Svijet je nejednako mjesto po pitanju razine ekonomskog razvoja i standarda života. Od početka 21. stoljeća te se razlike zapravo smanjuju, ali su razlike između Europe i Afrike, Sjeverne i Južne Amerike, istočne i srednje Azije itd. još uvijek jako velike.
Razlike među kontinentima i između država na različitim kontinentima opće su poznate. Čak i razlike među državama na istom kontinentu nisu neočekivane. Rijetko se govori da u svijetu postoje države koje su smještene jedna do druge, a međusobno se jako razlikuju po ekonomskoj razvijenosti i standardu.
To je neobično jer su geografski bliska područja najčešće slično razvijena. U svijetu postoji nekoliko središta razvijenosti koja šire ekonomski razvoj oko sebe. Udaljavajući se od središta, razina razvijenosti postepeno pada. Ipak, postoje područja na svijetu gdje dvije susjedne države imaju radikalno različitu razinu blagostanja.
To je čudno jer ekonomski razvoj ima tendenciju da se širi iz jedne države u drugu. Čak i međunarodne investicije dobrim dijelom prate geografski obrazac, tj. bliske države najčešće investiraju jedna u drugu.
Razlozi zbog kojih postoje takve razlike mogu biti različiti, a često jedan uzrokuje druge ili je s njima usko povezan. Razlike u društveno-ekonomskom uređenju, kvaliteti formalnih i neformalnih institucija, geografske barijere, obdarenost prirodnim resursima, politička nestabilnost i različite ekonomske politike mogu od jedna države napraviti relativno bogatu, a od druge relativno siromašnu državu, iako se nalaze jedna do druge.
Sjeverna i Južna Koreja
Najpoznatiji i najočitiji primjer dviju susjednih država koje su dostigle dramatično različit stupanj razvoja Sjeverna su i Južna Koreja. Više od tisućljeća radilo se o istom narodu s istom kulturom i istim institucijama koji je proživljavao iste povijesne događaje na istom poluotoku.
Danas je Južna Koreja svjetska industrijska sila koja je veliki izvoznik čipova, automobila, brodova, metalurških i farmaceutskih proizvoda, ne samo u susjedne države Azije, nego i u SAD te EU.
Sjeverna Koreja država je u kojoj većina ljudi radi u poljoprivredi, upotreba električne energije ograničena je na zastarjelu industriju, vojsku i glavni grad, a glavni izvozni proizvod je umjetna kosa, tj. perike koje izvozi isključivo u Kinu. Podaci o tome što se događa u Sjevernoj Koreji i što zaista izvozi jako su ograničeni jer se radi o zatvorenoj državi, koju se često naziva "pustinjačkim kraljevstvom".
Danas je Južna Koreja svjetska industrijska sila | SeongJoon Cho/Bloomberg
Većina stanovništva je na rubu gladi, a zadnja velika glad izbila je 1990-ih nakon raspada SSSR-a, koji je dotad bio glavni saveznik i sponzor Sjeverne Koreje. Prema dostupnim informacijama, u tom desetljeću je od posljedica gladi preminulo između dva i tri milijuna stanovnika.
Stanje je bilo bitno drugačije prije stotinjak godina. Industrijalizacija je na Korejskom poluotoku počela zapravo na sjeveru. Jug je povijesno plodniji, s više plovnih rijeka i većim brojem stanovnika, ali na sjevernom dijelu nalaze se planine i velika rudna bogatstva.
Od druge polovice 1920-ih do kraja Drugog svjetskog rata većina industrije, rudarstva i proizvodnje energije nalazila se u dijelu poluotoka koji danas zauzima Sjeverna Koreja. Rana industrijalizacija dovela je i do velikog vala iseljavanja stanovništva s juga, u kojem je još dominirala poljoprivreda, na sjever, gdje su se zbog industrijalizacije stvorila brojna radna mjesta.
Nakon Drugog svjetskog rata poluotok se dijeli na dva dijela: sjever pod utjecajem komunističkog SSSR-a i jug pod utjecajem kapitalističkog SAD-a. Već 1950. počinje Korejski rat, koji je završio podjelom otoka na dvije države, komunističku jednopartijsku Sjevernu Koreju i kapitalističku višepartijsku Južnu Koreju. Počinje jedan od najvećih makroekonomskih eksperimenata u povijesti.
