Erdogan steže opoziciju, ali ekonomija steže njega – ko će popustiti?

"U karijeri sam samo jednom dobio crveni karton", rekao je u intervjuu turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Kao bivši nogometaš, turski čelnik sigurno je vrlo svjestan da su suci mnogo vjerovatnije i spremniji gledati na drugu stranu kada je riječ o poznatoj zvijezdi nego bilo ko drugi. Čak i ako se radi o tako ozbiljnim prijestupima kao što je zatvaranje političkih protivnika.

"Erdogan je samouvjeren i ojačan", objašnjava Faris Kočan, predavač međunarodnih odnosa na Fakultetu društvenih nauka u Ljubljani, odabir trenutka za obračun s karizmatičnim opozicionim čelnikom Ekremom İmamoğluom, kojeg su sredinom prošle sedmice turske sigurnosne vlasti uhapsile zajedno sa 105 istaknutih kritičara Erdoganovog režima. Erdogan je napredovao "od izoliranog aktera (prije samo nekoliko godina) do onog s kojim svi žele sjediti za stolom", objašnjava stručnjak, što je jedinstvena prilika za uklanjanje posljednje prepreke uspostavi modernog sultanata.

Strategija dviju stolica

Turske vlasti opravdale su hapšenje gradonačelnika Istanbula nedugo prije njegovog imenovanja na čelo opozicione Republikanske narodne stranke (CHP), pod sumnjom u korupciju i terorističke aktivnosti, jer je navodno sarađivao sa zabranjenom kurdskom strankom PKK. Opozicija je hapšenje, koje je uzdrmalo povjerenje investitora i privrednika u zemlji, koja se polako počela oporavljati od duboke ekonomske krize nakon posljednjih predsjedničkih izbora u maju 2023., nazvala "državnim udarom protiv našeg budućeg predsjednika".

Strasti Erdoganovog obračuna s političkim protivnicima, koji s obzirom na optužbe i broj uhapšenih pripadnika opozicije, među kojima su novinari, privrednici i političari, vrlo brzo poprimaju izgled borbe za opstanak, u nekoliko su se dana prelile na ulice velikih turskih gradova. Sve veći broj ljudi, posebno studenata, već nekoliko dana protestuje u znak podrške Imamogluu, kojemu je sud jučer odredio pritvor do suđenja, a stranka ga je nominirala kao kandidata za predstojeće predsjedničke izbore. Unatoč službenoj zabrani protesta, mnoštvo mladih i dalje se okuplja na protestima, a nedavno je izbilo nasilje nakon što su se demonstranti sukobili s policijom.

Erdogan, koji je tokom više od 20 godina vladavine savladao umijeće sjedenja na dvije stolice, nastavlja slijediti svoju strategiju istovremenog igranja pro- i anti-zapadnog glumca. Pokazao je to nedavni sastanak koalicije voljnih za potporu Ukrajini i hitnost uspostave vlastitog sigurnosnog kišobrana Evropske unije u svjetlu najave američkog povlačenja snaga iz Evrope, gdje bi Turska ponovo mogla igrati važnu ulogu kao posrednik u pregovorima, a još više kao partner u snabdijevanjem zemljama EU oružjem. Dok Evropa pokušava ojačati svoju odbranu, što bi Ukrajini moglo dati sigurnosna jamstva koja Trumpove Sjedinjene Države nisu spremne pružiti, Turska, s drugom najvećom vojskom u NATO-u i odbrambenom industrijom u procvatu, važan je dio rješenja ukrajinske zagonetke.

Nadalje, međunarodna zajednica je spremna zažmiriti na Erdoganove velike prijestupe sa stajališta demokratije, liberalizma i vladavine prava, također na račun brojnih drugih neriješenih pitanja u regiji Bliskog istoka. "Nova evropska sigurnosna i odbrambena arhitektura, pitanje konsolidacije nove sirijske vlade, uspješno manevriranje između Kijeva i Moskve, postkonfliktna obnova Ukrajine i uloga turskih kompanija, pitanje repatrijacije sirijskih izbjeglica i istočnomediteranska strategija za upravljanje migracijama, te francusko povlačenje iz Obale Slonovače i Čada, što otvara pitanje zapadne Afrike i Sahela, sve su to izazovi u kojima se Erdogan suočava, Turska može igrati vidljiviju, ako ne i ključnu ulogu", nabraja Kočan.

Ekonomski oporavak u opasnosti

No, lukavi 'hodža', kako zovu Erdogana, u obračunu s opozicijom ne oslanja se samo na vojnu ulogu, već i na ojačanu ekonomsku moć istočnjačke zemlje. Ulagači su počeli vjerovati u preokret Erdoganove neortodoksne ekonomske politike, koju je počeo prilagođavati nakon pobjede na posljednjim predsjedničkim izborima u proljeće 2023. godine.

 

Najočitiji odraz poboljšanja turske ekonomije je postupni pad inflacije, koja je prije godinu iznosila 75 posto. Posljednje očitanje u februaru pokazalo je da se nastavlja hladiti i trenutno iznosi 39,05 posto. Turska je daleko od razdoblja izvanrednog ekonomskog rasta, kada je ekonomija rasla čak sedam posto godišnje između 2002. i 2007. (kasnije je rast dosegao devet posto). No kada je Erdogan nakon izbora jednostavno odustao od provođenja osebujne fiskalne i monetarne politike, poznate i kao 'erdoganomika', koja se temeljila na uvjerenju da niske kamatne stope smanjuju inflaciju, pokazatelji su se postupno počeli okretati u dobrom smjeru.

