.webp){kind=icon}
Godinama je predsjednik Recep Tayyip Erdogan bio politički nedodirljiv na religioznom i uglavnom ruralnom jugoistoku Turske, osvojivši dvije trećine glasova na izborima 2018. godine. Oslanjajući se na svoje korijene u islamskom političkom pokretu, Erdogan je dao glas - i jeftine zajmove - "pobožnoj generaciji" regije, nižem sloju islamskih konzervativaca koji su mu ponudili podršku u zamjenu za put do prosperiteta.
Zatim, 6. februara, dva snažna potresa razorila su jugoistok, usmrtivši više od 50.000 ljudi i natjeravši procijenjenih 3,5 miliona ljudi na bijeg. Dok su ekranima dominirali prizori sravnjenih stambenih zgrada i ljudi koji vrište tražeći vladinu pomoć, Erdoganova se vlada borila da odgovori na tragediju.
Manje od tri sedmice prije nego što glasači izađu na biračka mjesta za sljedeće nacionalne izbore u Turskoj, izostanak snažnog odgovora za pomoć u katastrofama — u pozadini vrtoglavog porasta cijena hrane i najma diljem zemlje — ostavio je Erdogana suočenog s najtežom izbornom utrkom u svojoj tri decenije dugoj karijeri. Prvi put postoji realna šansa da bi mogao izgubiti glasove građana ili svoju većinu u parlamentu.
Trodnevno putovanje autocestom dugom 500 kilometara koja prolazi kroz područje potresa naišlo je na prezir čak i među predsjednikovim najvjernijim sljedbenicima. Dok građevinski strojevi uklanjaju ruševine iz gradskih središta, stanovnici koji su izgubili svoje voljene, domove i poslovne prostore i dalje su ljuti zbog sporosti vlade u rješavanju onoga što je Erdogan opisao kao "katastrofu stoljeća".
Zelena polja pšenice protežu se duž ceste u pokrajini Kahramanmaras s 1,2 miliona stanovnika, uspavanoj poljoprivrednoj regiji najpoznatijoj po svom sladoledu od kozijeg mlijeka. Otkako je njen dom ovdje uništen u potresima, Yuksel Uzungunder živi u šatoru na industrijskoj periferiji grada s petero djece.
Politički potresi/Putovanje turskom zemljotresnom zonom pokazuje da predsjednik Erdogan gubi podršku na nekada sigurnim mjestima/Bloomberg
Yuksel Uzungunder u Kahramanmarasu/Bloomberg
Unatoč tome što je dugogodišnja pristalica Erdogana i njegove stranke AKP, Uzungunder kaže da se osjeća kao da ju je predsjednik napustio.
Ne samo da se vlada borila s prikupljanjem i otpremanjem prijeko potrebnih šatora, deka i grijača tokom ledene zime, kad je pojačanje konačno stiglo, raspoređeno je nasumično. Uzungunder je dobila deke i šporet nakon što je danima čekala, ali ona vjeruje da je gradonačelnik koji je sklon Erdoganu bio pristrasan u dijeljenju pomoći.
''Neću glasati ni za Erdogana ni za njegovu AK stranku na izborima 14. maja", kazala je. ''Cijela moja porodica ih je podržavala. Sada želim novu vladu koja će nas poštovati''.
I mnogi drugi dijele njen bijes. Dok je predsjednik za neadekvatnu reakciju države okrivio neočekivani intenzitet udara magnitude 7,8 i 7,6, kritičari su svalili teret na njega. Tvrde da Erdogan nije uspio popraviti korumpirani sistem koji nadzire sigurnost gradnje, te da je u turske humanitarne agencije zaposlio nekompetentne birokrate.
Humanitarni napori nakon potresa u Turskoj/Bloomberg
Ovaj aspekt katastrofe može se pratiti od početka Erdoganova vremena na vlasti. Otkako je došao na vlast nakon potresa 1999. godine, u kojem je poginulo više od 17.000 ljudi i koji je izazvao finansijsku krizu, Erdogan je iskoristio građevinski sektor kao način za rast i turske ekonomije i vlastite političke baze.
Putem jeftinih zajmova, Erdogan je zaslužan za rast u kineskom stilu u regiji kao što je Kahramanmaras - novac koji je pomogao malim preduzećima da porastu do profitabilnosti i stvorio osjećaj političke stabilnosti.
Ipak, nakon najnovijih potresa, ta se strategija rasplela. Ne samo da je za mnoge zgrade dovršene pod Erdoganovim nadzorom utvrđeno da su loše napravljene, upumpavanje novca u izgradnju nije uspjelo održati rast nekada živahne ekonomije zemlje.
Uništene i oštećene stambene zgrade u Hatayu/Bloomberg
Inflacija je podivljala u Turskoj od 2018. godine, kada je Erdogan imenovao svog zeta Berata Albayraka za ekonomskog cara. Albayrakovi uglavnom uzaludni napori da kontrolira vrijednost turske lire uz izbjegavanje povećanja kamatnih stopa rezultirali su skokovima cijena koji su postojano smanjivali kupovnu moć potrošača i razorili ekonomije.
Čak i dok je inflacija prošle godine dosegnula visokih 85,5 posto — premašivši 100 posto u nekim gradovima, uključujući Istanbul — Erdogan je, prkoseći ekonomskoj ortodoksnosti, izvršio pritisak na centralnu banku da nastavi snižavati kamatne stope.
To je, zajedno s njegovim stalnim naporima da utiša kritičare i uspostavi kontrolu nad pravosudnim sistemom zemlje, potaknulo mnoge birače da preispitaju svoju lojalnost.
