.webp){kind=icon}
U današnjem svijetu, u kojem se često analiziramo naspram standarda i očekivanja koji nam se svakodnevno nameću, pitanje ličnog uspjeha postaje sve kompleksnije. Razmišljanja o pitanju ličnog uspjeha skoro uvijek me vrate na razgovor koji sam prije nekoliko godina vodila s kolegom o knjizi "7 navika veoma uspješnih ljudi", autora Stephena R. Coveya.
Pomenuta knjiga je na mene ostavila snažan dojam zbog svog holističkog pogleda na uspjeh kojim se naglašava da uspjeh nije samo rezultat tehnika i vještina, već i ličnih vrijednosti i principa. Potaknuta novim uvidima, odlučila sam da pomenutu knjigu preporučim kolegi, vjerujući da bi i njemu mogla biti korisna. Rekao je: "Javi mi ako postaneš uspješna, onda ću je i ja pročitati".
Ova jednostavna rečenica probudila je u meni duboka razmišljanja. Šta znači biti uspješan? Ko definiše uspjeh? Prije svega, ko definiše moj uspjeh? Odgovorila sam mu: "To će biti teško, jer ja ne znam šta ti smatraš uspjehom niti ti znaš šta ja smatram pod istim."
Generacijska perspektiva: Od stabilnosti do samoizražavanja
Da bismo razumjeli različite definicije uspjeha, pogledajmo, prije svega, uspjeh iz prizme različitih generacija. Mnoge akademske studije su došle do rezultata kako se percepcija uspjeha mijenja kroz različite životne faze i generacije. Definicija uspjeha starijih generacija (Boomera ili starijih pripadnika Generacije X) je jasna: stabilnost, dugoročna karijera i materijalna sigurnost.
U svijetu naših roditelja, uspjeh je bio mjerljiv kroz postignuća koja su pružala sigurnost i dugoročnu stabilnost. Otac mi je često znao reći kako današnje generacije "romantiziraju karijeru", vjerujući da je posao tu kako bismo mogli sigurno živjeti, dok mi mlađi tražimo svrhu i ispunjenje u onome što radimo. Niko od nas nije u krivu, no različiti prioriteti dolaze u fokus u različitim fazama života.
Nađa Firdus Kreso
U usporedbi s tim, pripadnici Generacije X, odrasli u vrijeme kada je počelo propitivanje tradicionalnih poslovnih modela, stavljali su fokus na ravnotežu između posla i privatnog života. Za njih, uspjeh uključuje mogućnost balansiranja profesionalnog i ličnog aspekta života, fleksibilnost i priliku za lični razvoj. Njihov kritički pristup tradicionalnim poslovnim modelima i institucijama vodio ih je ka traženju alternativnih karijernih puteva. Iako pripadnicima ove generacije fleksibilnost u radu jeste važna, često su fokusirani na to da pronađu balans unutar tradicionalnog poslovnog okvira.
Mi Milenijalci, a posebno generacije nakon nas, odrasli smo u dinamičnom svijetu brzih promjena. Za nas, uspjeh nije samo pitanje novca, stabilnosti i ravnoteže, već i osjećaja ispunjenja, svrhe i ostavljanja dubljeg pečata na zajednicu, pa donekle i zaista "romantiziramo karijeru", kako bi naši roditelji rekli. "Romantiziranje karijere" nije nešto posve negativno, zapravo nema ljepše stvari od uživanja u poslu koji volimo, kao i života s ljudima koje volimo, no takav strastveni odnos nas često dovede do nemogućnosti balansiranja svih aspekata života i vrlo često u toj strasti sagorijevamo. "Biti zauzet" postao je novi statusni simbol, gdje se vrijednost osobe mjeri količinom rada i postignuća. Odrastajući u eri društvenih mreža, svjedočimo brojnim pričama o uspjehu, gdje se slave naporan rad i postignuće. Inspirisani takvim pričama, mnogi od nas teže istom - biti najbolji u svom polju, ostvariti značajan utjecaj i ostaviti trag.
Međutim, koliko god inicijalna namjera bila plemenita, u ovoj potrazi za uspjehom često se gubi iz vida potreba za balansiranjem drugih aspekata života. Posao postaje centar univerzuma, a ostale sfere, poput zdravlja i društvenih odnosa, često bivaju zapostavljene. Dakle, "romantizacija karijere" može biti mač s dvije oštrice. I dok je strast prema poslu pohvalna i, za razliku od prethodnih generacija, pripadnici mlađih generacija stvaraju nove prilike brže, važno je iz prethodnih generacija crpiti vrijednost potrebe za balansiranjem svih aspekata života.
Pripadnici novijih generacija često dosta ranije postižu viši nivo generalno percipiranog uspjeha u odnosu na pripadnike prethodnih generacija, dosta brže napreduju na karijernoj ljestvici, uz mogući manjak kvalitetnog mentorstva, te se često mogu suočavati s osjećajem nesigurnosti i nesposobnosti da upravljaju tim uspjehom na način koji je održiv i zdrav.
