Stare termoelektrane, zagađenje i milijarde gubitaka: Ko će na kraju platiti cijenu

Tuzla je ponovo bila pod dimom, ali posljednji incident u Termoelektrani Tuzla mnogo je više od kvara na elektrofilteru. Iza njega stoje decenije nedovoljnih ulaganja, stara postrojenja, problematični rudnici, više od milijardu KM akumuliranih gubitaka i milijarde koje tek treba uložiti u energetski sistem. Dok se traže ostavke i inspekcijski izvještaji, ostaje pitanje koje se godinama odgađa, koliko još košta održavanje sistema koji je odavno trebao biti zamijenjen i ko će na kraju platiti taj račun?

Posljednjih dana građani Tuzle, posebno oni koji žive u naseljima koja gravitiraju Termoelektrani Tuzla, ponovo su gledali gust dim koji se širio iz postrojenja.

Razlog je bio kvar na jednom od blokova termoelektrane. Zbog tehničkih problema došlo je do povećanog ispuštanja zagađujućih čestica u zrak, a problem je, prema informacijama Elektroprivrede BiH, nastao zbog poteškoća u sistemu pneumatskog transporta pepela.

Zbog kvara je bilo otežano pražnjenje pepela iz koševa elektrofiltera, što je dovelo do povećanja emisija čvrstih čestica. Kvar je otklonjen 23. augusta, nakon čega su intenzivirane aktivnosti na pražnjenju koševa i normalizaciji rada sistema.

Do 26. augusta emisije čvrstih čestica na ispustu Bloka 4 TE Tuzla vraćene su, prema navodima EPBiH, u granice projektovanih vrijednosti.

 

 

 

Iz kompanije su naveli da je tokom cijelog perioda termoelektrana kontinuirano pratila emisije i poduzimala potrebne mjere, te o normalizaciji stanja obavijestila nadležne institucije.

Ali ono što nije precizirano jeste koliko je dugo trajalo pojačano ispuštanje zagađujućih čestica i kolike su bile količine emitovanih polutanata. Upravo to pitanje dodatno je pojačalo nepovjerenje građana koji već decenijama žive uz jednu od najvećih termoelektrana u zemlji.

Dim koji je ponovo otvorio staru priču

Nakon posljednjeg incidenta mještani naselja koja gravitiraju Termoelektrani Tuzla okupili su se u Šićkom Brodu, upozoravajući na višedecenijski problem zagađenja zraka, tla i okoliša.

Povod je bio upravo posljednji incident, nakon kojeg su brojna domaćinstva ponovo ostala prekrivena slojem prašine. Za građane to nije izolovan događaj.

Mirnes Bektić, ekološki aktivista iz Tuzle, za Bloomberg Adriju kaže da je stanje u Termoelektrani Tuzla posljedica dugogodišnje zapuštenosti.

"Stanje Termoelektrane Tuzla je najblaže rečeno užas! Imamo filtere koji konstantno nisu u mogućnosti da rade, razlog je zastarjelost opreme. Takvo stanje najviše pogađa građane gdje imate sistemsko trovanje stanovništva aerozagađenjem i zagađenjem tla", kaže Bektić.

Prema njegovim riječima, problem traje decenijama, dok se na filtere za odsumporavanje čeka 50 godina.

Bektić navodi i da su mjerenja, koja je ranije radila jedna evropska agencija, pokazala višestruko prekoračenje dozvoljenih vrijednosti sumpor-dioksida, te ukazuje na zdravstvene posljedice koje stanovnici zajednica oko termoelektrane povezuju sa dugogodišnjim zagađenjem.

"Niko ne odgovara za alergije djece i karcinome koji su posljednjih 20 godina postali normalna pojava u zajednicama koje gravitiraju oko Termoelektrane Tuzla", tvrdi on.

Građani, kaže, zbog svega toga pokreću tužbu protiv Elektroprivrede BiH i Termoelektrane Tuzla, a slučaj žele voditi preko evropske institucije u Briselu koju navode kao nadležnu za osnovna ljudska prava.

Njegova poruka je jasna, problem se, smatra, može spriječiti ili gašenjem termoelektrane ili ugradnjom sistema za odsumporavanje koji zadovoljava evropske standarde.

Problem je stariji od posljednjeg kvara

Posljednji incident tako je samo ponovo otvorio pitanje koje se godinama guralo u stranu, šta raditi sa termoelektranama koje su pri kraju radnog vijeka.

Prema ocjeni ekoloških stručnjaka i aktivista, problemi u TE Tuzla nisu nastali preko noći. Oni su rezultat dugogodišnjeg zanemarivanja postrojenja.

