"Od 24. februara... smo u novom energetskom svijetu i nema povratka" (Fatih Birol)
U pogonu su tri vjetroelektrane u BiH: Mesihovina (50,6 MW), Jelovača (36 MW) i Podveležje (48 MW). U izgradnji je vjetroelektrana Ivovik, koja će biti završena koncem 2023. Imat će snagu 84 MW i biti najveća u BiH. Dvije vjetroelektrane su u vlasništvu elektroprivreda (Mesihovina i Podveležje), a dvije u privatnom vlasništvu (Jelovača i Ivovik). Što se tiče solarnih elektrana u BiH, njihova ukupna snaga je 56,6 MW (2021. god.) i u cijelosti su u privatnom sektoru.
Na kratak rok promatrano, zaključno s 2023. godinom, privatni sektor je pretekao javni i dobio utakmicu u oblasti obnovljivih izvora energije. Što se tiče neobnovljivih, tu javni sektor i dalje suvereno vlada.
No, radi se o skromnim rezultatima koji slabo odražavaju kretanja i rezultate na globalnoj razini. Najdominantnija tendencija u ovoj bh. oblasti je inertnost elektroprivreda. U EU će do 2030. godine 44 posto energije potjecati iz obnovljivih izvora, a 2050. godine više od 80 posto. Te će godine 16,5 posto te energije potjecati od lokalnih energetskih zajednica, a 50 posto domaćinstava će biti uključeno u proizvodnju odnosne energije. Dakle, ne radi se o agilnosti privatnog sektora (ne može ni biti agilan, jer mu javni sektor i ne da da se razmaše) nego o tromosti javnog sektora. Dovoljno je da dođu Kinezi i pobodu desetak stupova negdje između Livna i Tomislavgrada i preokrenu rezultat u korist privatnog sektora.
U europskim ekonomijama poslije pada Berlinskog zida dolazi do smanjenja javnog sektora. Jedina zemlja u kojoj raste javni sektor je BiH. Umjesto da u njemu rastu produktivnost i efikasnost, utemeljeni i na digitalizaciji, koji vode smanjenju broja zaposlenih, u elektroprivredama, udarnim pesnicama javnog sektora, neprestano raste broj zaposlenih. U HNK od Elektroprivrede HZ HB, koja ima 2.280 radnika, samo je jedna prenapučenija firma - Sveučilišna klinička bolnica Mostar s 2.631 radnikom. A 1995. godine, zajedno s prenosom, imala je 500-tinjak zaposlenih. Svijet drumom, Elektroprivreda šumom: umjesto da smanjuje broj zaposlenih (zbog digitalizacije), ona ga povećava, kao i druge bh. elektroprivrede.
Bloomberg
U razdoblju od 2013. do 2021., to jeste u razdoblju od posljednjih devet godina, za koje postoje raspoloživi podaci, investicije elektroenergetskog sektora su iznosile prosječno 440 miliona godišnje. Istodobno im je amortizacija iznosila prosječno 453 miliona KM godišnje. U šest od devet promatranih godina amortizacija je bila veća od investicija. U preostale tri godine investicije su bile veće jer je u tim godinama elektroenergetski sektor uzimao pozamašne kredite, koje će, naravno, trebati vraćati, pa će u tim godinama – ako se ne budu poduzimale reforme – amortizacija biti zasigurno znatno veća od investicija.
Radi boljeg razumijevanja amortizacije i investicija, amortizacija znači smanjivanje vrijednosti postojećeg fiksnog fonda, dok investicije znače njegovo povećavanje. Dakle, u proteklih devet godina više se oduzimalo nego dodavalo fiksnim fondovima. Ekonomskim jezikom kazano, jela su se osnovna sredstva kroz masovno zapošljavanje.
Za takvu situaciju rješenja su jasna – kad bi ih imao ko provesti: liberalizirati tj. demonopolizirati sektor i/ili restrukturirati ga. Budući da se to ne radi – bez obzira na to jesu li na vlasti lijevi ili desni - sasvim je jasno da privatni sektor, kao produktivniji, efikasniji i kreditno sposobniji, dobiva utakmicu. Na kratak rok, sasvim jasno. A da bi dobio uvjerljivo i na srednji i dugi rok, treba promijeniti pravila ove nefer utakmice.
Na EY indeksu atraktivnosti zemalja u oblasti obnovljivih izvora energija nema BiH. Od komparativnih zemalja, a to su male zemlje Centralne i Jugoistočne Europe, na listi su uključene jedino Švicarska, Austrija i Grčka. Među tih top 40 zemalja nema ni Albanije, koja predvodi listu pet zemalja svijeta čija je potrošnja energije 100 posto iz obnovljivih izvora energije i koja pravi solarnu elektranu od 145 MW). Ako nema Albanije, kako će biti BiH?
Ako zemlje nema na EY indeksu, treba zaboraviti ino investitora, osim eventualno Kine, koja iz svojih razloga ne uzima u obzir EY rejting listu. Ostaje onda okrenuti se domaćim izvorima i investitorima. Za velike projekte trebaju velika sredstva, reda veličine 200-500 miliona KM po projektu. Da li ih ima? Ima.
Fena
Banke su postale usko grlo razvoja BiH. Od 29 milijardi depozita, koliko su ih mobilizirale, 6,5 milijardi nije u funkciji, tj. umrtvljeno je (uz istodobni ekstraprofit banaka!). Obavezne rezerve iznose 2,9 milijardi KM, a višak sredstava iznad obavezne rezerve 3,6 milijardi KM. E sad, zamislite da se formira strateški energetski investicijski fond koji bi mobilizirao, recimo, 10 milijardi KM. Sredstva kod banaka ne bi više iznosila 29 milijardi nego 19 milijardi i obavezne rezerve ne bi iznosile 2,9 nego 1,9 milijardi KM. Eto odmah jedne slobodne milijarde i pet solarnih elektrana po 200 MW i to u postojećim uvjetima. Ne treba ništa drugo nego formirati jedan jedini fond.
No, mikroskopske su šanse da se fond formira na razini BiH, čak i na razini FBiH. Ostaje da se razvije na razini regije, tj. utemelji regionalni energetski investicijski fond (REIF). Preliminarna istraživanja pokazuju da Konjic može postići energetsku neovisnost ulaganjem 99,9 miliona KM u instaliranje 33 MW solarnih kapaciteta i 10 MW hidro kapaciteta za proizvodnju energije, te 14,6 MW za skladištenje energije. Jablanici je potrebno instalirati 4,5 MW solarnih kapaciteta i 2,5 MW hidro kapaciteta te 4,5 megavata za skladištenje energije, što zahtijeva 17,7 miliona KM. U Prozor/Rami bi trebalo uložiti 19,9 miliona KM za postizanje energetske neovisnosti općine instaliranjem 5,5 MW solarnih kapaciteta i 2,5 MW hidro kapaciteta te 4,5 MW za skladištenje energije. Ove tri općine mogu postati potpuno energetski neovisne ulaganjem 137,5 miliona KM.
Ako reformi u BiH nema, treba ih početi odozdo prema gore. Reformi nema jer nisu u interesu političkih lidera (oni već žive u najboljem mogućem svijetu za njih; što su time izvrnuli demografsku piramidu u demografsku urnu, koga briga), pa ostaje – ako BiH želi hvatati priključak sa svijetom – da se počnu provoditi odozdo prema gore. Ako neće niko, može Konjic sam. I postati prvi energetski neovisan grad u BiH. I svjetionik novog doba. Već ima energetsku strategiju i ured za energetsku tranziciju. Sljedeći korak je fond.
Vjekoslav Domljan je rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
