Sljedeći korak u sukobu između Zapada i ruskog predsjednika Vladimira Putina trebao je biti europski bojkot ruskog ugljena, nafte i prirodnog plina. Umjesto toga, to bi mogao biti embargo na plin od strane Putina Europi. Što je otprilike isto.
Zemlje Europske unije moraju prihvatiti ono što su neke od njih, posebice Njemačka i Austrija, godinama poricale. U očima jednog amoralnog despota kakav je Putin, sve je oružje rata. To uključuje nuklearno i kemijsko oružje, ali i pšenicu, dezinformacije i, ne manje važno, energiju.
Putin je desetljećima davao sve od sebe da europske zemlje što više ovise o sibirskim ugljikovodicima kako bi stvorio ranjivost na Zapadu. Sada iskorištava te slabosti.
Kremlj od travnja zatvara ruski dotok prirodnog plina u rastući popis zemalja EU-a koje Putin smatra neprijateljskim, prvo Poljsku i Bugarsku, zatim Finsku, Nizozemsku i Dansku. On sada smanjuje plin koji teče Sjevernim tokom, plinovodom koji povezuje Rusiju s Njemačkom. Nizvodni primatelji, poput Italije, također su pogođeni. Međunarodna energetska agencija sa sjedištem u Parizu upozorava da bi Putin mogao potpuno zatvoriti plinsku slavinu u roku od nekoliko mjeseci.
Bloomberg
Vjerojatno hoće, samo zato što može. U prvih 100 dana rata Rusija je zaradila koliko i uvijek od prodaje fosilnih goriva, proklete su sankcije. Jedan od razloga je taj što nezapadne zemlje poput Kine i Indije stupaju umjesto EU kao kupci. Drugi je da rastuće cijene energije nadoknađuju smanjenu količinu u Europi.
Kao što je njegov običaj, Putin svoju agresiju obavija podmetanjima. Ponekad okrivljuje kupce, što, na primjer, ne plaćaju u rubljama, iako to nije navedeno u ugovorima, ili "tehničke" probleme. Prekidi u Sjevernom toku navodno su povezani s nedostajućim komponentama.
Talijanski premijer Mario Draghi nazvao je ove ruske isprike ono što jesu: "laži". Putinov cilj je jasan. Cilj je natjerati zemlje kao što je Njemačka da iscrpe svoje skladišne spremnike tako da će biti samo djelomično napunjeni kada dođe hladna sezona u jesen i zimu. Putinu se sviđaju rastuće cijene energije koje ove nestašice uzrokuju, a koje šteti zapadnjačkim potrošačima, uzrokuju društvene napetosti i možda još testiraju odlučnost EU-a.
Bio bi posebno oduševljen ako bi njegova energetska blokada prisilila dijelove europske industrije da se zatvore. To se može dogoditi. Nekoliko njemačkih industrijskih tvrtki, u sektorima od kemijske do čelika i stakla, već je upozorilo da će možda morati obuzdati proizvodnju ako energija postane skuplja ili manja.
Bloomberg
Austrija, Nizozemska, Švedska i Danska već su aktivirale planove za hitne slučajeve. Njemačka je ovog tjedna prešla iz prve od tri faze ("rano upozorenje") u drugu ("alarm"). U trećoj fazi ("hitno"), vlada preuzima potpunu kontrolu nad raspodjelom prirodnog plina u zemlji. Njemačka i drugi dijelovi Europe idu ka racionalizaciji, zapravo, ratnoj ekonomiji.
Austrija je već morala ponovno pokrenuti elektranu koja radi na ugljen (koji je mnogo prljaviji kao gorivo od plina). Njemačka također pali svoje generatore na ugljen. To je gorko za zemlju koja je umjesto toga planirala u potpunosti napustiti proizvodnju energije iz ugljena. To je posebno mučno za Zelene, koji vode kombinirano ministarstvo energetike i trgovine i moraju provesti ovaj zaokret politike.
Njemačka nevolja je povrat zbog kumulativnih pogrešaka politike desetljećima. Ne samo da su se uzastopne vlade, uključujući sve četiri glavne stranke u različito vrijeme, naivno učinile ovisnima o ruskom plinovodu. Također su brzopleto izašli iz proizvodnje nuklearne energije, posljednje tri elektrane na bazi fisije trebali bi se isključiti u prosincu. Zapravo, prethodne njemačke vlade su volontirale da postanu Putinov energetski talac.
Bloomberg
Zbog toga rasprava u zemlji sada postaje još žučnija. Stranke desnog centra u oporbi i vladi žele zadržati tri preostale nuklearne elektrane u radu. Socijaldemokrati i Zeleni lijevog centra, za koje je protivljenje nuklearnoj energiji generacijski totem, još uvijek se opiru.
Takve rasprave dokaz su da stvarnost još uvijek nije u potpunosti uronjena. Pokojna psihijatrica Elisabeth Kuebler-Ross vjerovala je da ljudi moraju proći kroz pet faza tuge - poricanje, ljutnju, pogodba, depresiju i prihvaćanje. Čini se da su Nijemci posebno zapeli u prva četiri.
Prihvaćanje znači pripremanje za budući ekonomski rat protiv Putina. To znači dobivanje fosilnih goriva iz drugih zemalja, frakturiranje plina iz zemlje i uvoz više u tekućem obliku brodom. To također znači cijepanje atoma, postavljanje vjetroturbina i sve ostalo.
Ali prije svega, prihvaćanje znači smanjenje. Svi Europljani moraju prestati biti skakavci u Ezopovoj basni, koji je ljeto provodio muzicirajući i brčkajući se, a zimi nije imao ništa. Umjesto toga, oni moraju postati bajni mravi, strpljivi, suzdržani, čuvajući, spašavajući. Zapadni Europljani do sada su imali sreće što nisu bili u ratu kao Ukrajinci. Ali oni su već borci u ekonomskom ratu protiv Putina. Vrijeme je za žrtvu.
.webp){kind=icon}
