Kada je predsjednik Joe Biden 2021. godine postavio cilj razvoja kapaciteta vjetroelektrana na moru od 30 gigavata tokom narednih devet godina, taj plan smatran je hrabrim i ambicioznim. Što je najvažnije, mnogi su ga vidjeli ostvarivim.
Dvije godine kasnije, industrija ima drugu riječ za to: nemoguće.
Nakon kaskadnog niza neuspjeha, od otrežnjujućih revizija troškova do milijardi u mogućim naknadama za umanjenje vrijednosti, cilj američke industrije vjetroelektrana na moru do 2030. sada izgleda dalje nego ikad.
BloombergNEF, koji je i ranije bio sumnjičav u vezi s ciljem, polako je smanjivao svoja očekivanja. U junu je prognoza bila 23,1 gigavat kapaciteta do 2030. No onda je industrija pretrpjela još jedan udarac prošle sedmice nakon što je država New York snažno odbila zahtjeve developera za višim cijenama, što je pokrenulo ozbiljna pitanja o nekim od njihovih projekata. To je natjeralo Atina Jaina, višeg analitičara za vjetar u BNEF-u, da smanji svoju procjenu za 29 posto u srijedu. Istraživač sada očekuje da će ukupni kapacitet SAD-a doseći samo 16,4 gigavata do kraja decenije - nešto više od polovice Bidenovog cilja.
"Cilj od 30 gigavata je pusti san", rekao je Jain.
Opća slika pokazuje daljnje uznemirujuće situacije u industriji koja se smatra ključnom za ispunjavanje klimatskih obveza SAD-a, uključujući obećanje zemlje Pariskim sporazumom da će barem prepoloviti emisije stakleničkih plinova u odnosu na nivoe iz 2005. do kraja decenije. Vjetroelektrane na moru imaju potencijal za opskrbu ogromnim količinama energije velikim gradovima duž obale SAD-a, gdje živi više od 40 posto stanovništva zemlje.
U industriji u kojoj vijesti o vremenu često igraju veliku ulogu, developeri su američko okruženje za vjetroelektrane na moru opisali kao "oluju inflacije" koju pogađaju "udarni vjetrovi". Iako je više od desetak lokacija planiranih uz obalu istočnog SAD-a imalo finansijski smisao kada su prvi put modelirane prije mnogo godina, cijene svake komponente projekata vrijednih milijarde dolara znatno su porasle, od sirovina koje ulaze u visoke konstrukcije do korporativnog kreditiranja koje ih finansira. Prije samo dvije godine kompanije su pravile planove - i potpisivale masivne ugovore o otkupu električne energije - na temelju projicirane cijene od 77 dolara po megavat satu, izračunao je BNEF. Danas je ta cijena skočila za 48 posto na 114 dolara.
Bijela kuća nije obeshrabrena. Glasnogovornik Angelo Fernández Hernández rekao je da administracija "koristi svaki pravno dostupan alat za unapređenje američkih prilika za morske vjetroelektrane i postizanje cilja od 30 GW do 2030.", uključujući odobravanje velikih projekata vjetroelektrana na moru i iskorištavanje federalnih investicija u infrastrukturu kako bi se podržao novi domaći lanac opskrbe. Ulaganja u industriju vjetroelektrana na moru u SAD-u porasla su za 7,7 milijardi dolara od donošenja Zakona o smanjenju inflacije prošle godine, uz daljnji napredak koji će uslijediti u saradnji s državama, developerima i drugim učesnicima, rekao je.
Ipak, kako cijene gradnje rastu, developeri brzo odustaju od svojih planova ili traže ponovno pregovaranje o svojim ugovorima. Equinor ASA, BP Plc, Orsted A/S i Eversource Energy bili su najnoviji developeri koji su čuli "ne". Kompanije su zatražile od države New York da im dopusti povećanje cijena, što je zahtjev koji je Komisija za javne usluge u New Yorku jednoglasno odbila 12. oktobra, ostavljajući developere u nedoumici u vezi s najboljim načinom daljnjeg postupanja.
"Ovi projekti moraju biti finansijski održivi da bi se mogli nastaviti", rekla je Molly Morris, predsjednica Equinor Renewables Americas, nakon presude, misleći na vjetroelektrane Empire i Beacon koje razvija s BP-om. David Hardy, glavni izvršni direktor za Americas at Orsted, rekao je da je održivost projekta Sunrise koji zajednički razvija s Eversourceom istočno od Long Islanda bila "iznimno izazovna" zbog odluke države.
