.webp){kind=icon}
Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) Bosne i Hercegovine (BiH) fali radnika i adekvatan prostor za rad. Svaki fening uložen u Upravu mnogostruko se vrati kroz povećanje prihoda, rekao je direktor UIO Miro Džakula u intervjuu za Bloomberg Adria.
On je istakao da je duga procedura donošenja zakona glavna kočnica boljem radu Uprave, da se političari neozbiljno bave poreskom i carinskom politikom. Svojih više od deset godina na čelu Uprave ocijenio je uspješnim, ističući da bi uradio i više da je imao podršku nadležnih institucija.
"Bojim se da, ukoliko se tako budemo igrali sa ozbiljnim pitanjima, možemo imati posljedice u budućnosti. Socijalna pitanja se ne mogu rješavati preko porezne politike", poručio je Džakula povodom inicijativa da se izmjene stope oporezivanja i visina akciza u BiH.
UIO iz godine u godinu prikuplja sve više sredstava na ime indirektnih poreza, ima li prostora da ti iznosi budu veći, šta su suštinski problemi i kočnica boljem radu UIO?
Džakula: Bosna i Hercegovina je po svojoj organizaciji izuzetno složena država, a još je složeniji proces donošenja odluka, zakona, podzakonskih akata… To je ono što najviše koči, ne samo Upravu, nego i druge institucije na razini države. Veliki kočničari su parlamenti gdje otežano prolaze svi predloženi zakoni. Mi smo prije tri godine podnijeli Upravnom odboru UIO i Vijeću ministara BiH potpuno novi zakon o porezu na dodanu vrijednost, kao i novi zakon o akcizama i trošarinama, a koji su usklađeni sa evropskim standardima. Nažalost, ti zakoni još nisu ugledali svjetlost dana, niti su došli u Parlament BiH na raspravu. Tako da je sporo donošenje zakona najveća kočnica, kada govorimo o eksternim faktorima koji utječu na uspješnost Uprave.
Zašto političari to koče, ne stavljaju prijedloge zakona na dnevni red, ne razmatraju, pogotovo ako su zakoni po evropskim standardima i trebalo bi da donose napredak cijeloj zemlji?
Džakula: To je pitanje za političare. Mi se u Upravi trudimo da zajedno sa našim evropskim partnerima uradimo kvalitetne prijedloge zakona. Zakon o sustavu neizravnog oporezivanja je propisao da je, kada je u pitanju donošenje zakonske regulative, nadležan Upravni odbor koji čine ministri finansija i eksperti. Ne vidim sinergiju tu. Moramo brže usvajati zakonska rješenja i ubrzati procedure. To je nažalost velika boljka BiH, tako da svi oni dobri i kvalitetni prijedlozi, koji se usvoje sa zakašnjenjem, imaju težu implementaciju u Upravi.
Bloomberg Adria
Jedan od zakona koji je dugo čekao na primjenu je Zakon o carinskoj politici. Sedam godina nakon usvajanja, konačno je ovog mjeseca počeo da se primjenjuje. Zašto se toliko kasnilo i koliko je BiH zbog toga izgubila potencijalnih prihoda?