Referentni berzovni indeks BIST 100 od tada je u porastu; Samo prošle godine dobio je osam posto, ali je od početka 2025. pao 682 boda, ili 6,94 posto. Najveći pad dogodio se prošle srijede, jer je hapšenje opozicionih ličnosti izazvalo veliku rasprodaju koja je privremeno zaustavila trgovanje na Istanbulskoj berzi. Indeks BIST 100 zaključio je srijedu u padu od 8,7 posto, a gubici su se nastavili i tokom vikenda. Bijeg ulagača s - ponovno - obećavajućeg tržišta u nastajanju izbrisao je oko 10 milijardi dolara s vrijednosti dionica turskih kompanija, izvijestio je Reuters. Prinos na 10-godišnje državne obveznice denominirane u lirama iznosio je u četvrtak 31,31 posto, što je za 338 baznih bodova više nego sedmicu prije, prema podacima na Bloombergovom terminalu.

Turska lira također slabi zbog pokušaja neutralizacije opozicije. Samo u srijedu zabilježio je pad vrijednosti u odnosu na dolar od 12 posto. Do petka, kada je Turska centralna banka konačno intervenirala izvanrednim povećanjem kamatne stope, njegova je vrijednost pala za još 3,7 posto, što je najveći gubitak vrijednosti od juna 2023., navodi Bloomberg.

''Tržište puno izazova''

Prema službenim podacima, Turska zauzima 17. mjesto na listi najvažnijih trgovinskih partnera naše zemlje po robnoj razmjeni. Slovenija je 2024. u Tursku izvezla robu u vrijednosti od 455 miliona eura, a uvezla nešto više od milijardu. Ukupna robna razmjena između dviju zemalja prošle je godine dosegla 1,52 milijarde eura, što je trend rasta.

"Na temelju dosadašnjih iskustava ne mogu tvrditi da će trenutna situacija odmah utjecati na položaj i poslovanje slovenskih kompanija u Turskoj", rekao je za Bloomberg Adriju Matej Rogelj, voditelj Centra za međunarodno poslovanje pri Gospodarskoj zbornici Slovenije. Ne možemo špekulirati o indirektnim i dugoročnim učincima, jer je vrlo malo vjerovatno da bi EU pokušala uvesti bilo kakve preporuke ili čak sankcije protiv Turske s direktnim ekonomskim učinkom, smatra. "Geopolitička i ekonomska važnost Turske za EU je neporeciva i velika", dodaje, ali kompanije "općenito izbjegavaju bilo kakve političke konotacije koje bi mogle utjecati na njihov položaj na tržištu" kada posluju s Turskom.

Rudolf Franc Verovnik, direktor Tovarne meril Kovine, kaže da trenutno nemaju problema, ali da je to "tržište puno izazova". Sarađuju s dva partnera u građevinskoj industriji koji ih opskrbljuju alatom za zidare. Odnosi su dobri i solidni, ali posao u posljednje vrijeme ne cvjeta kao prije mnogo godina. Situacija s Erdoganom i njegovim načinom vođenja države je problematična, kaže, ističući još uvijek visoku inflaciju. To ne utječe na njihovo poslovanje, ali se pitaju kako to njihovi lokalni partneri mogu amortizirati.

 

Apsolutna moć

Kočan kaže da je autokratu Orijenta na ponovni brutalan obračun s političkim protivnicima potaknula i njegova potpuna kontrola situacije kod kuće. Ne radi se tu samo o poboljšanju ekonomske situacije, nego i o "oživljavanju mirovnog procesa s Kurdima i uvjerenja da su izbori 2028. još daleko", objašnjava Kočan. Napisano je da mu Erdogan svojom kontrolom medija dopušta da "postupak protiv Imamoglua oblikuje kao pitanje pravde ili pravnu stvar, a ne politički motiviran proces".

 

Koliko je Imamogluu trn u oku svjedoči i podatak da je Erdogan od 2015. već tri puta optužio svog glavnog protivnika. Ključna stvar u svemu ovome je da je Imamoglu "stjegonoša pobune protiv Erdogana i vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP)". Ocjenu potvrđuje i činjenica da je Univerzitet u Istanbulu samo dan prije hapšenja poništilo İmamoğluovu diplomu, što mu, prema turskom zakonu, onemogućuje kandidaturu za predsjednika, jer kandidati moraju imati fakultetsku diplomu.

Može li Erdoganova tvrda ruka, intenziviranjem studentskih protesta, biti toliko osvetnička da se njegova vladavina dovede u pitanje? "Ovisi o izdržljivosti i otvorenosti društvenih mreža", smatra predavač, dok se pozivi na proteste među mladima šire uglavnom preko društvenih mreža. Stoga je turski ministar unutarnjih poslova Ali Yerlikayja objavio da su uhapšeni deseci ljudi koji su na internetu širili 'provokativne' objave. "Nacionalni mediji su pod kontrolom Erdogana, pa se protučinjenice mogu iznositi samo putem društvenih mreža, alternativnih platformi za razmjenu poruka i upornosti ulice", predviđa Kočan. Ulog rješavanja političke krize u zemlji je izniman, jer se Erdogan prema ustavu neće smjeti ponovo kandidirati na izborima 2028. godine, pa pokušava postići raspisivanje prijevremenih izbora. Da je njegov glavni suparnik osuđen, njegov reizbor bio bi znatno vjerovatniji.