Američki predsjednik Donald Trump očito je pretvorio cijenu sirove nafte West Texas Intermediate (WTI) u referendum o svom ratu protiv Irana. Palac gore ako WTI ostane ispod 100 dolara po barelu. Palac dolje ako poraste iznad. Čak i ako uspije zadržati taj specifični pokazatelj ispod troznamenkastih brojki, bila bi to Pirova pobjeda.
Ono što je važno za američko gospodarstvo nije cijena WTI-a, već cijena rafiniranih naftnih derivata – a oni brzo rastu. Dok je cijena teksaške sirove nafte porasla za oko 60 posto od siječnja, trošak ključnih svakodnevnih goriva porastao je otprilike između 85 posto i 120 posto.
Na papiru, strategija Bijele kuće ima smisla: Wall Street se fokusira na WTI kao svoj preferirani indikator onoga što se događa na tržištu nafte, a rijetko obraća pažnju na bilo što drugo. Gledajte kabelsku televiziju u Americi i WTI dobiva potpunu pokrivenost. Na društvenim mrežama, također, svi koje zanimaju sirovine i financijska tržišta pričaju o tome. Čini se da je Trump zadovoljan time: "Učinit ćemo sve što je potrebno da cijena ostane što niža", rekao je novinarima u četvrtak u Ovalnom uredu. "Zapravo sam mislio, kad sam ovo napravio... mislio sam da će biti gore."
Malo tko od trgovaca dionicama i obveznicama gleda cijenu, primjerice, loživog ulja broj šest u New Yorku, mlaznog goriva Gulf grade 54 ili reformulirane smjese za miješanje s oksigenatima (industrijski naziv za tvar koja se koristi za proizvodnju benzina). No upravo su ti proizvodi, glavni učinak američkih rafinerija, ono što će odrediti sudbinu potrošača i poduzeća u zemlji.
Cijena nafte zaostaje za troškom rafiniranih naftnih derivata
Bijela kuća – i Wall Street – fokusiraju se na cijenu WTI-a, ali za američki "Main Street" (obične građane i male poduzetnike), ono što je važno je trošak rafiniranih derivata.
Gledajući na rat kroz usku prizmu WTI-a, Trump pobjeđuje. Američki referentni indeks nafte još se niti jedan dan nije zadržao iznad granice od 100 dolara po barelu. Usporedite to s 2022. godinom nakon ruske invazije na Ukrajinu, kada je WTI bio zaključen s troznamenkastim brojkama gotovo 80 uzastopnih dana. Za Wall Street, koji svoja očekivanja za gospodarstvo i šire temelji na ovoj cijeni, to je olakšanje.
Pomaže i to što je WTI prilično "lokalan", sa specifičnim karakteristikama ponude i potražnje koje ga često odvajaju od globalnih trendova. Ponekad bi unos sirovine u rafinerije u Oklahomi mogao biti važniji za ovaj indeks nego ono što se događa u Perzijskom zaljevu. Cijena sirove nafte Brent – drugog ključnog tržišnog indeksa – daleko je šireg međunarodnog opsega i stoga pokazuje ogromnu zategnutost na svjetskim tržištima nafte. Otkako je rat počeo, Brent i WTI su se razišli do neobične mjere, a jaz se proširio na više od 10 dolara po barelu.
U očaju da zadrži WTI na niskoj razini, Bijela kuća baca sve karte na stol. Prvo je ublažila sankcije na rusku naftu. Zatim je posegnula za Strateškim rezervama nafte. Sada kaže da bi mogla ukinuti sankcije za milijune barela iranske nafte koja je zarobljena u tankerima na otvorenom moru.
Visoki dužnosnici u naftnoj industriji strahuju da će sljedeći korak administracije biti uvođenje zabrane izvoza američke sirove nafte, iako je Bijela kuća rekla izvršnim direktorima da nema neposrednih planova za to. Također se, javno i privatno, govorilo o intervenciji na tržištu naftnih terminskih ugovora – što bi bio još jedan nerazuman očajnički potez ("Hail Mary") usmjeren na održavanje nižih cijena WTI-a.
Stavljajući po strani ogromne financijske i političke troškove svake od tih mjera, one također ne rješavaju Trumpovu ključnu potrebu u pokušaju obrane svog nepopularnog rata: održavanje cijena energije podnošljivima za američke potrošače i poduzeća. Sukob nije samo smanjio protok sirove nafte iz Perzijskog zaljeva; on je također srezao kritičnu opskrbu rafiniranim derivatima. Otkako je sukob počeo, rafinerijske marže – razlika između cijene tih derivata i cijene sirove nafte kao sirovine – naglo su porasle.
Profit od prerade nafte
Američki rafinerijski sustavi uživaju u najboljim maržama prerade od 2022. godine, stvarajući raskol između cijene sirove nafte i goriva kao što su dizel i mlazno gorivo.
Rafinerije nafte složeni su strojevi sposobni za preradu višestrukih tokova sirove nafte u desetke naftnih derivata. Radi jednostavnosti, industrija mjeri rafinerijske marže koristeći grubu kalkulaciju nazvanu "3-2-1 crack spread": za svaka tri barela sirove nafte WTI koje rafinerija preradi, ona proizvede dva barela benzina i jedan barel destilatnog goriva, poput dizela ili mlaznog goriva. Mjereno tim mjerilom, rafinerijske marže približavaju se najvišoj razini svih vremena iz 2022. godine, skočivši na gotovo 50 dolara po barelu s 20 dolara u siječnju.
Posljedično, troškovi svakodnevnih goriva naglo su porasli. Pogledajte što kupuje "Main Street". U najekstremnijem slučaju, veleprodajne cijene dizela skočile su na gotovo 185 dolara po barelu. Mlazno gorivo se kretalo oko 150 dolara, a i loživo ulje i benzin na veleprodajnom tržištu postizali su cijene iznad 100 dolara.
Dizel je poseban razlog za zabrinutost jer on pokreće američko gospodarstvo: građevinarstvo, transport i poljoprivredu. Dizelski motori su poznati po pouzdanosti i sporosti, dizajnirani za snagu, a ne za brzinu. Inflacija njegovih cijena je slična: neumoljivo se penje sve više i dugo će potrajati.
.webp){kind=icon}
