Majčinstvo ne bi trebalo umanjiti prihode žena

Majke u Sjedinjenim Američkim Državama obično zarađuju manje od žena bez djece, dok očevi zarađuju jednako kao i muškarci bez djece. "Kazna za majčinstvo" prisutna je godinama i to je glavni razlog sveukupnog rodnog jaza u zaradi između muškaraca i žena. Ali upravo objavljena studija otvara nova pitanja o tome zašto postoji - i zašto ju je tako teško iskorijeniti.

Razlika u primanjima stvara problem majkama i njihovim porodicama. Djeca vrše dodatni finansijski pritisak na domaćinstvo, a kazna majčinstva otežava ženama da pomognu svojim porodicama u ispunjavanju tih potreba. Štaviše, udar na zaradu ostavlja žene ranjivima ako prihodi njihova partnera nestanu.

Ranija istraživanja pokazala su da bi majke mogle zarađivati ​​manje zbog toga što odlučuju da nakon rođenja djeteta pređu u manje kompanije ili kompanije s nižim platama koje nude fleksibilnije rasporede. Drugi naučnici sugeriraju da domaćinstva donose racionalnu odluku da daju prednost karijeri partnera s višim primanjima - i da je u partnerstvima muškarca i žene roditelj s višim primanjima obično otac.

Smanjenje zarade za 8.000 dolara

Ali nova studija koju su proveli ekonomisti Douglas Almond i Yi Cheng s Univerziteta Columbia i Cecilia Machado s brazilske FGV EPGE škole ekonomije i finansija, sugerira da se to ne događa.

Bazirana na podacima od 1990. do 2010. za više od 800.000 roditelja, studija prvo potvrđuje ono što su pokazala mnoga druga istraživanja: rođenje prvog djeteta ne utiče značajno na zarade muškaraca, ali dovodi do značajnog pada zarada žena. U prosjeku, majke gube oko 2.000 dolara kvartalno – 8.000 dolara godišnje. To predstavlja relativni pad od oko 51 posto u poređenju s njihovim primanjima prije rođenja djeteta.

Taj pad se ne mijenja značajno u velikim naspram malih kompanija; drugim riječima, žene ne prelaze u manje ili fleksibilnije kompanije. Ni parovi ne donose proračunat izbor kako bi povećali potencijal zarade u domaćinstvu jer, zaključuju istraživači, kazna majčinstva i dalje postoji u domaćinstvima u kojima žena zarađuje više. Zapravo, u domaćinstvima s majkama hraniteljima kazna je još veća. Ove žene doživljavaju pad od 60 posto u svojim primanjima nakon rođenja djeteta u odnosu na svog muškog partnera s nižim primanjima.

Dio jaza je to što neke žene na kraju napuste radnu snagu, privremeno ili trajno. Prema podacima iz popisa stanovništva, u domaćinstvima s djecom mlađom od šest godina, 35 posto majki je izvan radne snage —  u poređenju sa samo četiri posto očeva.

Bloomberg

Ipak, majke koje nastavljaju raditi također doživljavaju kaznu majčinstva. "To ukazuje na to da učinak nije samo zbog toga što žene napuštaju radnu snagu, već i zbog nižih primanja među zaposlenima", kaže Almond.

Za sve majke kazna je dugotrajna - nije se značajnije smanjila u šest godina nakon rođenja prvog djeteta i čak je malo porasla tokom tog vremena. Kaznu je također depresivno teško izbjeći. Opstaje među fakultetski obrazovanim bez obzira na to je li šefica žena i bez obzira na to ima li kompanija pretežno žensku bazu zaposlenika.

Kocka se baca kada se beba rodi. "Korist od rađanja djece imaju oba roditelja", pišu ekonomisti, ali "teret rađanja ide na račun rezultata žena na tržištu rada".

Naravno, nisu sve žene koje napuste plaćenu radnu snagu da odgajaju djecu jadne zbog toga. Ali oni se finansijski kockaju. Čak i u imućnim domaćinstvima, oslanjanje na jedan prihod je neizvjesno: žena dovodi svoju finansijsku budućnost u opasnost ako njen suprug završi bez posla, zatraži razvod, pati od teške bolesti ili rano umre. A posjedovanje vlastitog prihoda može biti važan način održavanja određenog stepena uticaja i neovisnosti.

