.webp){kind=icon}
Subvencije značajno utiču na finansijski rezultat poljoprivrednih kompanija u regiji, naročito u Hrvatskoj i Sloveniji. U 2022. godini, najveći iznos primljenih subvencija zabilježile su kompanije iz Hrvatske Belje Plus i Žito, obje kompanije po 14 miliona eura.
Kada poredimo s kompanijama iz Slovenije, s obzirom na razliku u veličini kompanija i obimu aktivnosti, razlika u subvencijama nas nije iznenadila. Međutim, u poređenju s kompanijama slične veličine iz Srbije, poput Delta Agrara, MK Grupe ili Almexa, vidimo da su davanja u Hrvatskoj višestruko veća, čak od sedam do osam puta u odnosu na Srbiju.
Hrvatska i Slovenija kao članice evropske unije imaju pristup evropskim fondovima, čime su i davanja poljoprivredi znatno veća u odnosu na druge zemlje. Suočeni s visokom cijenom zemljišta, većim troškovima radne snage, trgovačkim barijerama, visokom volatilnošću cijena (zbog globalne konkurencije kao neto uvozni region) i drugim elementima, evropski proizvođači teško mogu da ostvare tržišne cijene koje bi im omogućile pokriće operativnih troškova, odnosno profitabilno poslovanje. Ovo nam najbolje mogu pokazati primjeri kompanija iz Hrvatske i Slovenije, poput Belje Plus, Panvite i Farmi Ihan.
Kada poredimo učešće subvencija u ukupnim prihodima po kompanijama, vidimo i direktnu vezu koju primljene subvencije imaju na ostvarenje profitabilnosti. U slučaju kompanije Belje Plus, odobrene subvencije u 2022. godini iznose 8 posto ostvarenih prihoda od prodaje, u slučaju Panvite ili Farmi Ihan između 4 i 5 posto, dok u slučaju kompanija iz Srbije, odobrene subvencije učestvuju sa blizu 1 posto ostvarenih prihoda.
Razlog nižeg učešća subvencija u ostvarenim prihodima se dijelom duguje visokom učešću trgovine merkantilnom robom i đubrivima kod pojedinih kompanija. Međutim, poredeći apsolutne iznose, jasno je da su subvencije u zemljama van Evropske unije znatno manje.
Na uzorku od 10 najvećih poljoprivrednih proizvodnih kompanija Adria regiona (ne uzimajući u obzir kompanije koje se dominantno bave trgovinom), subvencije povećavaju EBIT marginu za tri postotna boda u prosjeku i to do nivoa margina od šest posto. U slučaju Belje plus ovaj efekat je najizraženiji. Razlika u EBIT margini iznosi 9pp u 2021. godini (bez kojih bi EBIT % bila negativna) i oko 7pp u 2022. godini. Kada su u pitanju slovenačke kompanije, bez odobrenih subvencija u obje godine bi bila generisana negativna EBIT margina.
Međutim, i pored odobrenih subvencija i činjenice da su 2021. i 2022. godina bile plodonosne, prosječna EBIT margina najvećih poljoprivrednih kompanija u Adria regiji od oko 6 posto ukazuje na generalno nisku profitabilnost sektora.
Svake godine se 40 posto ukupnog budžeta EU, odnosno 50 milijardi eura, izdvaja kao podrška poljoprivrednoj proizvodnji, a u cilju obezbjeđenja njene dugoročne održivosti. Pod zajedničkom agrarnom politikom (CAP), evropski poljoprivredni proizvođači dobijaju finansijsku podršku kako putem direktnih podsticaja tako i putem projekata ruralnog razvoja.
Probleme u vezi s isplatom subvencija do sada su najviše imale kompanije u Srbiji, međutim sve više čujemo o poljoprivrednicima iz razvijenih zemalja poput Francuske koji se žale na kašnjenja u plaćanju. Kao dio zelene agende, Njemačka planira ukidanje subvencija na dizel za poljoprivrednike, zbog čega se najavljuju protesti kako bi vlada povukla ove planove.
Imajući u vidu visoku zavisnost poljoprivrednih kompanija od ovih davanja, vjerujemo da se postojeća agrarna politika mora nastaviti u cilju dugoročne stabilnosti proizvođača i veće nezavisnosti regiona od uvoza. Primjera radi, u Srbiji su za 2024. godinu najavljena za oko 30 posto veća davanja za poljoprivredu (subvencije) u odnosu na prethodnu godinu.
