Putinova nova fronta u ukrajinskom ratu je na Balkanu

Kroz historiju Rusije, carevi su tražili načine da dominiraju onim što su nazivali "bliskim inozemstvom" svog prostranog carstva. U današnjem svijetu, nezakonita invazija predsjednika Vladimira Putina na susjednu Ukrajinu slijedi tu stratešku putanju. Ako pobijedi, logično je da će svoju pažnju usmjeriti na Moldaviju, sljedeću stanicu na putu prema istočnoj Evropi - i gdje je rusku separatističku enklavu Pridnjestrovlje već okupirala Rusija.

Ali u blizini je još jedna vrlo atraktivna meta: Zapadni Balkan. Turbulentno područje na jugoistoku Evrope uključuje četiri stabilne članice Sjevernoatlantskog saveza: Hrvatsku, Albaniju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Ali Kremlj ima oči na drugim nagradama: Srbiji, Kosovu i etnički podijeljenoj Bosni i Hercegovini. Postavlja se pitanje kako bi Putin mogao nastojati proširiti ruski uticaj i potkopati angažman Sjevernoatlantskog saveza i Evropske unije u ovom važnom kutu Evrope?

Nedovršena historija

Dobro poznajem ovaj teren iz svojih dana u NATO-u i kao opći američki vojni zapovjednik u Evropi. Prije toga, služio sam u balkanskim ratovima 1990-ih kao kapetan razarača na obali bivše Jugoslavije, provodeći oružanu blokadu protiv njenog agresivnog režima. Tokom godina upoznao sam većinu visokih dužnosnika u regiji, uključujući srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, bivšu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i Milorada Dodika, sadašnjeg čelnika Republike Srpske.

Nakon raspada Jugoslavije, u nevjerovatno krvavim balkanskim ratovima između 1991. i 2001. poginulo je oko 105.000 ljudi, od kojih su mnogi civili. I dalje postoje napetosti između rimokatolika u Hrvatskoj, pravoslavaca većinom u Srbiji i muslimana u Albaniji, na Kosovu i u BiH.

Putin nastoji iskoristiti ovu nedovršenu historiju. On zna da će, ako države članice NATO-a budu ponovo uvučene u nadgledanje nemirnog Balkana, one biti odvučene od svog fokusa na podršku Ukrajini.

Na Kosovu, koje ni Srbi ni Rusi ne priznaju kao nezavisnu državu, još uvijek je nekoliko hiljada mirovnjaka NATO-a. Prošle je godine srpska vojska stupila u stanje visoke pripravnosti nakon nereda etničkih Srba na Kosovu u kojima je povrijeđeno gotovo 100 vojnika NATO-a; ovo je prisililo savez da pošalje nekoliko stotina dodatnih mirovnjaka. Putin očito ohrabruje Srbiju da izvrši pritisak na vladu Kosova koju podržava NATO.

Destabilizacija BiH

On također radi na destabilizaciji klimave vlade Bosne i Hercegovine, koja je podijeljena na neobično tročlano predsjedništvo s po jednim predstavnikom svake od tri glavne etno-religijske izborne jedinice. Najiskusniji politički akter je Dodik, koji je blisko povezan s Moskvom. Još prije desetak godina govorio mi je o potrebi da se Republika Srpska otcijepi, što bi faktički uništilo zemlju. Njegov krnji dio tada bi se pridružio samoj Srbiji, stvarajući velikosrpsku državu, koju bi Putin rado podržao. 

Kao što je penzionisani kontraadmiral Mark Montgomery, koji je bio moj časnik za planove u Zapovjedništvu SAD-a za Evropu, rekao: ''Ovo je ista vrsta izazova s ​​kojim smo se nosili prije deset godina – Putin ima koristi od miješanja lonca drugdje u Evropi, pokušavajući oslabiti vjerodostojnost NATO-a i odvratiti nas od podrške Ukrajini''.

Srećom, Zapad ima mogućnosti. U ovom trenutku ideja o raspoređivanju NATO bataljona u Ukrajini nije vjerovatna. Stoga je povećanje nivoa trupa raspoređenih na Kosovu i preduhitrivanje nemira koje Putin pokušava potaknuti moguće i strateški ima smisla.

To bi bio primjer učinkovite regionalne podjele napora unutar saveza: zemlje NATO-a na Balkanu i u blizini (npr. Grčka i Italija) mogu se fokusirati na tu regiju. Istočnoevropske i nordijske članice mogu predvoditi napore u Ukrajini. Velike zemlje na zapadu - Francuska, Njemačka, UK i SAD - imaju dovoljno resursa da budu uključene u obje.

'Hibridno ratovanje'

Uz stabilizacijske snage, NATO mora imati na umu rusko korištenje tzv. hibridnog ratovanja. Putin je dobar u korištenju društvenih medija, kampanja dezinformiranja i proruske propagande za stvaranje napetosti izvan svojih granica. NATO mora koristiti vlastite informacijske mreže kako bi razotkrio te lažne priče i suprotstavio im se. Ako Rusi odluče povećati ulog, mogli bi upotrijebiti kibernetičke napade na električne mreže i druge vitalne ciljeve na Kosovu i u nesrpskim dijelovima BiH. To bi stvorilo zbrku i povećalo društveno nezadovoljstvo. NATO može balkanskim saveznicima i prijateljima pružiti bolje sisteme kibernetičke odbrane.

Konačno, postoje ekonomski poticaji koji se mogu suprotstaviti ruskom angažmanu. Srbija očajnički želi članstvo u EU, kao i Bosna i Hercegovina. Njihovi čelnici žele biti u mogućnosti sarađivati ​​sa Zapadom i izbjeći sankcije. Srpski veleposlanik u SAD-u nedavno je napisao pismo u kojem tvrdi da Srbija želi samo mir. Srbi mogu pokazati da su iskreni odbacujući Putinove manipulacije i dopuštajući Zapadu da ostane fokusiran na svoj najveći izazov: ruski nemoralni rat u Ukrajini.