Nije to zbog njega učinila ekonomija, rekao je 39-godišnji Mahmut Ordu, koji vodi trgovinu gnojivima u jugozapadnoj pokrajini Adiyaman. Uostalom, primijetio je da su skokovite cijene goriva, pesticida i hemikalija godinama vršile pritisak na poljoprivrednike.
Umjesto toga, rekao je Ordu, koji je dodao da je uvijek glasao za Erdogana u prošlosti, potres ga je natjerao da zastane i razmisli je li nefunkcionalna reakcija države dio šire slike.
Humanitarni kamp koji je postavila turska uprava za katastrofe i hitne slučajeve/Bloomberg
''Vlada nije uspjela dostaviti pomoć u sve krajeve zone potresa. Ali više sam kritičan prema jednom čovjeku koji pokušava osigurati vlast'', rekao je Ordu iz svoje radnje u gradu Araban. "Što je previše, previše je. Nije u redu da jedan čovjek donosi sve odluke bez ikakvog nadzora''.
Zabrinutost zbog autoritarnog kretanja u Turskoj raste najmanje od 2013., kada je Erdogan ograničio slobodu govora i naredio policiji da suzbije protuvladine proteste. Zatim je 2016. godine neuspjeli pokušaj puča pokrenuo ustavnu reviziju i referendum 2017., koji je Erdoganu omogućio da učvrsti svoju vladavinu jednog čovjeka.
Kad bi opozicija došla na vlast, kažu, jedan od prvih poteza bio bi poništenje referenduma.
U centru Adiyamana, još jednog teško pogođenog grada pored Kahramanmarasa, vlasnik restorana Abdurrahman Karaoglu dijelio je zabrinutost da je Erdogan transformirao nekada ceremonijalno predsjedništvo Turske u neksus moći.
Ipak, ekonomija ga je konačno okrenula protiv predsjednika. "Moj bijes zbog kašnjenja u slanju pomoći nakon potresa nestaje, ali sam vrlo kritičan prema upravljanju ekonomijom", rekao je.
Inflacija u Turskoj divlja od 2018./Bloomberg
Dok se pripremao ponovo otvoriti svoj restoran za prvi dan svetog mjeseca ramazana, Karaoglu je rekao da se oslanja na članove porodice koji će raditi kao konobari. Gledajući srušenu zgradu prekoputa svog restorana, primijetio je da su njegovi zaposlenici koji nisu poginuli u tragediji odlučili emigrirati.
"Oporavak ovisi o podršci vlade", rekao je Hanefi Oksuz. ''Otprilike 40 posto gradskog stanovništva je otišlo''.
Oksuz, čiji Kipas Holding zapošljava oko 14.000 radnika u tvornicama papira, cementa i tekstila u Kahramanmarasu, izgubio je oko 100 tvorničkih radnika i članova njihovih porodica u potresima, a još stotine u kasnijoj migraciji.
Da bi regija ponovo stala na noge, rekao je Oksuz, "postoji potreba za jeftinim i dugoročnim kreditima tvornicama i poreznim olakšicama kako bi se isplatile veće plaće i radnici uvjerili da se vrate".
Unatoč nezadovoljstvu, Oksuz planira glasati za čovjeka kojeg uvijek ima — Erdogana.
Predsjednik ima veliku prednost u ovoj regiji, gdje disidenti i nestalni birači još uvijek čine manjinu biračkog tijela. AKP je bio najbolji na svim ovdašnjim izborima otkako je Erdogan počeo dominirati turskom politikom prije dvije decenije.
S obzirom na to da su izbori 14. maja, šest opozicionih stranaka glasno je trubilo o gotovo svakodnevnim poskupljenjima i provodilo kampanju na obećanju da će se vratiti ortodoksnijim ekonomskim politikama.
Kemal Kilicdaroglu, sredina, i drugi opozicioni čelnici s 5.000 žrtava potresa na iftaru 24. ožujka u Malatyi/Bloomberg
Iako imaju veće šanse pobijediti Erdogana na izborima nego bilo ko u posljednje dvije decenije, većina anketiranih i analitičara sumnja da će se to dogoditi. Veliko pitanje, dakle, nije hoće li Erdogan potpuno izgubiti, nego hoće li izgubiti dovoljno podrške da preokrene parlamentarnu ravnotežu u korist protukandidata Kemala Kilicdaroglua.
Ako Erdogan osvoji mjesto predsjednika, ali izgubi parlamentarnu većinu, mogao bi pokušati pridobiti nacionalističku stranku unutar opozicionog bloka ili upravljati zemljom putem predsjedničkih dekreta. Iako će izvršna vlast koju je akumulirao osigurati da Erdogan ostane moćan vođa, napetosti s parlamentom mogle bi stvoriti nestabilnost i pogoršati ionako nervozna turska tržišta.
Bilbordi predsjednika Erdogana i preživjelog iz potresa s natpisom "Prvi temelji rastuće Anadolije grade se u Kahramanmarasu"/Bloomberg
Šta god se dogodilo, rezultat će dijelom ovisiti o novom odazivu birača. Od 61 miliona birača s pravom glasa u Turskoj, više od pet miliona moglo bi glasati prvi put. Među njima je i Serap Dogan, 21-godišnja sekretarica u jugoistočnom gradu Sanliurfi, gdje su nedavne bujične poplave dodatno dovele do ogorčenja stanovnika koji se još oporavljaju od potresa.
Dogan, koja je odgojena u konzervativnoj religioznoj porodici, bila je uzbuđena zbog učestvovanja na izborima koji bi joj možda mogli promijeniti život nabolje.
"Erdogan je bio vođa zemlje od mog rođenja", razmišljala je Dogan dok je hodala blatnjavim ulicama na putu do posla. ''Želim živjeti u slobodnijoj i pravednijoj atmosferi'', rekla je. ''Moja logika kaže Erdogan, ali moje srce kaže Kilicdaroglu''.