Džakula: Da nije bilo Uprave, vjerovatno ni dan danas taj zakon ne bi bio u primjeni. Uprava je konstantno vršila pritisak prema nadležnim ministarstvima. Još 2015. godine je usvojen Zakon, s naznakom da će se primjenjivati kada se usvoji Odluka o primjeni zakona, koja tada nije bila niti napisana. Uprava je odmah pokrenula, zajedno sa ekspertima iz Evropske komisije, izradu Odluke. To je izuzetno složen dokument koji ima oko 700 stranica i to je prema Vijeću ministara otišlo 2017. godine, a oni su na to dali saglasnost 2018. godine, tek nakon treće urgencije. Da bi se implementirao Zakon bila je potrebna ta Odluka, te omogućiti da Uprava postane certifikacijsko tijelo za elektronski potpis, za koji više od deset godina imamo Zakon o elektronskom potpisu. Tek u maju 2021. godine dobijamo status certificiranog ovjeritelja elektronskih potpisa. Vidite koliko je vremena trebalo, a uz to je bilo neophodno i usvajanje Zakona o carinskim prekršajima koji je tek u četvrtom mjesecu ove godine usvojen u Parlamentu BiH. Cijelo to vrijeme je Uprava vršila pritisak da se to ubrza. Najteže je kada prvi krenete u nešto, morate savladati sve prepreke koje su takve prirode da jednostavno nije bilo nikakvih provedbenih propisa iz oblasti elektronskih potpisa, pa ih morate raditi, usaglašavati. Sada drugi mnogo lakše mogu dobiti status ovjeritelja elektronskih potpisa, ali Uprava je sve to pokrenula i uspjela da konačno dođemo do primjene Zakona o carinskoj politici BiH koji je usklađen sa istim zakonom u Evropskoj uniji. Kada je pitanje o štetama, gubitku prihoda, ovdje se ne radi o izmjenama carinskih stopa, tarifa ili bilo kojeg drugog neizravnog poreza, tako da nije bilo šteta.
Ali, indirektna šteta je slabiji protok roba, a time i manji prihodi?
Džakula: To jeste, sporo donošenje odluka, iz nejasnih razloga, je klučna smetnja da se BiH brže razvija. Opredjeljenje i strateški cilj Uprave je digitalizacija i elektronska komunikacija. To je ono što rade i druge porezne administracije i to je ono na čemu ćemo inzistirati u budućnosti. Ali, evo, sav ovaj posao koji je bio izuzetno težak je iza nas i od 1.8. ove godine imamo primjenu Zakona uz sve druge benefite koje donosi.
Koliko su kompanije svjesne prednosti koje donosi digitalni potpis i NCTS, ima li problema u primjeni?
Džakula: Odgovorne kompanije su prihvatile to, imali smo više edukacija. Oni vide prednosti elektronske komunikacije i digitalizacije i svaka ozbiljna kompanija je uspješno prebrodila ovaj prvi korak. Međutim, bilo je pojedinih špediterskih kuća, koje nisu bile na obukama, koje se ne snalaze. Ovo je potpuno novi oblik komuniciranja, više nema papirnih deklaracija. Poseban benefit, koji moram istaći, je to da je danas potrebna samo jedna carinska garancija za cijeli prostor BiH, a do sada ih je bilo više za različita područja. Kroz NCTS Uprava, obveznici i špediteri dobijaju jednu stepenicu više u kvaliteti poslovanja. Drugi benefiti su brzina protoka dobara, neplaćanje različitih taksi, do toga da se prati komunikacija i po automatizmu se i otvaraju i zatvaraju carinske deklaracije i sva dokumenta koja idu uz njih. Posebno ističem da je kod NCTS u BiH, u unutarnjem prometu, implementirana faza pet NCTS-a, druge zemlje u Evropskoj uniji imaju rok do 31.12.2023. godine da implementiraju tu petu fazu. Mi smo otišli korak dalje i uz pomoć Evropske komisije došli do najkvalitetnijeg rješenja.
Da li se ovim sistemom smanjuje mogućnost zloupotreba i korupcije?
Džakula: Apsolutno. Tu ide elektronska komunikacija, od zemlje pošiljatelja ide da je pošiljka krenula, ista se prati. Od faze utovara imate elektronsku komunikaciju, znate koja vam roba dolazi, kada dolazi… Imate jednostavno kompletan nadzor nad pošiljakama koje dolaze u vaše granično područje.
Koliko je na kraju obveznika ušlo u taj sistem?
Džakula: Za ovih nepunih mjesec dana, izdali smo 650 elektronskih potvrda za komuniciranje, a trenutno je u našem sustavu 12.080 elektronskih deklaracija. To je impozantan rezultat. Ima nesnalaženja na terenu, kod pojedinih špediterskih kuća i ja se nadam da će u narednih par mjeseci to sve biti potpuno prevladano. Potrebne su edukacije, a mi se trudimo da ih educiramo i da kroz partnerski odnos dođemo do optimalnog postupanja.
