"Zbog programa testiranja drugih država naredio sam Ministarstvu rata da počne testirati naše nuklearno oružje na ravnopravnoj osnovi. Taj će se postupak odmah pokrenuti", napisao je nedavno američki predsjednik Donald Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social.
Osvrnuo se i na hvaljenje ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je malo prije toga izjavio da je njegova zemlja testirala i torpeda na nuklearni pogon i novu krstareću raketu. "Ništa joj nije slično", rekao je ruski čelnik o Posejdonu – podvodnom dronu na nuklearni pogon s nuklearnom sposobnošću, koji se može lansirati kao torpedo i koji, prema riječima visokog ruskog dužnosnika, "može onesposobiti cijele države".
Upravo je ta izjava razljutila američkog predsjednika, čija se vanjska politika često doživljava kao vođena potrebama razmaženog tinejdžera. Sada se nuklearni stručnjaci i nadležne institucije diljem svijeta pitaju o posljedicama Trumpove najave, posebice s obzirom na to da SAD desetljećima nije proveo nijedan nuklearni pokus.
Iako je američki ministar energetike Chris Wright pokušao brzo ublažiti, pa čak i povući Trumpovu izjavu te u emisiji Fox Newsa objasnio da je predsjednik mislio na testiranje sustava za dostavu nuklearnog oružja, predsjednik je nedugo potom pojačao svoju prvotnu namjeru. U emisiji 60 Minutes na CBS-u rekao je da je naredio nastavak nuklearnih testiranja kao odgovor na navodne tajne podzemne detonacije Kine i Rusije. "Testiraju duboko pod zemljom, gdje ljudi ne znaju što se događa s testom", rekao je.
Iako se predsjednikova pozornost posljednjih tjedana preusmjerila s nuklearne problematike na rat u Ukrajini, nestabilnost današnjeg odnosa moći među velikim silama i njihovim interesnim zonama mogla bi ponovno vratiti nuklearnu temu na stol. Ne treba zaboraviti da se nuklearna bojazan pojavila u lipnju, kada se američko zrakoplovstvo pridružilo Izraelu u napadu na iranski nuklearni program tijekom tzv. 12-dnevnog rata.
Jesmo li dakle pred novom nuklearnom utrkom među velikim silama? Hoće li se tamni oblaci nadviti nad američkim i ruskim nebom i kakve će posljedice to imati za nenuklearne države s nuklearnim ambicijama?
Nova nuklearna utrka?
Nuklearno je oružje već neko vrijeme vruća tema u Washingtonu. Dužnosnici u prvoj Trumpovoj i Bidenovoj administraciji javno su se pitali testiraju li američki protivnici potajno nuklearne bombe. Neki Trumpovi savjetnici, uključujući bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Roberta O’Briena, pozivali su na ponovno pokretanje testiranja kako bi se osigurala sigurnost, učinkovitost i pouzdanost starenja američkog nuklearnog arsenala.
Bloomberg
SAD ima oko 3,7 tisuća nuklearnih bojnih glava (neke procjene idu i nešto preko pet tisuća), od kojih je otprilike 1,77 tisuća navodno raspoređeno u vojne svrhe. Washington je posljednji put testirao nuklearno oružje u rujnu 1992., a sve bojne glave u američkom arsenalu proizvedene su prije te godine.
Prema podacima ICAN-a, Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja, danas u svijetu postoji 12.331 nuklearna bojna glava. Uz SAD i Rusiju, nuklearno su naoružani još Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Kina, Sjeverna Koreja, Indija, Pakistan i Izrael. Postoji i šest država koje na svom teritoriju imaju strano nuklearno oružje, većinom još iz doba Hladnog rata: Italija, Turska, Belgija, Njemačka i Nizozemska imaju američko nuklearno oružje, a Bjelorusija rusko.
