Njemačka je već desetljećima europski gospodarski motor izvlačeći kontinent iz jedne krize za drugom. No, ta otpornost popušta, što onda donosi opasnost za cijelu Europsku uniju (EU).
Desetljeća nepromišljene energetske politike, vrijeme zalaska vozila s unutarnjim izgaranjem i spora tranzicija prema novim tehnologijama postaju najveće prijetnje blagostanju nacije od njezina ponovnog ujedinjenja. No, za razliku od 1990., političkoj klasi nedostaje vodstvo koje bi se uhvatilo ukoštac sa strukturalnim problemima koji nagrizaju konkurentnost zemlje.
"Bili smo naivni kao društvo jer sve izgleda dobro. Problemi koje imamo u Njemačkoj su se gomilali. Ispred nas je razdoblje promjene. Ne znam je li svatko to uočava", kaže glavni izvršni direktor kemijskog diva BASF Martin Brudermüller.
Dok je Berlin u prošlosti pokazivao sposobnost prevladavanja kriza, sadašnja koalicija kancelara Olafa Scholza se vratila natezanjima oko svega, od duga i potrošnje do pumpi za grijanje ili ograničenja brzine u prometu, čim je energetska kriza popustila.
Ipak, upozoravajuće signale sve je teže ignorirati. Iako je Scholz u siječnju rekao da će Njemačka izaći iz energetske krize bez recesije, podaci pokazuju da se zapravo gospodarstvo steže od listopada i da je u proteklih pet tromjesečja rast zabilježen tek u dva.
Njemačko gospodarstvo ima najslabije prognoze rasta ove godine u skupini G-7
Ekonomisti smatraju da bi njemački ekonomski rast mogao kaskati za ostalima u EU godinama, a Međunarodni monetarni fond navodi da će Njemačka imati najgoru gospodarsku izvedbu ove godine među članicama skupine G-7. Scholz se ipak ne da u optimizmu.
"Izgledi za njemačku ekonomiju su vrlo dobri. Rezanjem birokracije i jačanjem djelovanja tržišta rješavamo izazove pred nama", izjavio je Scholz nakon najnovijih podataka ovoga tjedna o gospodarskom padu u prvom tromjesečju.
Rizik je, međutim, da najnovija brojka o kvartalnom padu bruto domaćeg proizvoda od 0,3 posto u prvom tromjesečju nije jednokratna stvar, već naznaka onoga što dolazi.
Njemačka je u lošem položaju kad je riječ o održivosti u osiguravanju energetskih potreba svoje industrije. Previše je ovisna o staroj školi u industrijskoj proizvodnji i manjka joj politička i komercijalna agilnost za fokus na bržerastuće sektore.
Pozitivno je što su industrijski divovi poput Volkswagena, Siemensa ili Bayera okruženi tisućama malih i srednjih poduzeća, a konzervativne navike u potrošnji zemlju drže u boljem fiskalnom položaju no što je slučaj s konkurentima. No, malo je vremena ostalo da se započne gospodarska preobrazba.
Njemačka se snažnije oslanja na industriju od drugih zemalja G-7
Najhitnije pitanje je napredovati u energetskoj tranziciji. Priuštiva energija je ključni preduvjet konkurentnosti. Čak i prije problema s energetskom opskrbom iz Rusije, Njemačka je imala troškove za električnu energiju među najvećima u Europi. Neuspjeh u stabiliziranju situacije mogao bi proizvesti stampedo u bijegu proizvođača iz Njemačke.
Berlin na ovu vrstu zabrinutosti reagira traženjem ograničenja cijene električne energije za energetski intenzivne industrije, kao što je kemijska, do 2030. godine. To bi moglo porezne obveznike koštati 30 milijardi eura. No, i to bi bilo privremeno rješenje i pokazuje očajnu situaciju u smislu opskrbe energijom u kojoj se Njemačka nalazi.
Scholzova vlada namjerava postaviti 625 milijuna solarnih panela i 19 tisuća vjetroturbina do 2030., no obećanja da će se taj proces ubrzati i postati pitanje mjeseci, a ne godina, tek se trebaju obistiniti. U međuvremenu, potražnja će rasti jer se povećava elektrifikacija u različitim sektorima, od grijanja do transporta i proizvodnje čelika.
"Moramo promisliti koje industrije mogu podnositi više cijene energije, a koje ne i onda se okrenuti budućnosti", smatra glavni izvršni direktor Siemensa Roland Busch.
Gorka je realnost da su izvori za proizvodnju potrebne velike količine čiste energije ograničeni zbog relativno male duljine obale i nedovoljno sunca. Zbog toga Njemačka kani razviti infrastrukturu za uvoz vodika iz zemalja poput Australije, Kanade ili Saudijske Arabije, no to je tehnologija koja još nije provjerena na tako velikim razmjerima.
Istodobno valja nadgraditi mrežu kako bi se spojili odobalni vjetroparkovi na sjeveru zemlje s energije gladnim tvornicama i gradovima južnije. A malo je zasad mogućnosti za skladištenje energije u slučaju poremećaja opskrbe.
Čelnici njemačke vladajuće koalicije
"Njemačka treba međustranački dogovor o brzini razvoja infrastrukture za obnovljive izvore. Nakon idućih nacionalnih izbora 2025. nova konstelacija snaga može opet zakočiti energetsku tranziciju. To ne bi bilo dobro za Njemačku i poslovni sektor", kaže profesorica ekonomike energetike iz Berlina Claudia Kemfert.
