.webp){kind=icon}
Prije samo tri godine, kada su članice OPEC+, odnosno Rusija i Saudijska Arabija ratovale oko cijena nafte, Sjedinjene Američke Države su se našle u ulozi mirotvorca. Sada se čini da se SAD pretvorio u metu OPEC-a.
Naftni savez između Rusije i Saudijske Arabije potencijalno bi mogao da izazove niz poteškoća za američku privredu, pa i za kampanju za reizbor Joea Bidena za predsjednika.
Prema tome, odluka o smanjenju proizvodnje koju je OPEC+ donio ovog mjeseca bi, drugi put od Bidenove posjete Saudijskoj Arabiji prošlog ljeta, mogla tek biti početak.
Najnovija odluka o smanjenju proizvodnje podigla je cijenu barela nafte za oko pet dolara, a to znači da su recesijski rizici sada veći jer će potrošači više trošiti na energiju nego na ostalu robu, kao i da bi inflacija mogla biti viša. Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin dobija više sredstava za finansiranje svoje ratne mašinerije.
Ipak, mnogo je značajnije ono što potez koji je napravio OPEC+ govori o mogućem kretanju cijene nafte u predstojećim godinama.
U današnjem svijetu geopolitičkih promjena, čini se da Saudijska Arabija izlazi iz Vašingtonove orbite. Saudijci su odredili obim proizvodnje nafte u koordinaciji s Rusijom. Kada su željeli da ublaže tenzije s regionalnim suparnikom Iranom, za posredovanje su se obratili Kini, ostavivši SAD po strani. Zapadni uticaj na naftni kartel je na najnižem nivou u posljednjih nekoliko decenija.
Osim toga, svaka članica grupe OPEC+ ima svoje prioritete i svaki dodatni prihod zbog više cijene nafte pomaže.
Američki State Department ističe da je Bidenova administracija usredsređena na suzbijanje rasta domaćih cijena energije i energetsku bezbjednost, te dodaje da smanjenje proizvodnje ne vidi kao dobrodošlo s obzirom na trenutnu volatilnost tržišta, ali i da će pažljivo pratiti sljedeće poteze grupe zemalja koje proizvode naftu.
U međuvremenu, opasnost od američke konkurencije u proizvodnji nafte iz škriljaca je smanjena, a uprkos globalnim nastojanjima da se smanji upotreba fosilnih goriva u cilju postizanja nulte emisije gasova staklene bašte, to ostaje više kao dugoročna ambicija nego kratkoročna realnost.
Bloomberg
Većina analitičara sada prognozira da bi cijene nafte u predstojećim godinama mogle biti iznad 80 dolara po barelu, što je poprilično iznad prosjeka od 58 dolara u periodu između 2015. i 2021.
U proteklih skoro godinu i po dana tržište je bilo volatilno, pa je nakon ruskog napada na Ukrajinu cijena barela prvo dostigla 120 dolara, nakon čega je zabrinutost u vezi sa recesijom u Evropi, rastom kamatnih stopa u SAD i kineskim restrikcijama zbog Covida, snizila cijenu na oko 75 dolara u decembru. Od tada potražnja raste, uglavnom zbog otvaranja Kine, dok je sada, nakon odluke OPEC, cijena na oko 85 dolara.
Analiza Bloomberga pokazuje da za svaki rast cijene od pet dolara po barelu američka inflacija raste za 0,2 procentna boda.
Dogovor "nafta za sigurnost" između SAD i Saudijske Arabije decenijama je bio okosnica energetskog tržišta. Međutim, sve to je sada prilično nestabilno.
Naime, nakon ubistva saudijskog disidenta Jamala Khashoggija u Istanbulu, odnosi dvije zemlje su počeli da se kvare, a Biden je tokom predizborne kampanje 2019. zaprijetio da će Saudijsku Arabiju izopštiti i da će zaustaviti prodaju oružja. Prije dvije godine Biden je objavio izvještaj u kome se navodi da je tamošnji prijestolonasljednik i defacto vladar princ Mohamed odgovoran za ubistvo.
"Saudijci smatraju da bi bilo neodgovorno ne tražiti način da se zaštite od onoga što vide kao američku nepredvidivu politiku. Nepredvidivim smatraju radikalne promjene u politici SAD u periodima Baracka Obame, Donalda Trumpa i Bidena“, kaže Jon Alterman iz Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu.
Promene cene barela nafte od kraja 2021.
Saudijci tvrde da je najnoviji potez stvar nacionalnih prioriteta i da nije uslovljen nekim diplomatskim razmatranjima.
Vađenje nafte u Saudijskoj Arabiji je jeftino i kraljevstvu su potrebne cijene između 50 i 55 dolara po barelu da bi finansiralo uvoz i nadoknadilo odliv sredstava stranih radnika.
Ipak, da bi uspostavilo ravnotežu proračuna, potrebna mu je cijena od 75 do 80 dolara, uzimajući u obzir da vlast ima skup društveni ugovor s građanima prema kojem im je obećano blagostanje u zamjenu za političku podršku. Zbog toga vlada mora da investira u industrije koje nisu povezane s naftnom kako bi većina Saudijaca mogla da nađe posao. To plaćaju petrodolari.
S druge strane, državni investicioni fond isto tako planira da troši 40 milijardi dolara godišnje za potrebe domaće ekonomije, što, recimo, uključuje izgradnju futurističkog grada Neom u pustinji. Ta ulaganja nisu dio proračuna i za njih je kraljevstvu potrebna cijena nafte bliža 100 dolara za barel.
U Rusiji Putin računa na prihode od nafte za finansiranje vojske. Za Kremlj bi najbolja cijena bila takođe oko 100 dolara.
Učinci različitih cena nafte na SAD, Rusiju, Saudijsku Arabiju i Irak
Konsenzus među analitičarima je da bi cijena barela ove i sljedeće godine u prosjeku mogla biti između 85 i 90 dolara.
Eventualna nova odluka o smanjenju proizvodnje, recimo, sljedeće godine uoči američkih izbora, ozbiljno bi poljuljala izborne izglede Bidena, ali i pogurala inflaciju prema četiri odsto prema kraju 2024. u odnosu na sadašnju prognozu od 2,7 odsto.
Iako bi takav udarac američkoj ekonomiji povećao rizike od recesije širih razmjera, kao protivteža stoje velike uvoznice nafte poput Indije i Kine.
Izvjesno je da visoke cijene nafte imaju tendenciju da zasade sjeme budućeg pada jer kompanije intenzivno ulažu u proizvodnju kako bi ugrabile priliku za što veći profit.
Osim toga, ne postoji garancija da će Saudijska Arabija, Rusija i ostale članice OPEC+ biti sposobne da zadrže jedinstvo. To je lakše učiniti kad su cijene visoke.
Zasad ipak ostaje činjenica da se cijena ključne svjetske robe određuje u zemlji na koju SAD više ne može da računa kao na prijateljicu.