"Kada pogledamo ukupne brojke američkog, ruskog, pakistanskog, izraelskog, kineskog i drugog nuklearnog oružja, vidimo da je velik dio tehnologije star, ali da je neprestano obnavljana. To su radili tako što su staro oružje povlačili iz uporabe i zamjenjivali ga manjim brojem novih sustava. Iz daljine je to često izgledalo kao nuklearno razoružavanje, a zapravo je riječ o ponovnom naoružavanju odnosno modernizaciji nuklearnih snaga. Zato danas svaka nuklearna država ima i neke vrlo suvremene sustave", objašnjava sigurnosni stručnjak Iztok Prezelj.
Razdoblje intenzivnog nuklearnog naoružavanja barem je načelno završilo padom Berlinskog zida i krajem Hladnog rata, a nuklearno je testiranje stalo donošenjem Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih testova sredinom 1990-ih. No SAD, Rusija i Kina taj su ugovor potpisale, ali ga nisu ratificirale, a nedovoljna ratifikacija spriječila je stupanje ugovora na snagu. Posljednjih godina odjekuje i iranski nuklearni program, koji su ovo ljeto SAD i Izrael bombardirali.
"Na nuklearnom području prva država koja napravi korak, bilo prema razoružavanju ili prema suprotnome, ima golem utjecaj. Taj korak izaziva veliku pozornost i potiče druge da ga slijede. Trenutačno smo svjedoci potencijalnog koraka u lošem smjeru. Ako bi SAD to stvarno učinio, i druge bi države bile u iskušenju učiniti isto, čime bi se ponovno riskirao povratak nuklearne opasnosti između Istoka i Zapada kakvu smo poznavali u Hladnom ratu", kaže Prezelj.
Sigurnosna stručnjakinja Maja Garb dodaje: "Uravnavanje nuklearne naoružanosti na Zapadu nakon Hladnog rata stalo je, a zabrinutost su podizale države poput Sjeverne Koreje, Indije, Pakistana i Izraela, koje nisu potpisnice Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, te su razvile nuklearno oružje. Rat u Ukrajini, u kojem sudjeluje nuklearna sila Rusija, potaknuo je dodatne rasprave o ostalim nuklearno sposobnim državama i strah od upotrebe oružja."
Bloomberg
Podsjetimo, od početka rata u Ukrajini Putin često aludira na moguću nuklearnu eskalaciju te je službeno revidirao rusku nuklearnu doktrinu kako bi snizio prag za nuklearni napad. Rusko je oružje raspoređeno u Bjelorusiji, a dužnosnici prijete slanjem nuklearnog oružja Kubi i Venezueli. U studenome je Putin naložio pripreme za moguću obnovu nuklearnih testova.
Sigurnosni stručnjak Prezelj također ističe da u područje nuklearnog oružja ulazi i umjetna inteligencija: "Najviše se govori o ruskom sustavu Posejdon, koji bi navodno mogao djelovati autonomno, bez izravnog nadzora operatera. Tu umjetna inteligencija ne zahvaća toliko samu nuklearnu tehnologiju, koliko procese odlučivanja."
Misli li Trump ozbiljno?
"Trump je kao vrhovni zapovjednik zapravo već izdao nalog da administracija započne pripreme za testiranje nuklearnog oružja, a s obzirom na 'red' koji je u prvom dijelu godine napravio u administraciji, ne očekujem ni da će mu itko proturječiti", procjenjuje obrambeni stručnjak Erik Kopač. "No prema dosadašnjoj praksi, naravno, (donekle) je moguće da će se Trump na putu do realizacije još predomisliti."
Kopač smatra da takva poruka SAD-a "nije dobra za svjetski mir jer donosi dodatni pritisak na narušavanje postojećih (nuklearnih) odnosa". "Treba pritom naglasiti i da su u razvoju novog oružja sposobnog nositi nuklearne bojne glave (hipersonične rakete, nove balističke taktičke rakete te rakete i torpeda na nuklearni pogon) prvi bili Rusi. Odgovor Amerikanaca stoga je barem djelomično očekivan, premda je tipično trampovski", kaže obrambeni stručnjak i dodaje da "promjene postojećih nuklearnih odnosa, kao rezultat promijenjenih geostrateških okolnosti, stvaraju dodatni pritisak na povećavanje ambicija za razvoj nuklearnog oružja i među državama koje ga još nemaju".
