.webp){kind=icon}
Tekstilna industrija u Bosni i Hercegovini suočava se sa značajnim izazovima koji su od početka pandemije znatno uticali na proizvodne kapacitete, izvozne rezultate i stabilnost sektora. Pandemija je rezultirala padom proizvodnje i izvoza, te zatvaranjem proizvodnih pogona. Prevladavajući model rada bh. kompanija temelji se na lohn poslovima, što dodatno otežava situaciju s obzirom na trenutnu pretrpanost skladišta u Evropskoj uniji koja smanjuje potražnju za bh. tekstilnim proizvodima. Dodatno, rastuća atraktivnost drugih zemalja u regiji za strane investitore može dodatno negativno uticati na bh. obućarsku i tekstilnu industriju.
Pored pandemijskih problema, sektor se suočava i s postpandemijskim izazovima uključujući potrebu za prilagođavanjem poslovnih modela, globalnom krizom, inflacijom i promjenama na tržištima. Iako je industrija prošle godine zabilježila blagi rast izvoza, u prvom polugodištu 2024. godine izvoz je opao za 12,68 posto u odnosu na isti period prethodne godine.
"Dakle, evidentan je pad izvoza i uvoza u prvom polugodištu. Također, godina je donijela zatvaranje određenog broja proizvodnih pogona, što je znatno uticalo i na smanjenje broja zaposlenih u sektoru", za Bloomberg Adriju kažu iz Privredne komore Federacije BiH (PKFBiH).
Aleksandra Mihajlović Bijelić, sekretarka Udruženja tekstila, kože i obuće i Udruženja grafičke i informativne djelatnosti pri Privrednoj komori Republike Srpske (PKRS), za Bloomberg Adriju ističe da naše kompanije najviše rade lohn poslove, tj. poslove dorade, dok je znatno manji broj bh. kompanija koje proizvode vlastite proizvode, odnosno proizvode više dodatne vrijednosti. Trenutna pretrpanost skladišta na međunarodnim tržištima odražava se na potražnju za izvozom robe iz BiH, dok visoke carine na uvoz repromaterijala iz trećih zemalja znatno povećavaju troškove proizvodnje.
"Smanjenje obima proizvodnje po kompanijama se kreće u prosjeku od 15 do 20 posto s oscilacijama zavisno od vrste proizvodnje (tekstil, obuća), kao i ekonomske snage partnera za kojeg naše kompanije rade", pojašnjava.
Pored toga, pitanje obrazovanja i nedostatak kadrova u ovom sektoru se već dugi niz godina naglašava bez velikog uspjeha.
Depositphotos
"Također, naglašen je problem visoke stope bolovanja, koja se kreće od 10 do 20 posto, što u lančanoj proizvodnji predstavlja veliki problem u organizaciji i dostizanju planiranih rokova. S obzirom na to da je ovo radno intenzivna grana privrede, koja dominantno zapošljava žene, to pitanje je više problematično, posebno imajući u vidu i činjenicu da postoje i velike zloupotrebe prava", ističe Mihajlović Bijelić.
Više od 70 posto izvoza bh. tekstilne industrije ide na tržište EU, zbog čega su se negativna ekonomska kretanja u najznačajnijim vanjskotrgovinskim partnerima negativno odrazila na bh. kompanije. Stoga se postavlja pitanje mogućnosti širenja na neka druga tržišta.
"Blizina tržištu EU, kvalitet izrade proizvoda, fleksibilnost u proizvodnji te konkurentne cijene rada čine bh. industriju tekstila, kože i obuće vrlo atraktivnom partnerima iz EU", kaže Mihajlović Bijelić.
Širenje na nova tržišta
S druge strane, iako je izvozno orijentisana industrija tekstila, kože i obuće, uvozno je zavisna u smislu nabavke repromaterijala. Pojašnjava da mi nemamo baznu industriju i gotovo sav repromaterijal uvozimo, prvenstveno iz zemalja EU, a jedan manji dio iz trećih zemalja. Iako su naši najveći vanjskotrgovinski partneri iz Italije, Njemačke, Austrije, Francuske, postoji mogućnost za širenje na druga tržišta i unutar EU sa zemljama s kojima do sada nije bila saradnja na višem nivou.
