Neplodnost danas sve više dobija epidemiološki karakter. Prema nekim procjenama, pretpostavlja se da u Bosni i Hercegovini (BiH) oko 20 posto parova ima djelimični ili potpuni problem za rodno ostvarivanje trudnoće. Skoro svaki peti par treba medicinsku pomoć da bi dobio potomstvo. Razlozi i uzroci neplodnosti su podjednaki i kod žene i muškarca. Biomedicinski pomognuta oplodnja, sudeći po brojkama, skup je i mnogima nedostižan postupak, u nekim slučajevima potrebno je izdvojiti i do 12.000 KM. Dodatni problemi koji se pojavljuju u našoj zemlji su različite politike finasiranja, ali i liječenja.
Vlade su prepoznale ovaj problem, pa su zakonskim rješenjima omogućili djelimična finansiranja usluga. Usluge se razlikuju u entitetima po cijenama, ali i broju refundiranih troškova potpomognutih oplodnji.
Eldar Mehmedbašić, specijalista ginekologije i opstetricije iz Zavoda za ginekologiju, perinatologiju i neplodnost Mehmedbašić, za Bloomberg Adriju je potvrdio da se sve više parova obraća medicinskim centrima koji se bave problemom dijagnostike i liječenja neplodnosti.
Čitaj više
U čekaonici: Biznis koji prkosi prirodi
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svaki šesti par suočava se s problemima neplodnosti. Usluge za rješavanje problema neplodnosti narašće na više od 70 milijardi dolara do 2033.
28.11.2024
"Brojevi pokazuju da je sve veći broj parova koji se javljaju u IVF centre zbog problema neplodnosti. Bosna i Hercegovina u tom smislu prati globalne trendove. Specifičnost bh. prostora jeste da se ovo polje nauke sporo razvija u odnosu na Evropu, tako da pacijenti ne dobijaju stručnu pomoć ili se relativno kasno javljaju u centre, što otežava rješavanje problema", kaže Mehmedbašić.
Prema njegovom mišljenju, dodatni problem u BiH je nekonzistentna politika finansiranja dijagnostike i liječenja neplodnosti. Ove činjenice dodatno utječu na povećan broj parova koji trebaju pomoć.
Muškarci prednjače
Iako muškarci prednjače kada je riječ o neplodnosti, stručnjaci upozoravaju i da je sve češći prijevremeni gubitak funkcije jajnika kod mladih žena. Pa su tako od 100 njih u dobi od 30 do 40 godina, kod jedne jajnici već izgubili funkciju.
Fondovi osiguranja i vlade u BiH različito gledaju na probleme neplodnosti, pa se tako i budžeti kojima se finansira BMPO razlikuju, a razlikuje se i zakonska regulativa.
Posljednjih godina budžeti za liječenje neplodnosti su veći nego što je to bilo ranije.
Federacija BiH posljednje dvije godine ima centraliziranu politiku finansiranja parova koji su osigurani preko ZZOR FBiH, a od 2018. i Zakon o BMPO. Kada je riječ o Republici Srpskoj, ona ima vlastiti sistem finansiranja za pacijente osigurane u RS-u, a procesi su regulirani određenim pravnim aktima, dok Brčko Distrikt također ima zaseban budžet za finansiranje liječenja neplodnosti.
Prosječna cijena IVF/ICSI postupka je oko 5.000 KM. U tu cijenu nije uračunata cijena lijekova. Lijekovi za stimulaciju ovulacije koštaju prosječno 2.500 KM.
"Iznosi za postupke koje Fond plaća IVF centrima za obavljene usluge su nešto niži od komercijalnih cijena istih usluga. Cijene obrade neplodnosti nisu zanemarive i kreću se oko 1.500 KM. Pacijenti obradu neplodnosti ostvaruju djelomično preko osnovnog zdravstvenog osiguranja, a djelimično na komercijalnoj osnovi", kaže Mehmedbašić.
Dostupnost rješenja
Pored činjenice da je trend porasta potrebe za biomedicinski pomognutom oplodnjom (BMPO), bitno je znati da se razvojem nauke i prakse nudi sve više povoljnih rješenja za pacijente, pa je logično zaključiti da će i bh. tržite imati trend porasta usluga iz područja BMPO.
Kako mnogobrojna istraživanja pokazuju, medicinski potpomognuta oplodnja može biti emocionalno, fizički i finansijski iscrpljujuće iskustvo, a oni koji kroz njega prolaze opisali su ga kao stresnijeg ili barem podjednako stresnog kao razvod braka ili smrt člana porodice.