Ukupno, developeri koji grade oko devet gigavata kapaciteta za pet država istočne obale tražili su ponovno pregovaranje o ugovorima. To je dodatak ugovorima za više od tri gigavata električne energije koji su u potpunosti otkazani posljednjih mjeseci — po visokoj cijeni. U julu je Avangrid Inc. pristao platiti oko 48 miliona dolara kazne kako bi izašao iz ugovora o opskrbi električnom energijom za tri komunalna poduzeća iz svog Commonwealth projekta na obali Massachusettsa. Sljedeći mjesec, jedinica Shell Plc i njeni partneri u zajedničkom ulaganju pristali su platiti više od 60 miliona dolara za izlazak iz vlastitih ugovora. U oktobru je Avangrid pristao platiti 16 miliona dolara za raskid ugovora za svoj projekt Park City u blizini Connecticuta. Kompanije bi mogle učestvovati u novom krugu aukcija, no hoće li developeri moći uskladiti svoje troškove s potrebama domaćinstava ostaje da vidimo.
Kompanije su također poduzele masovne otpise. Eversource je izvijestio o trošku umanjenja vrijednosti nakon oporezivanja u iznosu od 331 milion dolara u drugom tromjesečju za svoje operacije vjetroelektrana na moru, dok je Orsted najavio potencijalni trošak od 2,3 milijarde dolara na svoj američki portfelj.
Šest guvernera preklinjalo je Bidena da "iskoristi svaki savezni alat koji je na raspolaganju" kako bi projekti vjetroelektrana na moru bili konkurentni, upozoravajući da je bez intervencija američke vlade "razvoj vjetroelektrana na moru u SAD-u u ozbiljnom riziku od zastoja".
Države nisu jedine pod pritiskom da ponovo pregovaraju o ugovorima o otkupu električne energije koji su potpisani prije skoka troškova.
Developeri su također tražili maksimalnu moguću podršku porezne politike prema prošlogodišnjem sveobuhvatnom zakonu o klimi. Zakon o smanjenju inflacije proširio je porezne olakšice tako da projekti vjetroelektrana na moru općenito mogu tražiti osnovnu stopu od 30 posto i, u nekim slučajevima, dobiti dodatne poticaje za korištenje materijala iz SAD-a i izgradnju u takozvanim energetskim zajednicama, kao što su bivši rudarski gradovi. Sada neki developeri vjetroelektrana na moru vide te bonus kredite — u vrijednosti od čak 20 posto— kao ključ preživljavanja. Bez dodatne pomoći, Orsted je zaprijetio da će "odstupiti" od nekih svojih američkih projekata vjetroelektrana na moru.
Bidenov cilj od 30 gigavata "nekada je bio ambiciozan cilj", rekao je Timothy Fox, analitičar kompanije ClearView Energy Partners. "Sada, to je cilj koji se neće ostvariti''.
Ipak, Bidenov cilj uvijek je bio neobavezujuća meta koja je primarno trebala signalizirati entuzijastičnu podršku administracije novonastaloj industriji vjetroelektrana na moru koja ovisi o odobrenjima za dozvole, prodaji zakupa i drugim radnjama u glavnom gradu zemlje. U tom smislu, "možda je poslužio svojoj svrsi", rekao je Fox, dodajući da je cilj bio poslati "indikaciju da imate prijatelje u ovoj administraciji, da imate ljude koji podržavaju vašu industriju i ono što pokušavate razviti".
A, čak i da Biden osvoji drugi mandat, cilj za 2030. bio bi izvan vremena njegovog mandata.
Postoje već dva projekta na moru koji su već u izgradnji u SAD-u, koji su uspjeli sklopiti ugovore o nabavi prije nego što je inflacija povećala troškove. Druga dva operativna su već godinama: pilot Dominion Energy Inc. na obali Virginije i Orstedov projekt s pet turbina u blizini Block Islanda, Rhode Island. Zajedno, ta četiri projekta dovela bi SAD do manje od pet posto svog cilja do 2030. godine.
Nejasno je kada bi ostali mogli postati operativni, iako se većina slaže da će se vjerovatno ipak ostvariti. Vjetroelektrane na moru koje su možda nekada bile na pravom putu da isporučuju energiju do kraja decenije sada će vjerovatnije biti priključene na mrežu početkom 2030-ih, rekao je Jain iz BNEF-a.
''Nije da se to neće dogoditi. Jednostavno se neće dogoditi tako brzo kako su u početku očekivali'', rekao je Fox iz ClearView Energyja. ''Vjetroelektrane na moru imaju veliki potencijal rasta u Sjedinjenim Državama; samo je vjerovatno da će biti na putanji koja je manje ravnomjerna od onoga što se u početku očekivalo''.