Bloomberg Adria
Problem je nedostatak kadrova u UIO, često ste isticali da vam fali inspektora. Nedavno je ponovo otvorena priča da se u Brčkom osnuje ustanova za obrazovanje radnika UIO, kako to napreduje?
Džakula: Posebno me žalosti da se o poreznoj i carinskoj politici razgovara u kuloarima, površno i da o tome uglavnom razgovaraju oni koji nemaju dodirnih tačaka s tim, niti u obrazovanju, niti u poslovnom radu, ili bilo kakvo iskustvo. Carinska i porezna problematika je izuzetno složena, zahtijeva mnogo truda i učenja, to je živa materija u kojoj se treba konstantno raditi i usavršavati. Stoga, mi smo još 2013. godine pokrenuli zahtjev prema Brčko Distriktu da se izgradi edukativni centar za sve zaposlenika, kako Uprave, tako i entitetskih poreznih uprava. Iako smo mi zaduženi za neizravne poreze, entiteti su zaduženi za direktne poreze, ali porezna politika mora biti jednoobrazna i ona se mora voditi na način da bude optimalna ekonomskom trenutku države. Zahvaljujući Vladi Brčko Distrikta i gradonačelniku dobili smo razumijevanje, potpisali sporazum i očekujemo da će pokrenuti izgrdnju centra. Oni bi trebali da to finansiraju, dobijaju od PDV-a više nego što bi, prema krajnoj potrošnji, trebalo. Tu će se naši ljudi dodatno usavršavati, ići na obuke kako bi unapređivali znanja, kako zaposleni, tako i oni koji komuniciraju s Upravom u poslovnom smislu. To bi bilo prvenstveno za zaposlenike, a ukoliko se ukaže potreba i za sve druge. Da smo imali takav nastavni centar, mi smo mogli organizirati edukaciju za NCTS za sve. Tu treba mnogo truga i nadam se da ćemo, ako se izgradi taj centar, otići korak naprijed. Kada je u pitanju struktura zaposlenih u Upravi, odgovorno tvrdim da je snaga Uprave u ljudima. Imamo izuzetan broj visokokvalitetnih i stručnih ljudi, eksperata u svojoj oblasti. Nažalost, starosna struktura nam je loša, mnogi su pred penzijom. Mi već pišemo šestu urgeniciju da nam se omogući zapošljavanje, ali to na Vijeću ministara ne prolazi, a da ne govorim o drugim problemima kao što su mnogo veće plaće na entitetskim razinama u odnosu na nas. Postoji mnogo prostora za unapređenje, pogotovo što je Uprava ključna institucija za fiskalnu stabilnost svih nivoa vlasti. Upravi se treba dati sve što joj pripada, a svaki fening uložen u Upravu se mnogostruko vrati kroz povećanje prihoda.
Koliko imate sistematizovanih radnih mjesta, koliko je od toga popunjeno?
Džakula: Po sadašnjoj sistematizaciji imamo predviđeno 2.887 zaposlenika. Budžetom za 2022. godinu je 2.591 zaposlenik predviđen, a mi trenutno imamo 2.416, dakle 175 nam fali sa mogućnosti da ih isplatimo, a 471 zaposlenik nam fali u odnosu na sistematizaciju. Mi smo pripremili novu sistematizaciju za Upravni odbor jer ova važeća, usvojena 2013. godine, je donijela sve što je mogla. Ja kao rukovodilac, mogu se doista zahvaliti samo onim zaposlenicima koji rade i koji daju sebe da bi institucija bila mnogo bolja.
Ima li neradnika?