Ispitivanja su pokazala da veliki broj parova ima simptome depresije i osjećaja krivnje nakon neuspješnog tretmana in vitro fertilizacije.
Eldar Mehmedbašić (Lični arhiv)
Mehmedbašić kaže da su najčešći uzroci neplodnosti životna dob partnera, policistični jajnici, endometrioza, hronične uplane bolesti organa male zdjelice, ali i subfertilno sjeme kod muškaraca.
Navedena patologija u kombinaciji s pretilošću, autoimunim oboljenjima štitne žlijezde i drugim problemima iz polja interne medicine, uz nezdrav način života, koji je vezan za životni stil većine građana koji žive u zemljama u razvoju, može dodatno uzrokovati probleme s neplodnošću. Jedan od razloga neplodnosti je i zanemarivanje reproduktivnog zdravlja u mladosti.
U oba entiteta oblast zakonski regulirana
Кada je riječ o zdravstvenoj usluzi liječenja neplodnosti postupkom vantjelesne oplodnje u Republici Srpskoj (RS), ova oblast pravno je regulirana Zakonom o liječenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje. Postupak vantjelesne oplodnje u Republici Srpskoj se u praksi primjenjuje od 2007. godine, a do usvajanja ovog zakona, ova oblast je bila regulirana pravilnikom.
Donošenjem ovog zakona, između ostalog, popunjena je određena pravna praznina, te je jasno definirana uloga svih aktera u postupku BMPO u smislu njihovih prava i obaveza, a time je osigurana i bolja zaštita prava bračnih, odnosno vanbračnih supružnika.
Ostvarivanje i unapređenje prava osiguranika u RS u pogledu vantjelesne oplodnje je u nadležnosti Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a (FZORS), koji finansira postupke vantjelesne oplodnje, kao i određene prateće usluge, poput usluge čuvanje embriona ili zamrzavanja reproduktivnog materijala za oboljele od malignih bolesti, onkofertilitet.
Vantjelesna oplodnja je uvrštena u prava iz zdravstvenog osiguranja u RS 2007. godine, kada je FZO finansirao jedan pokušaj, a kasnije je broj pokušaja povećan.
FZO RS u cijelosti finansira tri postupka vantjelesne oplodnje ženama do navršenih 40 godina, ženama od navršenih 40 do navršene 42 godine Fond finansira 50 posto troškova. Ženama koje su starije od 42 godine, ako rode dijete postupkom vantjelesne oplodnje, Fond u potpunosti refundira troškove, u skladu s njihovim cjenovnikom.
Postupak vantjelesne oplodnje se radi u ugovorenoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Srpskoj Mediko S, a ako se procedura vantjelesne oplodnje ne može sprovesti u ustanovi koja ima ugovor sa FZO RS, na prijedlog ugovorene ustanove parovi mogu uraditi postupak vantjelesne oplodnje u nekoj od zdravstvenih ustanova u inozemstvu, a Fond im potom refundira troškove u skladu sa cjenovnikom iz BiH.
Depositphotos
Cijena postupka vantjelesne oplodnje koju finansira FZO RS iznosi oko 5.500 КM i obuhvata postupak, dijagnostiku i neophodnu terapiju.
Procedura odobravanja ovog prava u Republici Srpskoj je jednostavna, jer da bi Fond finansirao vantjelesnu oplodnju, potreban je prijedlog ginekologa iz ugovorene zdravstvene ustanove, te dokaz da je par u braku ili vanbračnoj zajednici.
Iz FZO RS su nam kazali da parovi i dalje imaju mogućnost da treći postupak urade u ugovorenoj zdravstvenoj ustanovi u RS koja pruža ove usluge, a ako žele, mogu to uraditi i u inozemstvu, ako su prethodna dva postupka bila neuspješna.
Fond za vantjelesnu oplodnju koja se uradi u inozemstvu parovima refundira troškove u iznosu koliko košta vantjelesna oplodnja u RS, odnosno prema cjenovniku FZO RS.
Mogućnost zamrzavanja reproduktivnog materijala
Ono što je zanimljivo jeste da je Fond u prošloj godini počeo finansirati i novu uslugu - zamrzavanje reproduktivnog materijala, onkofertilitet.
