Relativno veliki uspjeh koji je Vlada Republike Hrvatske imala u prvom kvartalu ove godine s emisijom takozvanih "narodnih obveznica" potakao je razmišljanja u tom pravcu širom regiona. Naime, skoro 45.000 građana upisalo je obveznice u vrijednosti od 1,335 milijardi evra, a institucionalni investitori dodatnih 515 miliona evra, uz kamatnu stopu od 3,65 odsto, iako su vlasti inicijalno očekivale ukupno interesovanje do jedne milijarde evra.
Nešto slično je 2017. godine pokušano u Srbiji s nekoliko emisija različiti dospijeća takozvanih "štednih obveznica" denominovanih u RSD i EUR, ali je upisana samo četvrtina od ukupno emitovanih 80 miliona evra. Šta god da je tome bio razlog, da li nepovoljan tržišni momenat, činjenica da tim obveznicama nije bilo omogućeno sekundarno trgovanje, nedovoljna obaviještenost ili sjećanje na negativna iskustva iz devedesetih i "zajam za preporod Srbije", ukoliko se u zemljama regiona, koje za razliku od Hrvatske nisu članice EU i eurozone, pokrenu slične inicijative, svakako je potrebno učiti na prethodnim iskustvima.
Ukupan javni dug s prvim kvartalom 2023. godine u BiH iznosi 12,7 milijardi KM. Trenutno stanovništvo direktno ovaj javni dug finansira sa zanemarivim učešćem, što je prostor za napredak i stvaranje dodatnog neophodnog povjerenja između građana i države. Istovremeno, depoziti stanovništva u BiH s krajem prvog kvartala 2023. godine iznose nešto više od 15 milijardi KM, od čega je polovina na depozitnim, a polovina na transakcionim računima građana, gdje kamatna stopa na dugoročne depozite u prosjeku, prema podacima Centralne banke BiH, ne prelazi 1,8 odsto godišnje.
Gordana Drobnjak
Dugoročno posmatrano, kreiranje i laka dostupnost proizvoda koji bi osnažio vezu između građana i države može pozitivno uticati na sve segmente života i građana i države. Zašto bi bila nemoguća misija garantovati građanima iznos glavnice na plasirana sredstva identičan kao i prilikom deponovanja u komercijalne banke (70.000 KM), uz kamatnu stopu koja je veća od one koju trenutno banke nude na štednju istog dospijeća, što je i dalje manja kamatna stopa nego ona po kojoj se država zadužuje. Država dobije jeftiniji novac, dok građani dobijaju više za svoja plasirana sredstva ("aktiviranu štednju").
Bankocentrični sistem u BiH dominantan
Bankocentrični sistem u BiH, kao i u ostalim zemljama regiona je dominantan i banke prihvataju depozite građana po, u odnosu na inflaciju, niskim kamatnim stopama, jer svakako postoji višak likvidnosti, te rado plasiraju te viškove u obveznice koje emituju organi vlasti. Legitimno i logično, po višim kamatnim stopama.
Građani više vjeruju bankama nego državi, iako je država ta koja u konačnici garantuje depozite do 70.000 KM, što građani uzimaju u obzir prilikom odluke o štednji u bankama. S druge strane, banke više vjeruju državi nego građanima, jer su kamatne stope na plasirane kredite stanovništva više nego na plasmane u obveznice s javnim predznakom. Upravo iz ovog razloga, potrebno je stimulisati međusobno povjerenje države i građana koji bi direktno, umjesto preko banaka, mogli da ulažu u obveznice koje su za građane jedan od načina da štede.
Međutim, može se pokazati da je vrlo složeno stvoriti efikasnu i relativno jeftinu obveznicu koja će pokrivati potrebe finansiranja države i istovremeno zadovoljiti posebne investicione preferencije malih investitora - građana, posebno u kratkom roku. Mali investitori su uglavnom vrlo osjetljivi na rizik i ako bi ulagali na tržištu, potrebno je da te obveznice budu visoko likvidne kako bi mogli doći do svojih sredstava u slučaju potrebe i prije isteka roka dospijeća. Za ovo je potrebna edukativna kampanja koja bi pored Ministarstva finansija, kao nosioca emisije, trebala da uključi i druge učesnike u finansijskom sistemu, prije svega banke/brokerske kuće, preko kojih bi se mogao vršiti upis/kupovina ovih obveznica, te drugih učesnika na tržištu koji bi pored banaka mogli da budu "podržavaoci" njihove likvidnosti na sekundarnom trgovanju te je time učinili atraktivnom za male investitore.
Uspjeh emisije "narodnih obveznica" imao bi višestruku korist
Uspjeh ovakve emisije bi bio signal bankama da moraju povećati kamatne stope na štednju. Time bi bila ostvarena višestruka korist, jer bi građani više zarađivali, ostvario bi se snažan zamajac daljnjem razvoju tržišta kapitala, a banke bi morale da se prilagođavaju novonastaloj situaciji povećavanjem kamata na štednju i drugačijim pristupom firmama i građanima.
Zbog toga je neophodno da emitovanje ovakvih "narodnih ili štednih" obveznica prati jača marketinška podrška i da država i finansijske institucije širu javnost bolje upoznaju, odnosno dodatno obrazuju o principima poslovanja i sigurnosti profita kroz trgovinu ovim hartijama od vrijednosti. Ukoliko opredjeljenje za razvoj ove vrste finansijskog instrumenta zaista postoji, jako je važno da bude "lead by example" i da predstavnici vlasti i institucija kapitala u najširem smislu, ličnim primjerom podrže takve emisije.
Ovakvo zaduživanje države bi trebalo pažljivo pripremiti, kao i svaki projekat. Pošto bi bio pionirski poduhvat na ovim prostorima, onda bi njegova priprema iziskivala i više vremena nego dosadašnja "rutinska" zaduženja. Ona ne podrazumijeva samo reklamnu kampanju izvjesnog kontinuiteta u udarnim terminima, nego stvaranje čvrstog povjerenja prema građanima i isticanje prednosti za takvu vrstu ulaganja.
Gordana Drobnjak je direktorica Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom (EDPF).
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
--korigovan šesti pasus zbog dodatnih pojašnjenja
.webp){kind=icon}