"Riječ je o vrlo opasnoj retorici i zaoštravanju u području nuklearnog testiranja, odnosno testiranja nuklearnog oružja", kaže predstojnica Katedre za obrambene studije na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani Jelena Juvan. "Time se vraćamo desetljećima unatrag, u vrijeme kada su takvi testovi u fizičkom okruženju bili nešto sasvim normalno i nitko se nije obazirao na posljedice koje mogu imati po život i prirodu u neposrednoj blizini."
Juvan ističe da je Trumpove izjave kasnije ublažio vojni vrh, ali dodaje da je retorika "neprimjerena i opasna (...) i u smislu mogućeg početka nove nuklearne utrke, nečega što smo zaključili završetkom Hladnog rata." Kao i obrambeni analitičar Kopač, i stručnjakinja Juvan smatra da to među drugim državama može "potaknuti osjećaj ugroženosti i želju da i same razviju takve sposobnosti".
Bloomberg
Među te se države ubrajaju srednje sile poput Saudijske Arabije, Irana, Njemačke, Južne Koreje, Japana, Poljske i Ukrajine, koje se zbog vlastitih okolnosti potencijalno osjećaju "ugroženo". Obrambeni stručnjak Klemen Grošelj ističe da je nova nuklearna utrka neizbježna. "Zbog rastućih napetosti u svijetu neke bi države, koje već danas imaju sve preduvjete da postanu nuklearne sile, to doista mogle i postati. Njemačkoj za proizvodnju nuklearnog oružja nedostaje jedino politička volja; tu su i Južna Koreja, Japan, Iran i Ukrajina. Zanimljiva je i Saudijska Arabija, koja je financirala pakistansku nuklearnu bombu pod uvjetom da će i sama dobiti odgovarajuću količinu ako Iran dođe do bombe", kaže.
"SAD se već početkom ove godine, zbog navedenih i drugih događaja – rasta ekonomske i vojne moći nuklearne sile Kine – odlučio na modernizaciju svog nuklearnog arsenala. Svako se oružje treba zamijeniti novijom verzijom. Ne treba zaboraviti ni da je dogovor o nuklearnom oružju neizostavni dio mirovnih pregovora o Ukrajini koje vodi SAD", ističe obrambena analitičarka Garb.
"Proces restrukturiranja međunarodne ravnoteže moći kojem svjedočimo odražava i nuklearni potencijal država. Iako se nuklearno oružje još uvijek s jedne strane smatra jamcem stabilnosti u svijetu, s druge se strane vidi da vlastita nuklearna sposobnost državama pruža osjećaj sigurnosti. Stoga je posve moguće da će neka država koja se osjeća ugroženom pristupiti razvoju vlastitog nuklearnog arsenala", pojašnjava poznavateljica Garb, spominjući Iran.
Ograničenja nuklearnog testiranja
Osim diplomatskog rizika koji bi donijelo novo američko testiranje, postoje i tehnički izazovi. Savezne su studije pokazale da bi sigurna izvedba takvog testa vjerojatno zahtijevala više godina priprema, a i tada bi mogla donijeti vrlo malo korisnih informacija. Do kraja 50-ih godina prošlog stoljeća atmosferske eksplozije uzrokovale su veliku štetu zbog radioaktivnih padalina, navodi analiza Foreign Affairsa.
U 1960-ima je većina nuklearnih testova prešla pod zemlju. Sjedinjene Države provele su gotovo 400 podzemnih pokusa, a Sovjetski Savez oko 170. Podzemno je testiranje bilo daleko prihvatljivije javnosti u tim državama jer nije ostavljalo vidljive tragove, a štetni su učinci bili znatno manji.