Džakula: Pa dobro, mi se trudimo da neradnike lociramo i identificiramo i ukoliko ne žele da rade, da ih sankcioniramo. To je konstantan proces u Upravi. Isto tako, oni koji su vrijedni i koji marljivo rade, njih nagradimo. Ovo je jedan dosta složen upravljački proces koji se referira na cijelu BiH kada su u pitanju prihodi.
Još 2014. godine ste sa Tužilaštvom BiH formirali tim istražilaca, ističući da BiH dobija svoj Uskok, kakav je rezultat tog tima?
Džakula: Medijski to ne prezentiramo, ali imamo izuzetnu saradnju sa Tužiteljstvom BiH. Naši eksperti iz Uprave, koji se bave istragama, su u konstantnoj komunikaciji sa tužiocima, a rezultate toga vidite. Oni se ogledaju kroz smanjenje porezne invazije, kroz povećanje prihoda, kroz preveniranje i sankcioniranje svih kaznenih djela iz oblasti neizravnog oporezivanja. Prostora za napredak ima mnogo, ali isto tako moramo znati u kakvom okruženju živimo. Mislim da će u budućnosti ta saradnja biti još bolja, ubrzanija, produktivnija i da će mogućnost utaje plaćanja poreznih obaveza biti svedena na mnogo manju mjeru. Inače, to je već sada tako.
Što se tiče dugova za poreze, kako jedan obveznik dođe do duga od preko milion maraka, da se ne prepozna momenat kada krene da gomila dug i da se to ne zaustavi dok je dug mnogo manji?
Džakula: Mi prepoznajemo, mnogo su veći dugovi u entitetskim poreznim upravama. Nažalost, najveći dužnici su javne kompanije, a upravne odbore i menadžmente tih kompanija imenuju vlade. Zakonodavstvo ne poznaje razliku između javne i privatne kompanije, stoga su za dugovanja javnih kompanija odgovorni oni koji su vlasnici, koji postavljaju uprave. Mi postupamo po zakonu, vršimo prinudne naplate konstantno. Nastojimo pratiti stečajeve i prijavljujemo se da se naplatimo iz stečajne mase, gdje je za lošu naplatu dijelom odgovorna i loša zakonska regulativa.
Bloomberg Adria
O diferenciranoj stopi PDV-a se dugo polemiše, ono što je u proceduri je da PDV na osnovne potrepštine bude pet odsto, a za luksuzne 22 odsto. Imamo i prijedlog da za osnovne namirnice bude ukinut PDV. Šta očekujete?
Džakula: Neodgovorno je predlagati zakonska rješenja koja se ne mogu implementirati, neodgovorno je to raditi bez analize posljedica koja će ta zakonska rješenja donijeti, da li će to biti benefiti, da li će biti manji prohodi u budžetima. Po Zakonu o sustavu neizravnog oporezivanja za donošenje zakona je nadležan isključivo Upravni odbor, a ne Parlament. Ovo se pretvorilo u predizbornu priču i nešto što se ne može primjeniti, pogotovo u smislu što je predloženo da Uprava određuje koji proizvodi će biti oporezovani sa stopom od pet odsto, koji sa 17, a koji sa 22 odsto. Mi provodimo zakone, ne možemo da odlučujemo koji će proizvodi biti sa koliko oporezovani, kao su naveli u tom prijedlogu zakona. Ili kada su u pitanju trošarine, nije uopšte predviđen u tom zakonu institut povrata. Stoga, ono što sam već rekao, carinska i porezna problematika je izuzetno složena. Država treba da brine o prihodima, koje Uprava prikupi, a samo u ovoj godini za sedam mjeseci imamo 903 miliona maraka više nego za rekordnu 2021. godinu. Bojim se da, ukoliko se tako budemo igrali sa ozbiljnim pitanjima, da možemo napraviti nešto radi čega ćemo osjećati posljedice u budućnosti. Jedno je socijalna politika, jedno je porezna. Socijalna pitanja se ne mogu rješavati preko porezne politike. BiH treba mnogo ozbiljniji pristup. Zakoni o PDV-u i trošarinama su pisani godinu dana, zajedno sa ekspertima, a danas naši parlamentarci, koji nisu eksperti iz te oblasti, dolaze s izmjenama zakona, licitiraju sa stopama, bojim se šta će se desiti. Nema procjena koliki bi bili prihodi, ako bi se određene stope primjenjivale, a u svakom slučaju do pada prihoda bi došlo, a sumnjam da će se to odraziti na smanjenje cijena proizvoda. To bi proizvelo ogromne probleme u primjeni zakona, kako u Upravi, tako i kod obveznika. Danas na računu imamo stopu 17 odsto, a po novom bi imali stope 0, 5, 17, 22 odsto, svaki obveznik bi morao inovirati svoj softver, ići u troškove, koje će zatim preliti na robu…
Jeste li mogli više uraditi u ovih deset godina, koliko ste u UIO, čime se možete pohvaliti, a šta niste stigli da uradite do sada?
