.webp){kind=icon}
Na parlamentarnim izborima održanim u Velikoj Britaniji ove nedjelje, tačnije u četvrtak 4. jula, laburisti su odnijeli istorijsku pobjedu koja je preoblikovala političku mapu Ujedinjenog Kraljevstva. Torijevci su doživjeli potpuni kolaps širom zemlje, s dijelom glasova koji se odlio kako desno-populističkoj stranci Reform UK (u slobodnom prevodu "Reformisati Ujedinjeno Kraljevstvo") koju predvodi Nigel Farage, jedan od istaknutih zagovornika Brexita, tako i liberalnim demokratama koji zastupaju proevropsko stanovište.
Bloomberg
Stranka Keira Starmera preokrenula je u svoju korist više od 200 parlamentarnih mjesta dok je izgubila samo sedam, čime je osigurala komfornu većinu neophodnu za formiranje vlade od 172 mjesta, najveću od pobjede Tonyja Blaira 1997. godine (pritom je razlika između Starmerove i Blairove rekordne većine svega šest poslaničkih mandata). Samo pet godina nakon što su konzervativci pomeli Laburiste s političke scene s mandatom da završe proces Brexita, ova stranka desnog centra pretrpjela je katastrofalan poraz od kojeg će se oporavljati sljedećih godina.
Podrška torijevcima svela se na 120 mjesta u parlamentu, što je najgori rezultat od osnivanja stranke 1834. godine. Udio laburista gledano kroz ukupan broj glasova na nacionalnom nivou povećao se neznatno na 33,7 odsto, svega 1,6 procenata više nego na prošlim izborima, ali 6,3 procenta ispod učinka stranke 2017. godine. Dakle, laburisti su ostvarili ogromnu pobjedu na izborima uz osvajanje manjeg broja glasova nego u prethodna dva izborna ciklusa.
Iako je britanski većinski izborni sistem česta meta kritika, budući da, kao i svaki drugi mažoritarni izborni sistem, rezultira iskrivljenom slikom moći i uticaja partija u odnosu na njihovu nacionalnu popularnost, nepravilno je porediti partijske učinke u procentima ukupno osvojenih glasova i parlamentarnih mandata u datom slučaju. Razlog za tu metodološku pogrešku jeste činjenica da učesnici u izbornoj trci, to jest partije i naročito individualni kandidati koji se nadmeću u svojim izbornim jedinicama, unaprijed pripremaju izbornu strategiju u skladu s pravilima igre većinskog izbornog sistema. Strategija bi bila drugačija da je u riječ o proporcionalnom sistemu, gdje ukupan broj glasova nosi jedino značenje za pobjednički učinak, a uz promjenu strategije, promijenili bi se i partijski rezultati na izborima.
Bloomberg
Jedna istorijska pravilnost, primijećena nakon mnogih izbornih ciklusa u Britaniji, jeste ta da su laburisti bili van vlasti kada su ih predvodili ljevičarski radikali, poput Jeremyja Corbyna, a da su ostvarivali dobre rezultate onda kada su djelovali kao umjereno lijeva alternativa, po socijalnim pitanjima surovim, torijevcima.
Starmer se ne računa kao posebno radikalan lider Laburističke stranke. Pod njegovim rukovodstvom laburisti su se obavezali da će održati status quo po pitanju poreskih stopa i obećali su smanjenje neto migracije. Date politike odišu prilično konzervativnim etosom. Ipak, njegova stranka je istupila s velikom vizijom u vezi s ekonomskom budućnošću Britanije, od kojih će najozbiljniji poduhvati biti: osnivanje Great British Energy (javnog preduzeća za čistu energiju); renacionalizacija željeznica, kako tekući ugovori o privatizaciji javnih usluga budu isticali; te implementacija nove nacionalne industrijske strategije. Pomenuti ciljevi su svakako ambiciozni, ali nisu nedostižni, imajući u vidu siguran mandat koji su laburisti dobili od glasača.
