Zbog nestabilne geopolitičke situacije kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini ( BiH) građani sve manje troše, pa je primjetan pad prodaje u određenim sektorima, ali i u investiranju. Jedan od vlasnika kompanije za prodaju građevinskih mašina iz Banje Luke kaže da je u posljednjih mjesec dana sve stalo, otkako se zakomplicirala politička situacija u Republici Srpskoj (RS), drugi primjer je da je nekoliko kupaca odgodilo kupovinu stanova u Cazinu, što je investitor objasnio kao gubitak od skoro milion KM. Kao razloge navode da žele sačekati da vide kako će se situacija u zemlji dalje odvijati. Jasno je da su ovo samo "mali" primjeri, ali izgleda da nas puno neizvjesnosti čeka u narednom periodu, kada je riječ o ekonomiji.
U vremenu geopolitičkih (ne)prilika koje svakodnevno potresaju svijet, potrošači i investitori su jako pesimistični, zbog čega dolazi do suzdržavanja od potrošnje i ulaganja, što jasno vodi usporavanju rasta. Panika, strah i neizvjesnost su ključni elementi budućih očekivanja, stoga ljudi radije biraju sigurnost, čak i kada su realni rizici niski.
Psiholog Srđan Puhalo za Bloomberg Adriju je podsjetio da se svako društvo zasniva na poštivanju zakona i povjerenju u druge, ako to ne postoji, a danas je to vrlo upitno, onda se i budućnost društva i pojedinca opaža kao neizvjesna.
"Neizvjesnost uzrokuje povećan oprez u ponašanju, a to znači da se mnogo teže odlučujemo investirati i trošimo na nešto što nam u tom trenutku nije neophodno. Jednostavno rečeno, resursi koje imamo se pažljivije troše jer nismo sigurni koliko će kriza trajati i kakve će posljedice imati, kao i hoće li se naši životni prioriteti u budućnosti mijenjati zbog vanjskih faktora na koje mi najčešće ne možemo utjecati", govori Puhalo.
Kolektivna percepcija
Kaže da je kolektivna percepcija ekonomske sadašnjosti, pa i budućnosti, veoma često u suprotnosti sa stvarnim ekonomskim pokazateljima i za to je najbolji primjer SAD u vrijeme Bidena, gdje je ekonomska situacija bila mnogo bolja od onoga kako su je percipirali Amerikanci.
S druge strane, Puhalo kaže da je teško očekivati da će se naši građani opustiti i prepustiti lagodnoj kupovini i trošenju novca u trenutku kada ne znamo kakva je budućnost zemlje u kojoj žive i kakva će imati primanja u narednom periodu.
"Trošit će se onoliko koliko se mora, a ne koliko se želi."
Ekonomista Faruk Hadžić također se osvrnuo na trenutne ekonomske aktivnosti i već sada ustaljenu rečenicu "Čekajmo malo, da vidimo šta će biti...?".
Kaže da ova naizgled bezazlena misao u makroekonomiji postaje moćan faktor koji usmjerava nivo ekonomske aktivnosti. Mnogobrojne vijesti još više doprinose da, iako možda radite u industriji koja nije pogođena ekonomskom krizom, bivate zabrinuti i automatski razmišljate o "crnom scenariju" i tada otkazujete planiranu kupovinu npr. auta, smanjujete izlaske, čekate "bolja vremena".
Odgađanje kupovine i manja potrošnja
"Politička neizvjesnost i stalne krize direktno utječu na ekonomske odluke stanovništva, tako da je njihov prirodni odgovor - čekaj, ne troši. Ljudi odgađaju veće kupovine, manje troše u trgovinama, izbjegavaju zaduženja. Poduzeća, s druge strane, usporavaju investicije jer ne znaju šta donosi sutra. A kako je to Krugman slikovito objasnio –' moja potrošnja je tvoj prihod, a tvoja potrošnja je moj prihod'. Kada svi istovremeno odgađamo potrošnju, lančano gušimo ekonomski rast", pojašnjava Hadžić.
Međutim, ono što dolazi jeste paradoks štednje. Kada veliki broj ljudi istovremeno smanji potrošnju, ukupna ekonomska aktivnost opada. Hadžić kaže da manje novca u opticaju znači niže prihode za poduzeća i manje novih radnih mjesta. Tako pesimizam stvara samo sabotažu - ekonomska situacija postaje lošija baš zbog očekivanja da će biti loša.