Sve do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća ekonomska situacija bila je zapravo slična. Južna Koreja se sporo industrijalizirala. Tada je počeo veliki gospodarski uzlet Južne Koreje. Kompanije iz nje, poput Samsunga, Hyundaija, Kie i LG-a, postale su poznate u cijelom razvijenom svijetu kao proizvođači kvalitetnih industrijskih i elektroničkih proizvoda. Sjeverna Koreja stagnirala je, periodično upadala u periode gladovanja, a u svijetu spominjala samo kada prijeti nuklearnim oružjem.
Iako je industrijalizacija počela na sjeveru, danas je Južna Koreja industrijska sila s jednim od najvećih standarda na svijetu. Rezultat je to desetljeća razvoja baziranima na dvama različitim socioekonomskim sustavima, komunizmu (točnije, Juchea) na sjeveru i kapitalizma (točnije, korporativnog) na jugu.
Postoje razlike između istoka i zapada Njemačke 35 godina nakon ujedinjenja
Istočna i Zapadna njemačka su sličan primjer kao Sjeverna Koreja. Iako su ujedinjene 35 godina, razlike uzduž nekadašnje granice praktički savršeno još uvijek postoje. Istočni dio Njemačke, što je od 1949. do 1990. bila komunistička Njemačka Demokratska Republika, dan-danas je manje industrijaliziran, ima veću nezaposlenost, plaće su manje, stopa siromaštva veća je, manje je visokoobrazovanih, rjeđa je naseljenost itd.
To je poučak o tome kako 50 godina pod različitim političkim, ekonomskim i društvenim institucijama može prepoloviti državu. Danas regionalni bruto domaći proizvod u saveznim pokrajinama nekadašnje Zapadne Njemačke kreće se od 77 tisuća eura u Hamburgu, 57 tisuća eura u Bremenu i 54 tisuće eura u Bavarskoj do 39 tisuća eura u Saaru. U saveznim pokrajinama nekadašnje Istočne Njemačke kreće se između 36 tisuća eura u Saskoj do 33 tisuće eura u Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju. Berlin zanemarujemo jer je bio podijeljen na dva dijela i kao glavni grad nije reprezentativan za šire regionalne pokazatelje. Podaci se odnose na 2022.
Nakon Drugog svjetskog rata istok Njemačke ulazi u sferu utjecaja SSSR-a i slijedom toga stvara se jednopartijska država temeljena na socijalističkoj ekonomiji. Istočna Njemačka čak je bila najbogatiji dio komunističkog bloka u Europi. Nakon ujedinjenja su čak pokrajine sa zapada Njemačke subvencionirale pokrajine na istoku Njemačke. Trošak ujedinjenja je bio golem za zapadni dio Njemačke i proveden po uvjetima koji su odgovarali istočnom dijelu. Svejedno su razlike vidljive i 35 godina nakon ujedinjenja.
Jedan otok, dvije sasvim različite države
Manje poznat primjer geografski bliskih, iako kulturološki nešto različitijih država koje se značajno razlikuju po dostignutom standardu su dvije države Kariba koje se nalaze na istom otoku, Haitiju i Dominikanskoj Republici.
Na zapadnoj polovici otoka Hispaniola nalazi se Haiti, danas najsiromašnija država u zapadnoj hemisferi. Propala država u punom smislu u medijima se spominje samo u kontekstu bandi, nasilja, ubojstava i zločina. S razlogom, jer središnja vlast efektivno ne postoji, a većinom države upravljaju bande.
Problem Haitija s bandama nije novijeg datuma. Služe kao sredstvo političke borbe još od 80-ih godina prošlog stoljeća. Političari na vlasti kontrolirali su vlastite bande, a političari u opoziciji svoje, pa je granica između politike i bandi bila tanka.
Dominikanska Republika, koja se nalazi na istom otoku, primjer je uspješne države na Karibima. Osim što su jako razvijene turistička i financijska industrija, zemlja je specijalizirana u proizvodnji i izvozu medicinskih uređaja te obojenih metala. Za razliku od Haitija koji dominantno izvozi tekstilne proizvode, Dominikanska Republika ima raznoliku strukturu izvoza, od poljoprivrednih proizvoda preko spomenutih medicinskih uređaja i obojene metalurgije do sklopki za električnu industriju.
