Kada su prošlog mjeseca stupile na snagu nove američke sankcije ruskoj naftnoj industriji, Bugarska se našla pred urgentnim problemom. Među kompanijama na udaru našao se i Lukoil PJSC, vlasnik najveće bugarske rafinerije - nasljedstva dugogodišnjih bliskih veza s Moskvom.
Vlada je odlučila preuzeti kontrolu nad postrojenjem Neftohim na Crnom moru i cjelokupnom lokalnom imovinom Lukoila. Oduzeta su prava akcionara, a imenovan je i upravnik koji treba da pregovara o mogućoj prodaji. Parlamentarnom odboru je bilo potrebno samo 26 sekundi da obriše 26 godina vlasništva i da potez ozvaniči prije nego što istekne rok koji je SAD postavio za pronalaženje rješenja.
Ovaj neočekivani preokret predstavlja najjači udar na rusko ekonomsko prisustvo na Balkanu u posljednjih nekoliko decenija. Potez predsjednika Donalda Trumpa usmjeren na ruske naftne kompanije pogodio je samo srce ruskog utjecaja u regiji gdje se Istok i Zapad nadmeću već vjekovima.
Bloomberg
U Srbiji, vlada razmatra kupovinu Naftne industrije Srbije AD kako bi preuzela kontrolu od ruskog Gazprom PJSC. Predsjednik Aleksandar Vučić, koji se suočava s ozbiljnim političkim izazovima, želi izbjeći nacionalizaciju, ali mora uvjeriti Washington da se Gazprom povlači kako bi izbjegao sankcije koje bi mogle teško pogoditi zemlju.
U Bugarskoj se godinama upozorava da Rusija ima preveliki udio u privredi, naročito u energetici. Lukoil se žalio da je pod pritiskom da proda rafineriju i mrežu od 220 benzinskih stanica širom zemlje. Ali do sada se nije desilo ništa konkretno.
"Osnova ruskog utjecaja oduvijek je bila dominacija u energetici - nafti i gasu - kao produžetak sovjetskog naslijeđa koje decenijama niko nije dirao", kaže Ruslan Stefanov iz sofijskog Centra za proučavanje demokratije. "Veliki dio toga sada nestaje. Ovo su posljednji trzaji, zato i izazivaju toliku nervozu."
Zvaničnici u Sofiji i Beogradu shvatili su da ostanak u ruskoj orbiti više nije održiv nakon Putinove invazije na Ukrajinu u februaru 2022.
Bugarska je članica Evropske unije (EU) i uskoro uvodi euro, dok Srbija ima ambiciju da se jednog dana pridruži bloku. Ali historijske veze i zavisnost od ruskog energenta godinama su usporavale promjene.
Poslije više vjekova bliskih odnosa, ruski ekonomski utjecaj u ove dvije zemlje dodatno je ojačao 1999. godine. Lukoil je tada kupio Neftohim, danas najveću kompaniju u Bugarskoj. Srbija se, s druge strane, našla izolovana nakon što je NATO bombardirao zemlju kako bi je natjerao da povuče vojsku s Kosova. Rusija se tada nametnula kao glavni saveznik Beograda u odbijanju da prizna kosovsku nezavisnost.
Ključne ruske rafinerije na Balkanu pod pritiskom oko vlasništva | Bloomberg
Stefanov kaže da je preokret sada isključivo rezultat američkog pritiska, jer EU nema dovoljno utjecaja. Bez sankcija, smatra on, ništa se ne bi promijenilo.
Kada se ruski naftni giganti u potpunosti povuku iz Bugarske i Srbije, Putinov utjecaj u regiji bit će ozbiljno oslabljen, ističe Mario Bikarski iz kompanije Verisk Maplecroft. "Mogućnosti za lobiranje i neformalne veze s političkim i poslovnim elitama drastično su se suzile", kaže on.