"Veoma interesantno tržište su Skandinavske zemlje, ali potrebno je naglasiti važnost regionalnog tržišta za sve kompanije koje proizvode vlastiti proizvod i imaju izgrađen brend, gdje sigurno imamo potencijala za snažniji nastup", naglašava Mihajlović Bijelić.
Iz PKFBiH dodaju da je u posljednje vrijeme sve izraženiji problem velika konkurencija iz drugih zemalja s nižim troškovima proizvodnje, poput onih u Aziji, dok je ulaganje u tehnologije i javnu infrastrukturu povećalo konkurenciju iz zemalja u okruženju, pogotovo Albanije i Rumunije. Upravo vrlo stimulativna politika za strane investitore kakvu imaju ove zemlje može imati negativne posljedice na obućarsku i tekstilnu industriju u BiH.
Ako pogledamo domaće tržište i statističke podatke, primjetno je da dok cijene ostalih proizvoda rastu, odjeća i obuća je iz mjeseca u mjesec sve jeftinija.
Odjeća i obuća sve jeftinija/Depositphotos
"Inflacija je bitno uticala na promjene navika potrošača i mjere štednje, koje se prije svega odnose na modnu odjeću i obuću. S druge strane, cijene repromaterijala konstantno rastu, što bitno utiče na poslovanje kompanija, posebno onih koje su izgradile vlastiti brend, te njihovo pozicioniranje na tržištu", kaže Mihajlović Bijelić.
Trenutno su kompanije opredijeljene da održavaju nivo zaposlenosti i cijena na štetu profita, nadajući se da će se negativni trendovi zaustaviti.
"Međutim, ako negativni trendovi pada narudžbi potraju duže, uz sve teže uslove poslovanja i inflaciju, kompanije će biti prisiljene znatno smanjivati broj radnika, pa čak i gasiti pogone. Nažalost, takvih slučajeva smo imali i početkom ove godine, gdje su pojedine kompanije bile orijentisane na jednog kupca, te su potpuno izgubile tržište i bile su prisiljene zaustaviti proizvodnju", pojašnjava ona.
Kada je riječ o očekivanjima za ostatak godine, iz privrednih komora ne očekuju veće oscilacije u pokazateljima do kraja ove godine, s obzirom na to da kompanije koje rade lohn poslove, krajem godine pregovaraju o uslovima za narednu godinu te se nadaju da će cijene rada koje su dogovorene za ovu godinu i količine biti ispoštovane.
Promjene u proizvodnim procesima
Mihajlović Bijelić kaže da kapacitet obućarske i tekstilne industrije, kada je riječ o javnim nabavkama, nije iskorišten u mjeri u kojoj je to moguće. "S tim u vezi važno je naglasiti da javne nabavke moraju biti u funkciji domaće privrede, što bi bio veliki oslonac i podrška našim kompanijama, pogotovo u kriznim vremenima".
"Kompanije koje su orijentisane na proizvodnju radne odjeće će sigurno lakše prebroditi krizu, međutim modna industrija je veoma zahtjevna u pogledu trendova, materijala, kratkog životnog vijeka proizvoda, široko rasprostranjene 'brze mode'", ističe te dodaje da očekuje da će naše kompanije u novim pregovorima za sljedeću godinu imati bolje pozicije i spremnost da se izbore na zahtjevnom tržištu.
Međutim, da bi to postigle, bh. kompanije moraju unijeti određene promjene u proizvodne procese. Iz PKFBiH navode da je naša blizina glavnim evropskim tržištima strateška prednost za kraće lance nabavke. Rastuća globalna potražnja za održivim i etički proizvedenim tekstilom nudi prilike koje je moguće iskoristiti ulaganjem u nove proizvode, a time osigurati pristup i nekim novim tržištima. S ciljem podizanja nivoa konkurentnosti, naše kompanije moraju voditi računa o inovacijama i održivosti, transformišući način proizvodnje i poslovanja u skladu s propisima koji se nameću, prije svega to se odnosi na socijalne standarde, ESG principe poslovanja, te emisiju CO2. Da bi ovo bilo moguće, potrebno je unapređenje vještina radne snage, uključujući nove tehnike i usklađenost s međunarodnim standardima rada.
"Potrebno je dati veći naglasak integraciji upravljanja okolišem i društvenoj jednakosti u industriji'', dodaju.