Spoljna politika
Po pitanju spoljne politike i odbrane, ne treba očekivati krupne promjene ili zaokrete. Ujedinjeno Kraljevstvo će i dalje biti aktivan član NATO-a i nastojaće da poveća izdvajanja za odbranu na 2,5 odsto bruto domaćeg proizvoda (što su i konzervativci takođe obećali). Međutim, Laburisti su jasno stavili do znanja da je njihov prioritet bliži odnos s EU. Još jedna ključna razlika u odnosu na konzervativce je to što u svom manifestu laburisti obećavaju da će se zalagati za trenutni prekid vatre u Gazi, s nesmetanim pristupom pomoći Gazi i priznavanjem palestinske države kao dio rješenja u dvije nezavisne države i budućeg mirovnog procesa s Izraelom.
Laburistička stranka je takođe iznijela prijedloge s ustavnim implikacijama za Ujedinjeno Kraljevstvo, a koji se tiče procesa decentralizacije vlasti i upravljanja javnim dobrima. U svom manifestu, Laburisti ističu da će resetovati odnos između Westminstera i devoluiranih vlada u Škotskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj. Isti manifest takođe opisuje ustrojstvo novog Vijeća nacija i regiona, koje bi uključivalo premijera, lidere devoluiranih nacionalnih vlada i gradonačelnike glavnih regiona širom Ujedinjenog Kraljevstva. Ova promjena u podjeli vlasti, koja bi takođe bila primjetna u izmjenama mreže transporta, strukturi zapošljavanja, kapitalnog planiranja, pa i raspodjeli stanovništva, predstavlja odstupanje od stroge kontrole Westminstera nad regionima i vrijedna je pažnje u narednim godinama.
Brexit
Jedno od najvažnijih ekonomskih i političkih pitanja za Britaniju biće pomenuto regulisanje trgovinskih odnosa s Evropskom unijom, sada kada je Brexit, prema istraživanjima javnog mnijenja, nepopularniji nego ikad među građanima Britanije.
Pobjeda Laburista na ovim izborima šalje jasnu poruku Evropskoj uniji: Ujedinjeno Kraljevstvo je spremno da poboljša svoj odnos s Evropom. Koliko će se odnosi između dva partnera razvijati zavisiće od ambicija laburističke vlade i od toga šta je EU spremna (ili nije spremna) da prihvati kada je riječ o trgovini. Iako su laburisti izrazili namjeru da obnove odnose s Evropom nakon osam godina napetih bilateralnih odnosa izazvanih Brexitom, nisu bili posebno precizni u vezi sa svojim ciljevima. Ako ništa drugo, ono što su laburisti jasno stavili do znanja je da se neće ponovo pridružiti jedinstvenom tržištu ili carinskoj uniji EU, niti će dozvoliti slobodno kretanje ljudi između granica UK i EU.
Bloomberg
Ipak, laburisti su vodili kampanju s probiznis pozicije i vjerovatno će težiti uklanjanju preostalih trgovinskih barijera s Evropom u korist malih i srednjih preduzeća Britanije.
Ipak, malo je vjerovatno da će EU prihvatiti ove uslove ako to znači da će Ujedinjeno Kraljevstvo birati uslove pristupa njenom jedinstvenom tržištu. Ovo predstavlja problem za namjere laburista da ponovo razmotre Brexit sporazum, koji je Starmer u prošlosti nazvao "loše izvedenim". S malo apetita za ponovno pregovaranje o trgovinskom sporazumu u okviru Brexita, EU neće prihvatiti nikakav novi sporazum bez dobijanja nekih ustupaka. EU će vjerovatno insistirati na slobodnom kretanju ljudi (posebno na šemi mobilnosti mladih) po modelu uzajamne koristi.
Za laburističku vladu će biti značajno da postigne dobar balans u svom trgovinskom odnosu s EU, koja i danas ostaje najveći trgovinski partner Ujedinjenog Kraljevstva.
Uzimajući u obzir da su laburisti osvojili komotnu većinu, na njima će biti veliki teret da opravdaju povjerenje građana. Ukoliko Starmerova vlada podbaci u ostvarenim rezultatima, može se očekivati skok popularnosti desnog populizma, što znači da će i u ovoj zemlji politički centar biti u opasnosti. Poslije velike pobjede, laburiste očekuju i veliki izazovi.
