Sjedinjene Američke Države i ostale članice G-7 u trenutnim ekonomskim problemima Kine sve češće vide dokaze duboko ukorijenjenih strukturalnih problema koji će na kraju ojačati poziciju Zapada protiv sve slabijeg geopolitičkog konkurenta.
Dužnosnici u Washingtonu, Rimu, Tokiju i drugim glavnim prijestolnicama, a koji su posljednjih dana govorili za Bloomberg News, smatraju da se ekonomska priča koja je desetljećima diktirala globolne tokove kapitala brzo mijenja. Ako je nekada izgledalo da će Kina prestići vodeću svjetsku ekonomsku silu, Sjedinjene Američke Države, to više nije slučaj. Rasprave u Washingtonu i izvan njega sve se više vode o tome kako se nositi s Kinom koja se možda približava vrhuncu moći.
Izjava američkog predsjednika Joea Bidena tijekom kampanje ovog ljeta, kada je kinesku ekonomiju zbog dugoročnih izazova nazvao "vremenskom bombom", odražava sve prihvaćenije stajalište. U vrlo brzom vlaku koji povezuje Peking i Šangaj, američka ministrica trgovine Gina Raimondo izjavila je da su joj menadžeri američkih kompanija rekli kako je Kina postala sve manje "privlačna za ulaganje".
"Čini se da se rasprostranjena zabrinutost zbog nezaustavljivog rasta kineske moći mijenja u brigu zbog opadanja kineske ekonomije i populacije", kaže Richard Fontaine, izvršni direktor Centra za američku sigurnost u Washingtonu.
To je mišljenje koje administracija Joe Bidena sve više prihvaća. U intervjuu za Bloomberg News u lipnju, tadašnja američka ministrica financija Janet Yellen opisala je sadašnje smanjenje kineske populacije kao "izazov u smislu rasta i investicija" i ukazala na druge probleme poput naglog porasta nezaposlenosti mladih i urušavanja sektora nekretnina koji je nekad činio oko četvrtine ukupne potražnje.
Američki dužnosnici smatraju da je Kina pogriješila što je ignorirala desetljetne savjete da svoju ekonomiju otvori u većoj mjeri. Iako tvrde da je još uvijek prerano za ocjenu da Kina doseže svoj vrhunac, vide dugoročne probleme koji koče rast. Slično argumentu Gine Raimondo, zamjenik ministra financija Wally Adeyemo ovog je tjedna izjavio za Bloomberg: "Kinezi stvaraju manje povoljno okruženje za strane izravne investicije i strane tvrtke."
Članice G-7 također razmatraju kako će problemi ekonomije teške 18 bilijuna dolara utjecati na njihova vlastita tržišta. Neke brine da će ti problemi, ako vodeći čimbenik svjetskog rasta dodatno oslabi, zadati udarac već krhkom izgledu za oporavak. Neki u Londonu vide svjetlu stranu dezinflacijskog impulsa koji bi mogao pomoći njihovim naporima da obuzdaju cijene.
Promjena sentimenta ide dalje od službenika. Najnoviji broj časopisa Foreign Affairs, intelektualnog biblijskog djela za vanjsku politiku SAD-a, s člancima koji proglašavaju kraj čudesnog rasta Kine i početak ere stagnacije, čita se kao rekviem za njezin uspon.
Na saslušanju Odbora za gospodarsku i sigurnosnu reviziju SAD - Kina, koji već dugo služi kao forum za upozorenja o posljedicama rasta Kine, koji je održan 21. kolovoza, dominantna tema koju su prenijeli analitičari iz privatnog sektora bila je ekonomska ranjivost. "Peking nikada neće moći iznijeti uvjerljivu tvrdnju o globalnoj ekonomskoj prevlasti", svjedočio je Logan Wright, voditelj istraživanja tržišta Kine u konzultantskoj tvrtki Rhodium Group.