Nasuprot ovome, naglašava da optimizam može pokrenuti ekonomiju.
"Kada postoji osjećaj povjerenja u ekonomiju, ljudi troše, firme investiraju, tržište radi. Makroekonomija nije računovodstvo, gdje 2+2 uvijek mora biti 4. U ekonomiji, 2+2 može biti i 3, i 5, a ponekad čak i mnogo više, sve zavisi od percepcije, očekivanja i kolektivnog ponašanja", kaže Hadžić.
Pesimizam i strah
Naglašava da, ako dominira strah i neizvjesnost, rezultat može biti manji od očekivanog, jer pesimizam guši potrošnju i investicije. S druge strane, optimizam može multiplicirati efekte i stvoriti rast koji nadilazi osnovne ekonomske parametre.
Prema njegovom mišljenju, važno je ne upasti u začarani krug straha, jer često ono što mislimo da će se desiti, upravo to i kreiramo.
Puhalo kaže da trebamo razgraničiti ponašanja potrošača u vremenu političke nestabilnosti u odnosu na ekonomske krize. Jer razlike itekako postoje. Politička kriza ne znači automatski i postojanje ekonomske krize, dok svaka ekonomska kriza prije ili kasnije postane i politička.
Depositphotos
"Kada imate političku krizu, to ne znači da će kasniti plate, da će se povećati nezaposlenost, opasti produktivnost ili inflaciju. Barem ne u zemljama sa stabilnom demokratijom. Sjetimo se dugotrajne političke krize u Belgiji. Dobar primjer je i Italija koja bi bila najsiromašnija zemlja na svijetu, pošto je kod njih permanentna politička kriza", pojašnjava.
Ekonomska kriza podrazumijeva direktan udar na život "malih" ljudi i oni očekuju da političari ponude rješenje za izlazak iz teške situacije i ako se to ne desi, dolazi do političke krize, protesta i jačanja ideja koje se naslanjaju na populizam i ekstremizam.
Puhalo se osvrnuo i na značaj medija u ovakvim situacijama. Smatra da pojedinac ne prati mnogo medija, a to znači da se najčešće prate mediji koji su u skladu s njegovim stavovima i uvjerenjima. Dodamo li to u balone na društvenim mrežama, pojedinci tada najčešće dobijaju informacije koje su u skladu s njegovim i svjetonazorom istomišljenika. Možemo reći da ispitanici dobijaju one informacije koje i žele dobijati i onda njima i prilagođavaju svoje ponašanje.
Naglašava da se u kriznim periodima informiramo mnogo više, ali to vrlo često nema za rezultat bolju informiranost, već veću zbunjenost, jer veliki broj medija svjesno manipulira činjenicama zarad nekih političkih partija, interesnih grupa i sl.
"Ako imate zbunjenost, strah i neizvjesnost, onda je sasvim očekivano da reducirate svoje rashode dok se situacija ne raščisti", zaključio je.
Rast BDP-a
U najnovijoj analizi istraživačkog tima Bloomberg Adrije, ekonomiji Bosne i Hercegovini predviđa se rast BDP-a od 2,7 posto u ovoj godini.
"Vidimo pozitivne efekte oporavka od poplava, ali i drugih investicija koje su u toku. Očekujemo bolju inozemnu potražnju zbog direktnih stranih ulaganja u toku, procjenjujemo oko 3,5 posto BDP-a u 2024. Podaci za treće tromjesečje 2024. pokazuju oporavak izvoza nakon pada u pet uzastopnih kvartala, a niska baza doprinijet će stopama rasta izvoza u ovoj godini. Potrošnja će uspjeti zadržati solidan uzlet, jer su plate porasle, posebno s povećanjem minimalne plate, a doznake su također skočile (39 posto međugodišnji rast u 1. – 3. tromjesečju 2024., osobni transferi)", naglašavaju u analizi.
Prognoziraju i nastavak pozitivnih trendova u kreditnoj aktivnosti koja će podržati potrošnju kućanstava (+9,4 posto godišnje u kreditima stanovništvu 25. januara), kao i korporativni sektor (8,9 posto godišnji rast kredita javnim i privatnim poduzećima 25. januara).
Najveći rizici za regionalne ekonomije, pa tako i našu, dolazit će izvana.
.webp){kind=icon}