Dominikanska Republika primjer je uspješne države na Karibima | Cayo Levantdo resort
Do početka 70-ih godina prošlog stoljeća dvije su države imale sličan socioekonomski put, tj. bile su nerazvijene. Nasilna preuzimanja vlasti bila su česta u objema, a to je sputavalo ekonomski razvoj. No dominikanska republika 1960-ih stavlja političku situaciju pod kontrolu i prijenosi vlasti organiziraju se legalnim demokratskim putem. Zadnji puč bio je 1963., dok je Haiti imao sedam pučeva od sredine 1980-ih do danas (zadnji je bio 2004.).
Mirna politička situacija i demokratska predaja vlasti imaju akumulirajući pozitivan utjecaj na gospodarstvo. To omogućuje izgradnju institucija i stvara ozračje u kojem je investiranje u ekonomiju sigurno, kako za domaće tako i za strance. Dok se u Haitiju vlast osvajala pučevima uz pomoć bandi, u Dominikanskoj Republici vlast se osvajala demokratskim, mirnim putem. Razlika između dviju država sve se više povećavala, pa je danas BDP po stanovniku Dominikanske Republike 11 tisuća dolara, a Haitija 1,7 tisuća dolara.
Slični, a jako različiti
Dijele više od dvije tisuća kilometara granice, religiju, klimu, kulinarsku tradiciju i brojne društvene obrasce. Ipak, BDP po stanovniku jedne države je 7,2 tisuće dolara, a druge 1,2 tisuće dolara. Radi se o Tajlandu (negdašnjem Sijamu) i Mjanmaru (nekadašnjoj Burmi).
U Tajlandu 10 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, a u Mjanmaru trećina, očekivano trajanje života pri rođenju je devet godina veće u Tajlandu, pola stanovnika Tajlanda živi u gradovima, a samo trećina stanovnika Mjanmara itd.
Tajland je veliki izvoznik elektronike, automobila i drugih industrijskih proizvoda. S druge strane, Mjanmar izvozi tekstilne proizvode, hranu, obuću i plin. Sve države u jugoistočnoj Aziji korumpirane su osim Singapura, ali je najkorumpiraniji Mjanmar.
Moderni Bangkok | Depositphotos
Razlika u standardu počela je nastajati 70-ih godina prošlog stoljeća. Prijelomni trenutak za Tajland bili su demokratski studentski prosvjedi koje je nasilno ugušila vojska, ali su slijedom događaja (kralj je bio na strani studenata) doveli do postupne demokratizacije i uspostave donekle funkcionalne parlamentarne monarhije. Nasilje i krize dio su političkog života do današnjih dana, ali je država ipak daleko stabilnija nego susjedni Mjanmar.
U Mjanmaru traje protjerivanje i genocid nad muslimanskom manjinom Rohindžama te de facto građanski rat između trenutačne vojne vlasti i raznih pobunjeničkih skupina koje se bore za uspostavu demokratske savezne države umjesto trenutačne vojne diktature.
Jasno je da su i Tajland i Mjanmar politički nestabilne države za pojmove Europe, ali postoje razine te nestabilnosti. Ono što izgleda kao razlika u nijansama iz kuta gledišta EU-a dovodi do velikih razlika na terenu.
Male promjene dovode do velikih razlika u dugom roku
Ima još primjera sličnih i geografski bliskih država koje se jako razlikuju po dostignutom stupnju ekonomskog razvoja. Neke od njih su Kuba i Bahami; Izrael i Libanon, Sirija i Jordan; Oman i Jemen; Bocvana i Zimbabve; Demokratska i Republika Kongo; Urugvaj i Argentina.
Ne radi se uvijek o razlici koja postoji zbog institucionalnih faktora. Za primjer, jedna država može imati značajna nalazišta nafte, a druga ne, iako graniče jedna s drugom. Iako ni nafta nije garancija prosperiteta.
Kod većine država koje su se razvojno odvojile tijekom vremena, iako su bile u sličnoj situaciji, radi se o institucionalnim promjenama u ključnim trenucima, čiji se efekt akumulirao kroz desetljeća i doveo do značajnih razlika u razvijenosti. Utjecaj tih institucionalnih i političkih razilaženja u ključnim povijesnim trenucima nije jasan odmah, ali kroz desetljeća dovodi do bitno različitih rezultata po pitanju ekonomskog razvoja.
Države koje su institucionalno i politički bile slične mogu se u prijelomnom povijesnom trenutku odlučiti na različite razvojne procese, promjenu institucija i na drugačije načine odgovarati na krize. U početku to ne moraju biti velike razlike, ali se tijekom desetljeća mogu akumulirati i stvoriti veliku razliku između povijesno donedavno sličnih država.
.webp){kind=icon}