Nije jasno koliko će trajati usporavanje Kine. Dužnosnici G-7 ukazuju da Kina ima financijske resurse za poticanje svoje ekonomiju i izbjegavanje ekonomskog sloma. Predsjednik Xi Jinping i njegovi ekonomski dužnosnici nastoje prekinuti ovisnost zemlje o neodrživom dugu, a Peking se dosad suzdržavao potpunog poticanja gospodarstva iako je gotovo svakodnevno poticao svoju industriju nekretnina.
Fiskalne napetosti, koje bi bile uključene u široki napor da se ojača sektor nekretnina i potakne rast, Kini bi otežale usklađivanje drugih prioriteta. Gerard DiPippo, viši geoekonomski analitičar, za Bloomberg Economics kaže da problemi neće spriječiti Kinu da financira svoje industrijske politike, "ali će vjerojatno učiniti te politike manje učinkovitima".
Također, sve se više sumnja u nekada neupitnu tvrdnju da će kinesko gospodarstvo jednog dana nadmašiti Sjedinjene Države kao najveće svjetsko gospodarstvo. Analiza Bloomberg Economics-a pokazuje da se američko gospodarstvo nedavno uspjelo dodatno udaljiti od Kine pomoću jačeg američkog dolara, a to je trend koji se čini vjerojatnim. "Uspjeh može biti samoodržavajući", napisao je DiPippo u prošlomjesečnom izvješću.
Ipak, američki, europski i japanski dužnosnici tvrde da nema razloga za trijumfalizam dok se suočavaju s vlastitim izazovima i brinu o utjecaju slabije kineske potražnje na globalno gospodarstvo i tvrtke u njihovim zemljama. Postoje znakovi da se promjena sentimenta također počinje odražavati na zapadnu politiku, čak i ako dužnosnici tvrde da još ne vide potrebu za promjenom smjera.
Kad je Bidenova administracija u kolovozu predstavila dugo očekivana ograničenja ulaganjima u Kinu, pokazalo se da su ona relativno slaba i usko fokusirana. Djelomično je to rezultat lobiranja američkih investitora. Također, predstavljanje je bilo svjesno suzdržano jer je, kako je jedan član administracije rekao privatno, Bijela kuća vidjela da su sve neprijateljskije politike Kine i njezine ekonomske teškoće učinile bolji posao u odbijanju ulaganja od bilo kakvih američkih ograničenja.
Dužnosnici u Washingtonu i europskim prijestolnicama tvrde da je usporavanje Kine validacija njihovih napora da smanje ovisnost o izvoznom divu i preispitaju vlastite trgovinske, investicijske i industrijske politike. Iako su Sjedinjene Države predvodile taj "de-rizički" pokret, našle su zajednički jezik u G-7.
Dužnosnici također tvrde da Kina i dalje predstavlja izazov u mnogim strateškim sektorima i vjerojatno će to biti još mnogo godina. To znači da će i dalje nastaviti jačati alternativne lance opskrbe.
"Dvije stvari su istinite", kaže Jennifer Harris, koja je do ranije ove godine radila u Vijeću za nacionalnu sigurnost Joe Bidena i godinama zagovarala snažnije američke trgovinske i industrijske politike. Prva je da će "Kina postati stara prije nego što postane bogata", kaže Harris. Ali to ne umanjuje jednako važan drugi faktor: "Napori Pekinga u industrijskoj politici usmjereni su prema određenim strateškim industrijama" kao što su električni automobili.
Drugi analitičari, kako unutar tako i izvan vlade u Washingtonu, smatraju da je usporavanje Kine posljedica oklijevanja Pekinga u provođenju značajnih reformi i smanjenju uloge državnog sektora.
"Vidimo optimističnu Ameriku i, iskreno, Kinu koja se suočava s cijelim nizom ekonomskih problema koji je udaraju sa svih strana", kaže Wendy Cutler, bivša dugogodišnja visoka trgovinska pregovaračica SAD-a i sada potpredsjednica Asia Society Policy Institute-a. "Ipak, SAD se ne bi trebale hvaliti u ovom slučaju. Ovo može oslabiti konkurenciju, ali Kina je ozbiljan ekonomski konkurent."