"Ova usluga podrazumijeva zamrzavanje spermatozoida, zamrzavanje i čuvanje tkiva testisa, odmrzavanje spermatozoida ili tkiva testisa, zamrzavanje i čuvanje do deset jajnih ćelija na period od pet godina. Onkofertilitet je nova oblast u medicini u RS i značajan je iskorak u pravima iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, jer ima za cilj da sačuva i produži fertilitet kod žena i muškaraca oboljelih od malignih bolesti", kazali su nam.
Naime, zamrzavanje reproduktivnih ćelija oboljelih od malignih bolesti prije izlaganja onkološkim terapijama i zračenjima, pruža im mogućnost da kasnije dobiju potomstvo. I ova usluga se provodi u ugovorenoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj se pruža i usluga vantjelesne oplodnje.
Prema dostupnim podacima, u ovoj godini odobreno je 299 zahtjeva za vantjelesnu oplodnju u ugovorenoj zdravstvenoj ustanovi koja pruža ove usluge, a trošak je iznosio oko dva miliona КM.
Pored finansiranja tri pokušaja vantjelesne oplodnje, FZO RS je još 2017. godine među prvima u regiji uveo i čuvanje embriona na dvije godine.
Finansiranje ove usluge mnogo znači parovima, jer zahvaljujući čuvanju embriona parovi, posebno žene, ne moraju se ponovo izlagati hormonskoj terapiji, a sam postupak kraće traje.
U ovoj godini bilo je i 87 zaleđivanja embriona, dok je trošak Fonda za ove namjene 43.500 КM.
Način ostvarivanja i ovog prava je vrlo jednostavan, parovi koji dobiju rješenje FZO RS za finansiranje vantjelesne oplodnje, ako postoje mogućnosti za zaleđivanje i čuvanje embriona u zdravstvenoj ustanovi koja ima potpisan ugovor sa FZO RS, također imaju pravo i na finansiranje čuvanja embriona na period od dvije godine.
Inače, u RS pregledi, savjetovanje i liječenje u svrhu planiranja porodice spadaju u zdravstvene usluge koje u potpunosti pokriva obavezno zdravstveno osiguranje, bez plaćanja participacije. Isto tako, trudnice i porodilje su oslobođene plaćanja participacije za sve usluge koje spadaju u obavezno zdravstveno osiguranje.
Trudnicama i porodiljama, ako nemaju drugi osnov osiguranja (ako su nezaposlene i ne mogu se prijaviti na osiguranje ni preko supruga ili vanbračnog partnera), omogućeno je od 2020. godine da mogu po osnovu trudnoće, odnosno porodiljskog, da se prijave na zdravstveno osiguranje, kao i ženama koje se nalaze u procesu planiranja porodice.
Finansiraju se tri pokušaja
Medicinski potpomognuta oplodnja je vrlo skup postupak. Zbog svega navedenog, Vlada Federacije BiH je prije nekoliko godina donijela i Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom te je od početka 2023. svim parovima na području FBiH osiguran jednak pristup ovim uslugama.
Iz Federalnog ministarstva zdravstva su nam kazali da je ovaj Zakon stavio u fokus homolognu oplodnju korištenjem vlastitih spolnih stanica bračnih, odnosno vanbračnih partnera. Heterologna oplodnja ili oplodnja doniranim materijalom zakonom nije dozvoljena.
Treba naglasiti da zakon predviđa da se biomedicinski pomognuta oplodnja provodi primjenom postupaka intrauterine inseminacije (IUI), vantjelesne oplodnje (IVF), intracitoplazmatske mikroinjekcije spermija (ICSI), zatim vrši se pohranjivanje spolnih stanica, spolnih tkiva i zametaka, prijenos spolnih stanica ili zametaka u jajovod i preimplantacijska genetska dijagnostika.
Pravo na liječenje biomedicinski pomognutom oplodnjom na teret sredstava Budžeta FBiH, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno u vanbračnoj zajednici, i to sa tri pokušaja intrauterine inseminacije, sukladno medicinskim indikacijama i smjernicama, i pet pokušaja vantjelesne oplodnje. Na prijedlog stručnog konzilija zdravstvene ustanove može se dati saglasnost na biomedicinski pomognutu oplodnju i ženi nakon navršene 42. godine.
Pravilnikom su utvrđena prava na BMPO na teret sredstava Budžeta FBiH.
