbacujući zabrinutost zbog protesta izazvanih Imamogluovim pritvaranjem. "Iz Turske sada stiže mnogo dobrih, pozitivnih vijesti kao rezultat tog razgovora".
Sva je prilika da u ovom trenutku jedino svjetski investitori "kritikuju" Erdoganove poteze na unutrašnjem planu, pa su tako turska nacionalna valuta lira i akcije turskih kompanija doživjele neke od najvećih padova na svijetu.
"U ovom trenutku, samo masovni mirni protesti i tržišta – jedine stvari u vezi s Turskom nad kojom Erdogan nema kontrolu — mogu uvjeriti predsjednika Turske da promijeni kurs", smatra Cagaptay, prenosi Bloomberg.
.webp){kind=icon}
