.webp){kind=icon}
Kada se povećana državna potrošnja dogodi u korelaciji s povećanjem kamatnih stopa središnje banke u uvjetima neobuzdane inflacije, tržišta se uplaše. To je lekcija za britanskog premijera Rishija Sunaka nakon propasti Trussonomike, odnosno spajanja politika energetske pomoći i smanjenja poreza u uvjetima kada je potrebna povećana štednja u proračunu.
Eurozona je izbjegla ovo previranje, što daje ideju o tome gdje ovih dana sjede pravi ekonomski radikali. Ali i tamo se nazire inflacijski zastoj zato što vlade izražavaju nezadovoljstvo pooštravanjem Europske središnje banke. Francuska Macronomija sugerira kako takvo nezadovoljstvo ima smisla.
Francuska bi u teoriji trebala biti primjer za vrstu smanjene potrošnje koja uzrokuje deficit, zbog koje tržišta paničare. Francuska je iz Covid krize izašla s omjerom duga i BDP-a od 113 posto i proračunskim deficitom od sedam posto, većim od prosjeka eurozone, nakon što je vlada odustala od mjera zaštite radnih mjesta. Želeći izbjeći ponavljanje prosvjeda žutih prsluka iz 2018. godine zbog viših troškova života, administracija francuskog predsjednika Emmanuela Macrona potrošila je 24 milijarde eura od kraja 2021. kako bi ograničila potrošačke račune za energiju. To će se iduće godine povećati na 45 milijardi eura.
Međutim, ukupna stopa inflacije u Francuskoj od šest posto trenutačno je najniža u europodručju, nešto ispod deset posto u Njemačkoj i 10,2 posto u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK). Inflacija od šest posto još uvijek je objektivno visoka i smanjila je kupovnu moć građana, ali OFCE procjenjuje kako će državna energetska potpora ove godine smanjiti inflaciju za dva postotna boda i povećati BDP na jedan posto. MMF očekuje kako će Francuska sljedeće godine rasti brže od UK-a i Njemačke. Francuski prinosi na obveznice nisu skočili kao u UK-u, djelomično zato što je nepredvidivost politike niska.
Glavna misao ovog teksta nije prezentirati francusku kontrolu cijena energije, već je cilj prikazati kako Macronova administracija pokušava učinkovitije ciljati i povećati gornju granicu cijena sa 15 na četiri posto iduće godine.
Francuski primjer pokazuje kako veća potrošnja za zaštitu kućanstava od energetske krize može obuzdati ukupnu inflaciju bez izazivanja tržišnih previranja. Također sugerira kako kamatne stope možda nisu najučinkovitiji način za rješavanje inflacije uzrokovane energijom. Čak i ako se temeljna inflacija, isključujući energente, povećava, visoke cijene energije i dalje očito filtriraju, s odmakom od pet do šest mjeseci, rekao je Nicolas Goetzmann, strateg u Financière de la Citéu.
Bloomberg
Macron na taj način šalje neuobičajeno glasnu poruku ECB-u, koja bi trebala donijeti još jedno veliko povećanje od 75 baznih bodova. U intervjuu za Les Echos upozorio je kako monetarne vlasti ne smanjuju potražnju kako bi obuzdale inflaciju. Nakon susreta s Macronom nova talijanska premijerka Giorgia Meloni pokrenula je svoje napade protiv Europske središnje banke, nazivajući povećanja kamata ishitrenim izborom.
Nitko ne želi vidjeti intenziviranje sukoba između fiskalnih i monetarnih vlasti nakon zavrzlame s Trussonomikom. No, ipak postoji razlog da se središnji bankari suoče s vlastitim ograničenjima u inflacijskom šoku potaknutom energijom.
Europsko gospodarstvo se ne pregrijava kao američko. Dvoznamenkasta inflacija u Ujedinjenom Kraljevstvu sugerira kombinaciju pogoršanih uvjeta trgovine i utjecaja Brexita na tržište rada, dok je u Njemačkoj razmjer recesije takav da se radi na opsežnom planu energetske pomoći. Nije jasno kako bi više kamatne stope to riješile bez velikog udara na potražnju i posljedica za financijsku stabilnost.
Utjecaj smanjenja inflacije u eurozoni s gotovo deset na dva posto kroz politiku središnje banke nešto je čemu se tržišta još uvijek nisu prilagodila, kaže analitičar Carmignaca Michael Michaelides.
Ono što je Europi potrebno više od agresivnog povećanja kamata je prava koordinacija. Umjesto očekivanja kako sve zemlje testiraju spremnost tržišta za financiranja planova energetske potpore, članice Europske unije trebale bi se zajednički zaduživati i ulagati u ciljanu pomoć najosjetljivijih na visoke cijene energije, kao i infrastrukturne projekte koji će potaknuti rast i povećati opskrbu energijom. Martin Moryson, ekonomist DWS-a, kaže kako bi se čak i nakon previranja oko Trussonomike više zajedničkih energetskih ulaganja EU isplatilo.
To znači kako je potrebno doći do suradnje vlada i središnjih banaka. Šef Španjolske centralne banke Pablo Hernandez de Cos ovoga je tjedna pozvao na veća ulaganja korištenjem fondova za oporavak poput pandemije i reformi fiskalnih pravila. Nakon neuspjeha Trussonomike počinje pravi inflacijski ispit.