Posebno je problematična činjenica da se u određene blokove nije ulagalo dovoljno jer je bilo planirano da budu zatvoreni krajem 2023. godine.

Blokove 3 i 4 trebao je zamijeniti Blok 7. Blok 7, međutim, nije izgrađen i neće biti izgrađen.

Tako je BiH ostala između dva sistema, starog koji se i dalje mora održavati i novog koji nikada nije izgrađen. I sada dolazi na naplatu to bahato zanemarivanje problema u termoelektranama,

Stručnjaci smatraju da u takvoj situaciji svaki novi kvar više nije samo tehnički problem. On postaje pitanje javnog novca, sigurnosti snabdijevanja električnom energijom i odgovornosti upravljanja.

Odgovornost nije samo pitanje ostavki

Nakon incidenta federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić održao je sastanak s rukovodstvom Elektroprivrede BiH i Termoelektrane Tuzla, uključujući direktore i rukovodioce tehničkih sektora.

Od rukovodstva termoelektrane i rukovodilaca tehničkih cjelina zatraženo je da preuzmu odgovornost i podnesu ostavke.

Od Elektroprivrede BiH zatražena je i potpuna analiza uzroka svih događaja povezanih s lošim upravljanjem sistemom, zajedno s prijedlogom mjera.

Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije

 

"Spremni smo poduzeti sve potrebno, uključujući i kadrovske rezove. Ničija funkcija ne može biti važnija od zdravlja ljudi i sigurnosti energetskog sistema", kazao je Lakić.

Prema mišljenju ekoloških aktivista, ostavke same po sebi nisu dovoljne.

"Ostavke neće ništa riješiti, te ljude treba zakonski procesuirati", kaže Bektić, uz tvrdnju da država previše često štiti pojedince umjesto zdravlja građana.

EPBiH - uložili smo 180 miliona KM

Elektroprivreda BiH, s druge strane, ukazuje na nešto sasvim drugo, novac koji je već uložen u održavanje termoelektrana.

U njihovom izvještaju navodi se da su od 2024. do polovine 2026. godine u TE Tuzla i TE Kakanj uložili 180 miliona KM vlastitih sredstava. Novac je usmjeren na održavanje i remonte postrojenja, smanjenje emisija i usklađivanje s ekološkim standardima, povećanje pouzdanosti i stabilnosti proizvodnje električne energije te očuvanje domaćih proizvodnih kapaciteta.

To je 40 miliona KM više nego što je u iste svrhe uloženo tokom perioda od 2015. do 2023. godine.

EPBiH smatra da će ta ulaganja pomoći da se smanji potreba za uvozom električne energije. Kompanija očekuje da bi deficit električne energije u 2027. godini mogao biti oko 36 posto manji nego 2026. godine.

Ali upravo tu se pojavljuje ključna dilema. Ako su ulaganja tako velika, kako je moguće da jedan kvar ponovo dovede do incidenta koji izaziva povećane emisije i proteste građana?

Redovna ulaganja ne odgovaraju na pitanje zašto je došlo do kvara

Admir Čavalić, federalni zastupnik i ekonomski analitičar, za Bloomberg Adriju smatra da odgovor EPBiH nije dovoljan.

"To što su se radila redovna ulaganja ne odgovara na pitanje zašto je došlo do kvara i zašto se o tome nije komuniciralo u javnosti, posebno u prvih par dana događaja", kaže Čavalić.

Fena

 

Prema njegovom mišljenju, sada je potreban stručni izvještaj, jasno prihvatanje odgovornosti i sankcije za odgovorne u lancu odgovornosti.

"Zaista je nevjerovatno šta se sve desilo u proteklih par dana u Tuzli – neko želi da prihvatimo da je to normalno. Nije normalno i nema izgovora", kaže on.

Čavalić upozorava i da poređenje ulaganja s nekim ranijim periodom ne daje odgovor na konkretni problem. "Da je riječ o privatnoj kompaniji, sada ne bi dobili neko saopštenje, već ostavke, plan novih investicija, program rješenja i garancije da se neće dogoditi, uz naravno izuzetne penale, sankcije i kontrole od države", kaže.

Još veći problem nalazi se ispod zemlje. Elektroprivreda BiH proizvodi oko 80 posto električne energije iz uglja, što znači da je stanje rudnika direktno povezano sa sigurnošću proizvodnje električne energije.

A upravo u rudnicima problemi traju godinama.

U EPBiH navode da su ležišta uglja u rudnicima Koncerna dobrim dijelom istrošena jer eksploataciju decenijama nisu pratili radovi na otkrivci.