Naime, Kina nastavlja produbljivati veze s ekonomijama u Globalnom Jugu, a lista zemalja zainteresiranih za pridruživanje grupi BRICS posljednji je primjer njezinog rastućeg utjecaja među zemljama u usponu.
Ipak, Kina je propagandu za svoj autoritarni model dugo temeljila na vlastitom ekonomskom usponu i rastu. Taj model sada izgleda oštećen, barem djelomično, i njegova privlačnost opada. Sporija Kina znači manju potražnju za sirovinama i drugim dobrima te može rezultirati manje geopolitički motiviranim kineskim ulaganjima i utjecajem u dijelovima svijeta kao što je Afrika.
Također, znači da Kina ima manji utjecaj u bogatim zemljama svijeta. Neki američki dužnosnici vide usporavanje kineske ekonomije kao pomoć njihovim naporima da uvjere ponekad skeptične europske i druge saveznike da se udalje od Kine. I ima obilje dokaza koji podupiru tu tezu.
Antoine Bondaz, istraživač Foundation for Strategic Researcha, vodećeg francuskog think-tanka, tvrdi da zbog usporavanja Kine europske tvrtke moraju birati hoće li se povući ili ulagati u Indiju ili jugoistočnu Aziju. "Europa se udaljava od Kine", kaže Bondaz.
Napori Njemačke da, udaljavajući se od Kine, diversificira svoje ekonomske odnose, što je dio nove strategije, također postaju lakši zbog usporavanja kineske ekonomije.
"Kinesko gospodarstvo ne raste brzinom kojom je nekada raslo", rekao je 28. kolovoza novi njemački ambasador u Washingtonu Andreas Michaelis, na događanju Center for Strategic and International Studies. Kineska tržišta "više nisu tako obećavajuća kao nekad".
Italija, s druge strane, vidi priliku. Nova vanjskopolitička inicijativa koja će biti objavljena u listopadu ima za cilj proširenje kruga talijanskih partnera u Africi i igrati veću ulogu u tokovima energije s tog kontinenta prema Europi, poznatu kao "Mattei Plan" po Enricu Matteiu, osnivaču talijanske energetske tvrtke ENI. Usporavanje Kine - zajedno s Rusijom koja je zauzeta ratom u Ukrajini - može samo koristiti Italiji, prema informacijama ljudi koji su upoznati s razmišljanjima u Rimu.
Italija je nedavno donijela zakon koji omogućuje vladi da koristi posebne "zlatne dionice" kako bi blokirala prijenos tehnologije u strateške sektore izvan zemlje, uključujući umjetnu inteligenciju, poluvodiče i energiju - sve to općenito se smatra načinom da se ograniči prijenos tehnologije Kini. Vlada do kraja godine također mora odlučiti hoće li obnoviti sudjelovanje u inicijativi Pojas i put koja je nekada bila temelj napora kineskog predsjednika Xija da produbi ekonomske veze diljem svijeta. Usporavanje Kine slabi argument za to.
Postoje oni u Europi koji upozoravaju da bi se strateški balans mogao brzo preokrenuti ako Kina ponovno ekonomski osnaži brže nego što se trenutno predviđa. Zatim tu je i špekulacija o mogućem povratku Donalda Trumpa na predsjedničku poziciju u SAD-u, ako pobijedi na izborima sljedeće godine.
Europa i dalje vidi Kinu na više trgovinski način nego SAD, što znači da će uvijek postojati razlika u njihovim pristupima politici. "U Europi, Njemačka nikada neće odobriti sve ono što SAD žele. Ako Njemačka želi ostati izvozna zemlja, ne može promijeniti svoj odnos prema Kini", kaže Jim O'Neill, bivši ekonomist Goldman Sachsa i bivši ministar britanske konzervativne vlade koji je prije dvadeset godina skovao akronim BRIC.
- - Surađivali Erica Yokoyame, Michelle Jamrisko, Toru Fujioka, Jenny Leonard, Peter Martin i James Mayger.