Džakula: Da smo imali adekvatnu podršku, mogli smo i napravili bi mnogo više. A ovo što smo do sada napravili je doista impozantno. To obični ljudi ne vide, ali ja odgovorno tvrdim, kada sam došao 2011. godine za vršioca dužnosti direktora UIO, prva moja rečenica je bila da ću vratiti Upravu da bude institucija od povjerenja svih u BiH. Mi idemo ka tom cilju i sve je više onih koji smatraju da je Uprava kvalitetna institucija i da je jednaka institucijama u suvremenim evropskim državama. Naša carinska i porezna administracija ne zaostaje niti u jednom segmentu za administracijama Hrvatske, Srbije, Slovenije… To ne govorim ja, to kažu predstavnici tih poreznih uprava koji, zajedno s nama, svih ovih godina naporno rade, uz pomoć Evropske komisije. Napravili smo mnogo više, nego što se može vidjeti. Naša carinska laboratorija, granični prelazi, šta smo imali prije, nismo imali ništa. Sada imamo GP Bijaču i Gradišku, prelaze gdje je dozvoljen promet putnika i svih vrsta robe, uključujući i robe biljnog i animalnog porijekla. GP Gradiška je najbolji prelaz u ovom dijelu Evrope, imamo Svilaj, Bratunac-Ljuboviju, imamo napravljenu Goricu, Ivanicu, regonalne centre u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, u zračnim lukama. Da smo imali podršku, napravili bi i više. Komplet carinski i porezni softver smo zamijenili, unaprijedili i doveli na mnogo višu razinu, imamo carisnki sustav kompatibilan sa svim zemljama. Jednostavno, mnogo je toga napravljeno što mnogima nije vidljivo. Prostora za napredak ima još. Ono što mi je iskreno žao je što u Banjaluci nismo uspjeli napraviti zgradu za sjedište UIO i regionalni centar i posebno mi je žao u kakvim uvjetima rade radnici u Banjaluci. Oni to nisu zaslužili, rade u nehumanim uvjetima i svi u državi bi se trebali zapitati u vezi sa tim. Tražimo samo da radimo u uvjetima primjerenim rezultatima koje postižemo. To je prioritet koji će se morati rješavati i žalosti me kada se ključna pitanja za funkcionalnost institucije prebace u sferu politkanstva i tu prestaje svaka dodirna točka sa razumom. Moj rad će cijeniti kad me ne bude tu.
Možda budete ministar?
Džakula: Ne znam ja šta ću biti. Mene je majka rodila da budem normalan čovjek, a normalan čovjek može biti na različitim funkcijama. Trenutno predajem i analizu finansijskih izvještaja na Ekonomskom fakultetu u Mostaru. Cijeli život sam u računovodstvu, reviziji i porezima i imam jednu osobinu, ništa mi se ne može sakriti. Sa 28 godina sam bio šef računovodstva najveće trgovačke kuće u Hercegovini i doista mi se ne može ništa sakriti. To je problem, a možda je to i razlog što UIO ovako raste u prihodima.
