text size
Domaćinstva u eurozoni koja su nakon početka rata u Iranu smanjila potrošnju činila su to prvenstveno zbog opće neizvjesnosti, a manje zbog straha od ubrzanja inflacije, pokazuje istraživanje Evropske centralne banke (ECB).
Povjerenje potrošača naglo je oslabilo, a zamah potrošnje značajno usporio nakon izbijanja sukoba, napisali su ekonomisti Neus Dausa i Noguera, Maria Dimou i Omiros Kouvavas u članku objavljenom ove sedmice u ekonomskom biltenu ECB-a.
Usporavanje je bilo posljedica slabije diskrecijske potrošnje, odnosno izdvajanja za proizvode i usluge koje nisu nužne. Nominalna potrošnja energije porasla je zbog skupljeg prijevoza, dok su izdaci za stanovanje i hranu ostali otporni. Najveće prilagodbe zabilježene su kod domaćinstava s višim prihodima.
''Slabljenje nominalne potrošnje uglavnom su uzrokovala domaćinstva koja nisu ograničena budžetom, ali su odlučila odgoditi potrošnju zbog povećane neizvjesnosti'', naveli su istraživači.
''Iako su više cijene povezane s ratom na Bliskom istoku također mogle imati određenu ulogu, analiza pokazuje postojanje kanala povezanog s raspoloženjem potrošača koji se zadržava čak i kada se uzmu u obzir stvarni prihodi'', dodali su.
Pad povjerenja potrošača od 10 bodova u odnosu na prethodnu godinu bio je u prosjeku povezan sa smanjenjem individualne nominalne potrošnje od oko 0,4 postotna boda u aprilu 2026., naveli su ekonomisti. To je uporedivo s aprilom 2022., kada su se domaćinstva suočavala s posljedicama ruske invazije na Ukrajinu.
Iako se raspoloženje potrošača u posljednje vrijeme poboljšalo, kupci se nužno još nisu oporavili od šoka.
''Ako domaćinstva budu smatrala da su stvarni gubici prihoda uzrokovani sukobom trajni te ih povežu s manjom realnom kupovnom moći, početno usporavanje potaknuto raspoloženjem moglo bi postati dublje ukorijenjeno'', napisali su autori.
U odvojenom istraživanju objavljenom u ponedjeljak, ECB je utvrdila da pad ukupne potrošnje nakon izbijanja rata u Iranu ''skriva značajne razlike među domaćinstvima, pri čemu ona s ograničenom likvidnošću snose nerazmjerno veći teret u odnosu na ostala''.
Ta su domaćinstva snažnije pogođena rastom cijena energije jer veći dio svojih prihoda troše na energiju, više ovise o prihodima od rada i imaju manje ušteđevine, naveli su autori Alina Bobasu i Michael Dobrew.
''Kao rezultat toga, potrošnja pada dvostruko više kod domaćinstava s ograničenom likvidnošću – približno 1,4 posto u odnosu na 0,7 posto kod domaćinstava koja nisu ograničena likvidnošću nakon početnog šoka – što naglašava regresivni učinak energetskih šokova na privatnu potrošnju'', zaključili su.
.webp){kind=icon}