Istina je da je Njemačka četvrta u svijetu po ulaganju u istraživanje i razvoj, iza SAD-a, Kine i Japana. Oko trećina europskih patenata dolazi iz Njemačke.
No, veliki dio inovacijske snage nalazi se u velikim tvrtkama poput Siemensa i Volkswagena. Broj novih startup tvrtki je u opadanju u usporedbi s drugim razvijenim ekonomijama.
Razlozi leže u previše birokracije jer, primjerice, još uvijek se registracija tvrtki često obavlja u papirima, a postoji i kulturološka odbojnost prema riziku. Financiranje je također upitno. Naime, investicije rizičnog kapitala su u Njemačkoj prošle godine iznosile 11,7 milijardi dolara u usporedbi s 234,5 milijardi u SAD-u.
Također, prema ljestvici časopisa Times Higher Education, Njemačka nema nijedno sveučilište među 25 najboljih na svijetu.
Sposobnost proizvodnje patenata također opada. U 2000. godini Njemačka je bila među prve tri zemlje svijeta u svjetski vrijednim patentima u 43 od 58 ključnih tehnoloških kategorija. U 2019. to je bio slučaj u manje od polovice kategorija, navodi zaklada Bertelsmann.
To je najvidljivije u automobilskoj industriji gdje se Njemačka dosta muči u razvoju sektora električnih vozila u usporedbi s, recimo, Kinom.
Njemačko blagostanje i socijalni mir dosta se oslanjaju na živahan proizvodni sektor i dobre plaće za zaposlenike u tvornicama. No, to ide uz cijenu velike ovisnosti o tržištima poput Kine za uvoz sirovina. Njemačka bi sada htjela smanjiti tu ovisnost, no čini se da velike tvrtke na to ne obraćaju previše pozornosti.
Stanovništvo stari
Postoje dva područja u kojima bi Njemačka mogla biti puno bolja: financije i tehnologija.
Veliki dio novca Nijemaca nalazi se unutar mreže od nekih 360 štednih banaka, takozvanih Sparkassen. One su pod kontrolom lokalnih zajednica, što povećava mogućnost konflikta interesa i smanjuje financijsku moć na nacionalnoj razini.
Najveće banke - Deutsch Bank i Commerzbank dugo su bile u poteškoćama i sada se vraćaju u dobru formu, no ipak su bitno manje od konkurenata s Wall Streeta. Njihova zajednička tržišna kapitalizacija manja je od desetine koju ima JPMorgan Chase&Co.
U tehnološkom sektoru najveći je igrač SAP SE iz 1970-ih godina, koji proizvodi složene softvere. No, malo je naznaka da bi se na tom polju mogli pojaviti novi nacionalni igrači. Tvrtka za digitalna plaćanja Wirecard kratko je imala tu ulogu, no propala je u velikom računovodstvenom skandalu.
Nedostatak investicija je naročito akutan u digitalnoj tehnologiji. U tom segmentu Njemačka je pri dnu ljestvice među zemljama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u odnosu na snagu ekonomije.
"Godine nedovoljnog ulaganja dovele su do zaostajanja Njemačke. Berlin će morati trošiti više i olakšati provedbu infrastrukturnih projekata", ocjenjuje Jamie Rush, koji je glavni europski analitičar za Bloomberg Economics.
Kako bi se ubrzale promjene, Scholzova vlada je izradila plan preustroja razvoja infrastrukture za mobilnu komunikaciju i instaliranja fibrooptičkih kablova.
Njemačka ustvari treba dugoročan program preobrazbe, no to je teško u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga nakon što su na posljednjim izborima birači odlučili ne dati povjerenje samo jednoj od dvije vodeće stranke.
Natezanja u tročlanoj vladajućoj koaliciji proizvode nestabilnost i otvaraju put krajnjoj desnici kao što je Alternativa za Njemačku.
Fragmentacija se javlja i u kontekstu starenja stanovništva te konflikta između financijski sređenih umirovljenika i mladih ljudi zabrinutih za budućnost. Nedavno je istraživanje pokazalo da je oko 50 posto industrijskih tvrtki smanjilo proizvodnju zbog manjka osoblja, a to gospodarstvo košta oko 85 milijardi dolara godišnje.
Ove će godine više od milijun Nijemaca doći u dob za mirovinu, a to je oko 320 tisuća više nego onih koji će ući u odraslu dob. Do kraja desetljeća ta bi se razlika mogla popeti na 500 tisuća godišnje, što je otprilike veličina Nuernberga.
U nedavnom izvješću OECD-a, razina izazova je sažeta vrlo jasno: "Dosad ni u jednoj velikoj razvijenoj ekonomiji nije sama baza konkurentnosti i otpornosti bila tako sustavno izložena izazovima zbog promjena i pritisaka u društvenom, okolišnom i regulatornom području."
Ne treba ni naglašavati koliko će se posljedice razvoja situacije u Njemačkoj odraziti na cijelu EU.
"Zdravlje njemačke ekonomije je ključno za europsko gospodarstvo te sklad i solidarnost u EU", smatra Dana Allin, profesor sa sveučilišta SAIS Europe, europske podružnice američkog sveučilišta John Hopkins, sa sjedištem u Bologni.
.webp){kind=icon}