Depositphotos
Tako je definirano finasiranje tri pokušaja intrauterine inseminacije u iznosu od 100 posto cijene, koji se finansiraju sredstvima fonda solidarnosti, zatim pet pokušaja vantjelesne oplodnje, i to prvi pokušaj se finansira u iznosu od 100 posto cijene, a svaki naredni u iznosu od 50 posto.
Kada je riječ o pohranjivanju preostalih spolnih stanica, spolnih tkiva i zametaka, finansira se za kalendarsku godinu po pacijentu za svaki pokušaj za period pohrane u iznosu od 100 posto cijene i to najviše pet godina. Pohranjivanje spolnih stanica, spolnih tkiva i zametaka u slučajevima kada postoji opasnost od neplodnosti, onkofertilitet i druga oboljenja, finansira se po pacijentu za period pohrane u iznosu od 100 posto cijene i to do navršene 42. godine života žene, odnosno do navršenih 50 godina života muškarca.
10 miliona KM za finansiranje postupaka
Prema Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, u periodu od 1. 1. 2023. do 31. 10. 2024. godine 567 parova podnijelo je zahtjev za BMPO, dok je za navedeni period izdato 699 saglasnosti.
Pravo na oplodnju ostvaruje se na osnovu izdate saglasnosti Povjerenstva za izdavanje pojedinačnih saglasnosti za obavljanje biomedicinski pomognute oplodnje koju formira Federalni zavod. U interesu parova koji su započeli liječenje postupcima bez izdate saglasnosti, pristupilo se izmjenama Pravilnika tako da je omogućeno refundiranje troškova liječenja postupcima oplodnje i lijekova za stimulaciju ovulacije.
Drugim riječima, podnositelji zahtjeva koji su liječeni biomedicinski pomognutom oplodnjom bez saglasnosti, imaju pravo na naknadu troškova liječenja postupcima i lijekova za stimulaciju ovulacije iz sredstava Budžeta Federacije BiH, a sve pod uslovom da je liječenje BMPO izvršeno od 1. 1. 2023. do 16. 6. 2023.
Po ovom osnovu zaprimljeno je 217 zahtjeva za refundaciju troškova liječenja postupcima oplodnje i lijekova za stimulaciju u 2023., te 60 zahtjeva u 2024. godini.
Napominjemo da za Federaciju BiH ne postoji stopa neplodnosti, te se u planiranju zdravstvene zaštite služe procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, kao i većina zemalja.
Što se tiče samog finansiranja i refundiranja, otežavajuća situacija je da u tu pomoć ne ulaze troškovi pregleda, laboratorijskih testova i dijagnostike.
Cijene inseminacije u zavisnosti od klinike u kojoj se obavlja, kreću se od 600 KM s prvim postupkom, a za svaki idući postupak cijene su niže.
Za vantjelesnu oplodnju u FBiH potrebno je izdvojiti minimalno 4.000 KM, a u tu cijenu ne ulaze lijekovi i eventualni tretmani koje je potrebno obaviti prije samog postupka.
Kada se svi troškovi saberu, u nekim slučajevima potrebno je izdvojiti i do 10.000 KM.
Kada je riječ o izdvajanjima iz Budžeta FBiH, u 2023. godini je izdvojeno 10 miliona KM za finansiranje postupaka BMPO. Kako su nam kazali iz Ministarstva, cjelokupan navedeni iznos novca nije utrošen. U ovoj godini također je iz Budžeta Federacije BiH izdvojeno 10 miliona KM, što se smatra dovoljnim sredstvima u odnosu na opseg podnesenih zahtjeva.
Zakonom je Vlada FBiH željela otkloniti probleme u tretiranju podnesenih zahtjeva parova kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja i različito tumačenje normi, a posebno različit obim planiranih sredstava.
Naime, novac za finansiranje postupka BMPO ranije se izdvajao iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, posredstvom kantonalnih zavoda, ali su razlike u postupanju ovisile o finansijskim mogućnostima kantona, što je rezultiralo nejednakim pravima.
U pojedinim kantonima u FBiH parovi koji se odluče na potpomognutu oplodnju, dio sredstava mogu refundirati i od općine kojoj pripadaju.
Nije nepoznanica da zbog jednostavnijih procedura i nižih cijena, IVF centre u BiH posjećuju i pacijenti koji ne žive u zemlji, međutim to još uvijek nije masovna pojava da bismo rekli da se radi o klasičnom "medicinskom turizmu".
.webp){kind=icon}