U tim okolnostima, mladi ljudi mogu biti neprimjereno izloženi stresu, pritiscima i izazovima koji prate visok nivo uspjeha. Ubrzano napredovanje na karijernoj ljestvici primjetno kod mlađih generacija može rezultirati osjećajem preopterećenosti i poteškoćama u upravljanju očekivanjima, što dodatno doprinosi sagorijevanju. Za iskustvo i vještine balansiranja između profesionalnih ambicija i ličnih potreba, u većini slučajeva, potrebno je vrijeme, te spomenuto ubrzavanje u tom procesu može dovesti do osjećaja izgubljenosti i iscrpljenosti.
Usporavanjem, vraćanjem spomenutog balansa, cjeloživotnim učenjem od kvalitetnih mentora, podsjećanjem na vrijednosti i međusobnim podržavanjem možemo ostvariti istinski uspjeh i dugoročno zadovoljstvo.
Povratak ličnim ciljevima i vrijednostima
Dakle, vratimo se na osnovno pitanje "Šta uspjeh znači za nas kao pojedince?" Možda uspjeh za nekoga u određenom periodu života znači više vremena za sebe, porodicu i prijatelje, dok za nekoga drugog, ko ima posve različite okolnosti, uspjeh može predstavljati isključivo materijalno blagostanje ili penjanje prema vrhu korporativne ljestvice? Na kraju krajeva, kako vidimo, lična percepcija uspjeha ne mijenja se ni samo generalno, kroz generacije, nego i kroz različite periode života pojedinca.
Profesionalni i lični razvoj: Usmjerenje ka autentičnosti
Kako bismo znali šta za nas lično uspjeh predstavlja, neophodno je fokusirati se na vlastite vrijednosti, trenutne prioritete, a onda i vlastite ciljeve, bez obzira na ono što smo dotad naučili da uspjeh znači, te na ideale koje nameće savremeno društvo i generacijskih pritisaka. Svaka generacija nudi jedinstvene uvide i pristupe, ali ključ je u tome da pronađemo svoj put i ostanemo vjerni sebi u odnosu na vlastite okolnosti. Nekoliko je koraka koji nam mogu pomoći u navigaciji ka ličnom uspjehu.
Depositphotos
Prvi korak na ovom putovanju je razumijevanje vlastitih vrijednosti. Razmislimo o trenucima kada smo se osjećali najispunjenije i najsretnije. To su trenuci koji nam otkrivaju šta nam je zaista važno. Kada jednom definišemo svoje vrijednosti, lakše postavljamo ciljeve koji ih odražavaju.
Postavljanje realnih ciljeva prema prioritetima dolazi kao prirodan slijed. Važno je da nam ciljevi budu fleksibilni i prilagodljivi promjenama u životu i karijeri.
Okolnosti se mijenjaju, ali ako držimo na umu konačni cilj, uvijek možemo prilagoditi svoje korake kako bismo ostali na pravom putu. U ovom procesu, važno je učiti iz različitih perspektiva i od iskusnih mentora. Svaka generacija donosi svoj jedinstveni pogled i može nam pružiti dragocjene uvide. Ti uvidi mogu biti izvor inspiracije i pomoći nam u oblikovanju vlastitog puta ka uspjehu. Uspjeh koji nam se nameće u medijima i na društvenim mrežama često prikazuje samo djelić stvarnosti. Pitanje ličnog uspjeha dolazi iznutra, a ne iz usporedbe s virtualnim životima drugih ljudi.
Kroz pomenute korake možemo koračati prema ličnom i profesionalnom razvoju, zadržavajući svoju autentičnost u svakom trenutku.
Zaključak
Kada se osvrnemo na pitanje iz uvoda "Šta znači biti uspješan?", odgovor nije jednostavan ni univerzalan. Uspjeh je individualan i mijenja se kroz različite generacije i faze života. Za starije generacije uspjeh je često bio povezan s dugoročnom stabilnošću i sigurnošću, dok mlađe generacije teže ispunjenju i svrsi, često balansirajući između profesionalnih i ličnih ciljeva.
Možda se na prvi pogled čini da uspjeh ovisi o vanjskim pokazateljima, poput statusa ili materijalnog blagostanja, međutim, kako bismo pronašli svoju verziju uspjeha, potrebno je da razumijemo svoje unutarnje vrijednosti, postavimo ciljeve koji ih odražavaju i budemo spremni prilagoditi se promjenama. Kroz ovaj pristup možemo ostvariti istinski uspjeh koji je u skladu s našim ličnim uvjerenjima i životnim okolnostima.
I da, ne mogu na kolegino pitanje još uvijek sa sigurnošću odgovoriti ni sa "da" ni sa "ne" i ne znam kada bih mogla. Na svom putu ka ličnom ispunjenju svakodnevno doživljavam i uspjehe i neuspjehe koje me čine spremnijom za konačan cilj.
Na kraju, iako putovanje samo po sebi nosi svoje vrijednosti, razumijevanje krajnjeg cilja daje nam smjernice i motivaciju kako bismo najbolje iskoristili svaku fazu tog putovanja. Stephen Covey nas upravo i podsjeća da "započnemo s krajem na umu", jer jasno definisanje vizije nam pomaže da usmjerimo svoje napore i donošenje odluka na način koji je u skladu s našim dugoročnim planovima i vrijednostima.
Nađa Firdus Kreso je Talent Development Specialist, porodična i sistemska psihoterapeutkinja.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