Kazna za majčinstvo nije tako raširena u skandinavskim zemljama. Prethodno istraživanje o ženama u Švedskoj, naprimjer, pokazalo je da u parovima u kojima žene zarađuju isto ili više od svojih muških partnera, te majke koje izdržavaju dijete nisu suočene s kaznom za majčinstvo.

Švedski model

Šta Švedska radi kako treba, a SAD bi mogao kopirati? Moja prva pomisao bila je "plaćeni roditeljski dopust". SAD je notorno jedina bogata zemlja na svijetu koja ne garantuje plaćeni porodiljni dopust, a Švedska ima velikodušnu politiku roditeljskog dopusta i za majke i za očeve. Ali istraživači kažu da plaćeni dopust vjerovatno neće biti dovoljan. "Njemačka i Austrija imale su najveće kazne za majčinstvo, ali i velikodušniju politiku dopusta od SAD-a", primjećuje Cheng, citirajući prethodno istraživanje koje je vodio Henrik Kleven s Princetona.

Šta je s cjenovno pristupačnijim vrtićima? Iako bi to moglo pomoći nekim ženama - posebice ženama s nižim primanjima - istraživači to ne vide kao srebreni metak. Na kraju krajeva, u porodicama u kojima žene zarađuju više, čak i skup dnevni boravak je razumna investicija. Ali njihovi podaci sugeriraju da te porodice ne rade takve kalkulacije.

Umjesto toga, rješenja bi mogla ležati u kulturološkim promjenama – natjerati i majke i očeve da na roditeljstvo gledaju kao na zajednički poduhvat. "U konačnici, tradicionalno razmišljanje je da je briga o djetetu po defaultu odgovornost majke", objasnio je Almond. "Kada posjetite igralište u Švedskoj, tamo ima isto toliko očeva koliko i majki". Ovo nije ono što on vidi šetajući New Yorkom. "Razlika je upečatljiva".

Depositphotos

 

Ukidanje pretpostavke da je mama glavna za brigu o djetetu - i da tata, kada je roditelj, "čuva djecu" ili "pomaže" - također bi se borilo protiv jednog od najpogubnijih razloga za kaznu majčinstva: predrasudama prema majkama na radnom mjestu. Studija za studijom pokazala je da poslodavci vide majke, nepravedno, kao manje predane i manje kompetentne. To znači manje mogućnosti i nižu platu. "Bez sumnje, majke koje ostaju u radnoj snazi ​​suočavaju se s predrasudama u svojoj percipiranoj predanosti", kaže Cheng.

Promjene politika

A to je način razmišljanja koji povećava finansijsku ranjivost žena. Žene gotovo svih rasa i dobi imaju više stope siromaštva od muškaraca; čine dvije trećine radnika s minimalnom platom; posjeduju dvije trećine duga za studentski zajam; i imaju manju penzionu štednju od muškaraca. Sve je to, naravno, loše za djecu, koja obično slijede svoje majke - ali ne i očeve - u besparicu.

Slažem se da je potrebna kulturološka promjena. Ali također vjerujem u moć politike da napravi mjesta za te promjene. Stope korištenja neplaćenog dopusta - jedinog tipa koji američke kompanije s više od 50 zaposlenika moraju ponuditi - nisu inspirativne. No kompanije koje su produžile svoje plaćene porodiljne dopuste kažu da vide sve više žena koje se vraćaju. Ponuda jednakog iznosa plaćenog dopusta novim očevima stavila bi muškarce i žene u ravnopravan položaj na poslu — i otvorila vrata za veće uključivanje očeva tokom prvih mjeseci nakon rođenja djeteta, postavljajući temelje za ravnopravnije roditeljstvo kasnije. Da, bila bi potrebna kulturološka promjena kako bi ti očevi stvarno koristili svoj očinski dopust - ali oni ne mogu koristiti beneficiju koju nemaju.

Slično tome, proširenje pristupa vrtićima poslalo bi kulturni signal da su majke vrijedan dio radne snage, a da su djeca važan dio društva. To bi moglo pomoći u promjeni temeljnih pretpostavki o tome koji su zaposlenici najpredaniji.

Žena koja rađa izlaže svoje tijelo riziku kako bi stvorila novi život. Uz pametnije politike i neke značajne kulturne promjene, to ne mora biti i finansijski rizik.