Ne drži samo strah od inflacije u stilu 1970-ih na rubu centralne bankare – već i povratak mjera donesenih kako bi radnici bili sretni tokom tih godina.
Mehanizmi troškova života koji povezuju povećanje plaća s povećanjem potrošačkih cijena riskiraju povratak, nedavno je primijetila Banka za međunarodna poravnanja (BIS), upozoravajući da bi mogli pridonijeti mogućoj spirali cijena i plaća.
Takozvana indeksacija, iako još uvijek popularna u Belgiji i na Kipru, pala je u nemilost kako se inflacija smanjivala. Ali i dalje je problem kreatora politike zbog svoje sposobnosti da produži i pojača pritiske na povećanje cijena, s kamatnim stopama koje se već agresivno podižu diljem svijeta.
Ističući frustraciju zbog opadanja kupovne moći, sindikat zaposlenika u Evropskoj centralnoj banci (ECB) tražio je povećanje plaća u skladu s inflacijom u eurozoni -trenutno rekordnih 7,4 posto, što je više od tri puta od službenog cilja.
Dok je predsjednica Christine Lagarde odbila taj zahtjev, ECB nije jedina koja se pita. Gotovo trećina registriranih ugovora o radu u Španiji u prva dva mjeseca 2022. uključivala je klauzule o indeksaciji. U SAD-u su radnici Kellogg Co. okončali spor o plaćama krajem prošle godine nakon što su osigurali povećanje u skladu s troškovima života.
Za Ricarda Reisa, profesora na London School of Economics, obnovljeni zanos plaća povezanih s inflacijom ukazuje na sve manje vjere u sposobnost kreatora politike da kontroliraju cijene.
Centralne banke ''trebale bi biti jako zabrinute da ljudi toliko malo vjeruju u ciljanje inflacije da se odlučuju osigurati od indeksacijom'', rekao je. To njihov zadatak čini "mnogo težim".
Iako postoji nekoliko slučajeva u SAD-u - članovi sindikata u proizvođaču traktora Deere & Co. postigli su sličan dogovor kao i radnici Kellogga, veća moć evropskih radničkih grupa znači da postoji veća zabrinutost da će se povećati zahtjevi za plaćama povezanim s inflacijom.
Podaci španske centralne banke pokazuju da je udio takvih aranžmana narastao s manje od petine. ECB je otkrio da je Španija donedavno igrala ključnu ulogu u smanjenju udjela mehanizama prilagođavanja inflacije u eurozoni među radnicima u privatnom sektoru - s gotovo četvrtine u 2008. na 16 posto u 2021. godini.
Pitanje je očito u glavama kreatora politike: dužnosnici ECB-a na sastanku u oktobru raspravljali su o tome kako se stagflacija iz 1970-ih dogodila u okruženju u kojem je ''indeksacija omogućila plaćama da reagiraju na cijene energije i tako održala i stagnaciju i inflaciju''.
Potpredsjednik Luis de Guindos rekao je da se takvi učinci drugog kruga prate.
''Pokaži suzdržanost''
Čak i bez direktne indeksacije, drugi lijekovi za rastuću inflaciju mogu zakomplicirati napore da se ukrote cijene. Njemački sindikat čeličana želi povećanje plaća od 8,2 posto. Njemačka i Francuska ili podižu minimalne plaće ili se suočavaju s pozivima da to učine.
No centralne banke trebale bi očekivati malo suosjećanja. Guverner Banke Engleske (BOE) Andrew Bailey izazvao je uzbunu u februaru pozvavši radnike da "pokažu suzdržanost" u zahtjevima za plaćama dok inflacija najviše smanjuje potrošnju od Drugog svjetskog rata.
"Odsutnost indeksacije znači da su radnici uvijek ti koji su na udaru kada dođe do cjenovnog šoka", rekao je Carlos Bowles, ekonomist ECB-a i potpredsjednik sindikata osoblja IPSO-a čije je zahtjeve Lagarde odbila.
Bowles kaže da je indeksacija pomogla obnovi društvenog sklada u prošlosti, te da je pregovaračka moć sindikata danas često nedovoljna da nadoknadi gubitke uzrokovane inflacijom.
Za sada, malo je dokaza da se zastrašujuća spirala plaća i cijena pojavljuje. No, BIS upozorava da bi "inflacija mogla stvoriti uvjete da se učvrsti", ukazujući na pozive da se nadoknadi izgubljena kupovna moć.
Prema riječima Tine Zumer, zamjenice guvernera slovenske centralne banke koja prati kretanje plaća u europodručju, ''zasigurno postoje okolnosti'' pod kojima je povećanje plaća primjereno i znak zdrave ekonomije.
''Rizik u ovoj situaciji je da bi plaće mogle rasti u vrijeme kada rast kompanija slabi'', rekla je. "To bi natjeralo kompanije da prebace veće troškove rada na potrošače, pojačavajući problem inflacije''.