Bugarska veza s Rusijom duboko je ukorijenjena. Nezavisnost od Osmanskog carstva stekla je 1878. zahvaljujući Rusko-turskom ratu, što se svake godine obilježava kao nacionalni praznik 3. marta. Građani i dalje polažu cvijeće na spomenike, među njima i na statuu cara Aleksandra II u Sofiji.
Tokom komunizma, zemlja je bila najodaniji saveznik Sovjetskog Saveza - toliko da je dobila nadimak "16. republika" jer se diktator Todor Živkov želio priključiti SSSR-u. Danas su odnosi mnogo više pitanje interesa nego historije.
Bloomberg
Bugarska je progurala zakon kojim se omogućava oduzimanje Neftohima samo nekoliko sati nakon što je američko Ministarstvo finansija 7. novembra odbacilo mogućnost da Gunvor kupi međunarodnu imovinu Lukoila, nazivajući ga "marionetom Kremlja".
Deset dana kasnije, državni upravnik Rumen Spetsov zvanično je preuzeo kontrolu nad kompanijom. Spetsov, bivši šef poreske uprave i šampion u bodybuildingu, pomogao je vladi da uvjeri SAD da se nijedan dinar iz lokalnog poslovanja Lukoila ne slijeva u Rusiju.
Zahvaljujući tome, Neftohim je dobio odgodu i moći će raditi do aprila. Ako do tada ne dobije novog vlasnika, vlada će tražiti još šest mjeseci, najavio je premijer Rosen Željazkov. Novac od prodaje bit će uplaćen na račun do kojeg Lukoil, dok je pod sankcijama, neće moći doći.
Potencijalni kupci iz SAD-a, Evrope i Persijskog zaljeva već su iskazali interesovanje. Lukoil je saopćio da poduzima "sve potrebne korake" da proda Neftohim, mrežu benzinskih stanica i ostalu imovinu u Bugarskoj.
"Pitanje nije hoće li se prelazak na nerusko vlasništvo dogoditi - hoće", kaže Ilian Vasilev, koji je postao bugarski ambasador u Moskvi 2000, odmah nakon privatizacije Neftohima. "Pravo pitanje je hoće li Bugarska taj proces voditi sama ili će se odvijati mimo njene kontrole."
Bloomberg
U Srbiji je slika mnogo nejasnija. NIS, koji je u ruskom vlasništvu, prošlog mjeseca ostao je bez izvora nafte nakon isteka američkih dozvola. Vučić je zatražio od Gazproma da pronađe kupca kako bi izbjegao nacionalizaciju. Gazprom je zamolio SAD da produži dozvolu za rad NIS-u dok ne prenese kontrolu na treću stranu.
Ali NIS ima nafte tek za oko sedam dana, nakon čega će država morati posegnuti za rezervama ili kupiti skuplju naftu s drugih tržišta. To povećava vjerovatnoću da će Vučić posegnuti za privremenim preuzimanjem rafinerije. Ističe da rješenje mora biti pronađeno do 23. novembra.
"Ako se ne dogovore o cijeni, moj prijedlog je da ponudimo više", rekao je Vučić 16. novembra. "Koliko god da košta, naći ćemo novac", dodajući da vlada želi izbjeći "konfiskaciju, nacionalizaciju".
I to bi dodatno oslabilo ruski utjecaj, koji su obnovili srpski nacionalisti poslije raspada Jugoslavije. Vučić i drugi lideri godinama pokušavaju balansirati između Istoka i Zapada, uz ogromnu zavisnost od ruskog gasa.
Rusija bi mogla pokušati vratiti ekonomski utjecaj na Balkanu, ali to će sada biti mnogo teže, ocjenjuje Bikarski.
"Čak i kada se rat u Ukrajini završi i sankcije eventualno ukinu, Rusija će teško povratiti dominaciju na energetskom tržištu regije, jer postoji mnogo širi krug pouzdanijih dobavljača i partnera", kaže on. "Moskva će morati tražiti neke druge puteve da zadrži geoekonomski utjecaj."
.webp){kind=icon}
