Drugi dolazak Donalda Trumpa na vlast nedvojbeno je loša vijest za Njemačku. Zahvaljujući golemom trgovinskom suficitu sa SAD-om, Berlin je dugo bio pod protektorat novoizabranog predsjednika. Ipak, nedavni raspad njemačke trostranačke koalicije i vjerovatna pobjeda konzervativnog čelnika Friedricha Merza na nacionalnim izborima sljedećeg februara nudi priliku za resetiranje odnosa i donošenje ekonomskih politika koje će u konačnici pomoći zatvoriti taj jaz.
Njemački izvoz nije problem, ali nedostatak uvoza i potrošnje jesu. Sljedeća njemačka vlada stoga bi trebala dati prioritet jačanju domaće potražnje i povećanju javnih i privatnih ulaganja. A onda neka Trump ova postignuća proglasi pobjedom.
Bloomberg Mercury
Bivši bogati korporativni odvjetnik i predsjednik nadzornog odbora njemačke jedinice za upravljanje imovinom BlackRock Inc. Merz bi trebao biti dobra prepreka za Trumpa, obojica govore jezikom novca. Populistička retorika kandidata CDU-a ne funkcionira uvijek dobro kod kuće, ali budući stanar Bijele kuće mogao bi na to gledati pozitivnije.
Kao zadrti atlantist, Merz mora biti užasnut prezirom svog američkog kolege prema Sjevernoatlantskom savezu. Ali čini se da se slaže s Trumpovim insistiranjem da Njemačka troši više na svoju vojsku. (Iako će Njemačka ove godine ispuniti svoju obavezu savezništva da potroši dva posto bruto domaćeg proizvoda na odbranu prvi put u desetljećima, to je minimum koji je potreban s obzirom na rusku invaziju na Ukrajinu i kršenje američkih sigurnosnih garancija.)
Trgovina izgleda kao mnogo škakljivija tema, skok cijena energije i robe 2022. samo je privremeno smanjio vanjske neravnoteže Njemačke, a zemlja će vjerovatno ostvariti suficit tekućeg računa u prosjeku veći od šest posto BDP-a do 2027., prema S&P Global Ratings (iako je to dosta ispod vrha.)
Usred male kineske potražnje, najveća evropska ekonomija postala je sve više ovisna o izvozu u SAD - suficit Njemačke bilateralne robne razmjene sa SAD-om iznosio je rekordnih 63,3 milijarde eura (67 milijardi dolara) prošle godine.
Bloomberg Mercury
Berlin ne kontrolira domaću trgovinsku politiku, što je odgovornost Evropske unije. Ali ako Trump ispuni svoju prijetnju da će nametnuti carine do 20 posto na uvoz, Njemačka bi bila teško pogođena. Bundesbank je upozorila da bi ovi prijeteći nameti mogli odbiti jedan posto nacionalne proizvodnje. Nejasno je kako tjeranje svog saveznika nazad u recesiju koristi SAD-u - to bi vjerovatno oslabilo euro i tako dodatno učvrstilo njemački trgovinski suficit.
Trump je opsjednut njemačkim proizvođačima automobila koji više izvoze u SAD nego obrnuto i želi da umjesto toga proizvode svoje proizvode u SAD-u.
Stvarnost je da to već rade. Dok se Porschei koje voze Amerikanci proizvode u Evropi, BMW AG i Mercedes-Benz Group AG imaju ogromne tvornice u SAD-u. Doista, SAD je daleko najveći primatelj njemačkih direktnih ulaganja s ukupnim iznosom od gotovo pola triliona eura.
Ne tako loš prijatelj - SAD je bio glavno odredište za njemačka izravna ulaganja
Bloomberg Mercury
Izvoz kapitala je naličje Njemačke koja ima veliki suficit na tekućem računu, jer ne kupuje ekvivalentnu količinu stvari iz inozemstva, višak ušteđevine zemlje se reciklira u inozemstvu. Ipak, činjenica da je Njemačka doživjela više od 650 milijardi eura neto odliva kapitala od 2010. počinje izgledati kao problem.
Bloomberg Mercury
Merz ovaj bijeg kapitala vidi kao dokaz sve manje atraktivnosti zemlje kao poslovnog mjesta i mislim da ima pravo. Kad je Njemačka posljednji put doživjela tešku ekonomsku krizu prije dva desetljeća, koalicija lijevog centra Gerharda Schroedera donijela je takozvane Hartzove reforme za povećanje zaposlenosti i poboljšanje međunarodne konkurentnosti Njemačke. Međutim, smanjenje troškova plaća pridonijelo je povećanju suficita na tekućem računu.
Ovaj put fokus treba biti na poticanju domaće potrošnje i investicija. Dok Nijemci u posljednje vrijeme uživaju u povećanju plaća koje razbija inflaciju, njihova sklonost štednji ostaje vrlo visoka i iznosi oko 11 posto raspoloživog dohotka.
Bloomberg Mercury
Ova štedljivost nedvojbeno odražava nedostatak povjerenja u njemačku ekonomsku perspektivu, veliku baby-boom generaciju koja se približava penziji, kao i veliku imovinsku nejednakost. Bogati slažu hrpe novca, dok oni s dna ljestvice primanja jedva spajaju kraj s krajem, unatoč povećanju minimalne plate.
No, evo problema, kada kompanije i domaćinstva nerado troše, a vlada je uporna u pokušaju uravnoteživanja budžeta, nije ni čudo da ekonomija stagnira u realnom smislu od 2019.
U nedavnoj sam kolumni pozvao Njemačku da poveća svoju fiskalnu moć reformom takozvane kočnice duga kako bi finansirala prijeko potrebna javna ulaganja. Sada kada Merz ima dobre šanse za vladanje, čini se da je postao otvoreniji za tu ideju.
Ali Njemačka također mora pronaći načine da više svojih korporativnih ušteđevina i štednje domaćinstava ostavi u zemlji. Merz se zalaže za mobilizaciju nekih triliona eura koje Nijemci drže na bankovnim računima s niskim prinosom za infrastrukturnu potrošnju - ideja koja obećava.
Bloomberg Mercury
Vrijedno je razmotriti i državnu premiju za poslovna ulaganja, kakvu preferira ministar privrede Robert Habeck. A s obzirom na hroničnu nestašicu stambenog prostora, Njemačka bi također trebala smanjiti opterećujuće propise kako bi potaknula stambene investicije.
Još jedan razlog zašto Nijemci razbacuju toliko novca je to što znaju da penzijski sistem tekućeg finansiranja — u kojem trenutne prihode umirovljenika finansiraju oni koji sada zarađuju — nije održiv, jer je radno sposobno stanovništvo spremno da se smanji zbog demografskih podataka. Sljedeća bi vlada stoga trebala reformirati mirovinsko osiguranje kako bi omogućila porezno povoljniju štednju u dionicama, što bi dugoročno trebalo ostvariti dobar povrat.
Poticanje dužeg radnog vremena i poboljšanje brige o djeci za one koji trenutno rade skraćeno radno vrijeme (često žene) povećali bi raspoloživi dohodak i pomogli zaustaviti nedostatak radne snage. Kao i uvođenje poreznih olakšica onima koji su voljni odgoditi isplatu penzije i podizanje dobi za umirovljenje (trenutno bi trebalo porasti na 67 godina do 2031.) kako bi se bolje odražavao produženi životni vijek.
Uvjeriti Trumpa da će mjere poput ovih u konačnici povećati potražnju za robom iz SAD-a bit će težak zadatak. Ali Merz ima bolje šanse od većine.
.webp){kind=icon}