Veliki zaostatak u otkrivci postojao je i prije formiranja Koncerna EPBiH, a takav način rada doveo je postojeće rudničke pogone u tešku poziciju.

Zbog nedovoljnih količina uglja iz vlastitih rudnika, Elektroprivreda BiH ima potrebu da dio uglja nabavlja na tržištu, što dodatno povećava troškove proizvodnje.

To znači da problem više nije samo u staroj termoelektrani.

Lanac problema ide od rudnika do termoelektrane, od termoelektrane do proizvodnje električne energije, a od proizvodnje do uvoza i finansijskih rezultata kompanije.

Više od milijardu KM akumuliranih gubitaka rudnika

Cijena takvog sistema vidi se i u bilansima. Rudnici u sastavu Koncerna EPBiH godinama gomilaju gubitke. Akumulirani gubitak rudnika dosegao je više od milijardu KM, dok je istovremeno sama Elektroprivreda BiH posljednjih godina prolazila kroz periode gubitaka i sve većih troškova proizvodnje.

Tako se javni energetski sistem nalazi u paradoksalnoj situaciji: da bi proizvodio struju, mora održavati termoelektrane; da bi termoelektrane proizvodile, moraju imati ugalj, a da bi imale dovoljno uglja, potrebno je ulagati u rudnike koji su već opterećeni velikim gubicima.

Problem dodatno komplicira institucionalni okvir. Podsjećamo da Federacija BiH nema Agenciju za zaštitu okoliša, iako je njeno uspostavljanje predviđeno Zakonom o zaštiti okoliša.

Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder ranije se sastala s predstavnicima TE Tuzla, s kojima je razgovarala o kvalitetu zraka i mjerama koje operator poduzima, posebno imajući u vidu značajna sredstva koja se kroz različite naknade izdvajaju za zaštitu okoliša i kvalitet zraka.

Nakon posljednjeg incidenta Ministarstvo je ponovo urgiralo prema Federalnoj upravi za inspekcijske poslove da bez odlaganja dostavi izvještaj o provedenom inspekcijskom nadzoru.

Nakon prijema izvještaja, Ministarstvo je najavilo da će javnost upoznati s utvrđenim činjenicama, dok se od inspekcijskih organa očekuje da poduzmu sve zakonom propisane mjere i utvrde odgovornost ukoliko je bilo kršenja propisa.

Alternativa postoji, ali traži novac i vrijeme

Ekološki aktivisti zato upozoravaju da se problem ne može trajno riješiti još jednim remontom.

Ako je cilj napuštanje fosilnih goriva do 2050. godine, plinske elektrane ne mogu biti dugoročno rješenje, smatraju.

Umjesto toga, potrebno je ubrzati izgradnju alternativnih, odnosno obnovljivih izvora energije koji bi postepeno zamijenili blokove TE Tuzla.

Bosna i Hercegovina ima veliki potencijal za proizvodnju energije iz sunca i vjetra, ali taj potencijal još nije pretvoren u sistem koji bi mogao preuzeti teret termoelektrana. Aktivisti navode da će zagađenje prestati onog momenta kad prestanemo sagorijevati fosilna goriva.

Posljednji incident u Tuzli zato nije samo priča o pokvarenom filteru. To je priča o modelu koji je godinama funkcionirao tako što su se problemi odgađali, postojeća postrojenja produžavala, rudnici održavali bez dovoljne pripreme za budućnost, a novi kapaciteti planirali pa otkazivali.

Blok 7 nije izgrađen. Blokovi koji su trebali biti zamijenjeni ostali su u sistemu.

 

Rudnici imaju iscrpljena ležišta i više od milijardu KM akumuliranih gubitaka. Potrebne su nove investicije, ne samo da bi se proizvodnja održala, nego da bi se čitav sistem postepeno promijenio.

Istovremeno, građani koji žive uz termoelektranu traže odgovore o kvalitetu zraka, količinama emitovanih polutanata i odgovornosti onih koji upravljaju sistemom.

Stručnjaci kažu da više nije pitanje može li se popraviti još jedan elektrofilter. Pravo pitanje je koliko još novca treba potrošiti na produžavanje života sistema koji je već star, koliko će koštati njegovo eventualno gašenje i izgradnja zamjenskih kapaciteta i koliko će, do tada, koštati zdravlje ljudi koji žive uz njega.

Jer račun lošeg upravljanja ne nestaje kada se kvar popravi. A ono što se vidi iza dima jeste račun višedecenijskog odgađanja odluke šta će biti s energetskim sistemom BiH.