Zbog poslovnog ambijenta i poreske politike sve više stranih kompanija zainteresovano je za investiranje u Republiku Srpsku. Nekoliko njih već intenzivno ulaže, a u bijeljinski Pass je stigla mašina za proizvodnju dijelova za kompaniju Tesla Elona Muska, što je garancija da dolaze i da će graditi pogon. Saradnja svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini treba da bude bolja, procedure i komunikacija jednostavniji, rekao je, između ostalog, ministar privrede i preduzetništva u Vladi Republike Srpske Vojin Mitrović.
Mitrović je u opširnom intervjuu za Bloomberg Adriju govorio o poslovnoj klimi, saradnji institucija na svim nivoima, stranim investicijama, podsticajima i regionalnim inicijativama.
Koliko je interesovanje, a koliko realno investiranje stranaca u RS
Imate kontinuirane sastanke sa stranim investitorima. Vidimo dolazak investitora iz Njemačke, Austrije i Italije, nedavno i iz Kine. Koliko je to realna namjera da investiraju u Republiku Srpsku, a koliko čisto interesovanje?
Postoji veliko interesovanje stranih investitora za Republiku Srpsku. Zašto je to tako? Možda bi bilo najjednostavnije reći da je to pitanje poslovnog ambijenta i uslova koje pruža Republika Srpska. Imali smo posjetu jedne kineske kompanije koja je zainteresovana za ulaganje koje bi bilo njihovo prvo takvo ulaganje u okviru Evrope, odnosno prije svega u dijelu Zapadnog Balkana, ali sa ciljem pokrivanja kompletne EU. Prednosti RS su blizina i komunikacija u smislu dostavljanja određenih proizvoda na područje EU i to je jedan od razloga zašto investitori žele doći. U prethodnom periodu su investitori, govorimo prije svega o Italiji, Njemačkoj, Austriji, imali svoje pogone u Aziji, Kini i dalekim zemljama, ali tokom korona virusa se pokazalo da je problem transport. Javila se potreba da te firme ovdje osnuju svoje kompanije koje će biti dosta bliže, gdje će komunikacija i troškovi samog transporta biti smanjeni. Imali smo i posjetu jedne njemačke kompanije koja se bavi proizvodnjom vodenih instalacija i koja je vodeća u ovom dijelu Evrope. Oni su izuzetno zainteresovani, a došli su preko nivoa BiH, odnosno Agencije za promociju stranih investicija (FIPA), upoznali smo ih s uslovima koje Republika Srpska pruža.
Koliko institucije Republike Srpske i Bosne i Hercegovine daju odgovore na ta interesovanja u smislu da pruže svu potrebnu logistiku, informacije, da pomognu u rješavanju papirologije. Koliko se realno te investicije i dešavaju?
Jedan od generalnih problema je upravo saradnja između bh. institucija i institucija entiteta. Jedan od problema je što pojedine institucije na nivou BiH nemaju adekvatne institucije na entitetskom nivou. To nije slučaj što se tiče stranih investicija, ali problem same komunikacije i protoka informacija, dobijanja povratnih informacija prema potencijalnim ulagačima, jedan je od problema. U ovom slučaju zaista nije bilo problema, investitori su došli konkretno na određene lokacije koje su dobili na bazi informacija iz FIPA-e. Nisu imali druge informacije o poslovnom ambijentu, poreskoj politici, infrastrukturi, lokalnoj zajednici. Određene povoljnosti su stvari koje njih interesuju. Generalno postoji taj problem i tu komunikaciju treba svesti na što manju mjeru, odnosno ubrzati je.
Veliki broj privrednika zainteresovan za podsticaje
Često se ističe da investitore privlače podsticaji, koje sve podsticaje Vlada Republike Srpske daje privredi i da li je rađena analiza efekata, da li ta davanja proizvedu određen povrat?
Na nivou Republike Srpske imamo nekoliko vidova podsticaja. Imamo podsticaje na povećanje plata. Svi oni koji povećaju plate svojim radnicima imaju pravo na subvenciju od 70 odsto poreza i doprinosa, što je vrlo interesantno. Efekti koji su postignuti su, prije svega, povećanje plate radnika. S druge strane, ono što je vrlo bitno je smanjenje rada na crno. Imamo zadovoljstvo i radnika i poslodavaca kojima je olakšano da povećaju plate uz ovu subvenciju. U ovoj godini izdvojili smo negdje oko 15,5 miliona KM za subvencije povećanja plata radnika. Veliki broj privrednih subjekata podnosi zahtjeve i to raduje jer imamo zaista potrebu da u ovoj teškoj situaciji ljude zadržimo ovdje, a onda i njihovu kupovnu moć podignemo na jedan viši nivo.
Postoje podsticaji za direktna ulaganja u tehnologije. Koliko je privreda zainteresovana da ulaže u nove tehnologije i koliki su ti podsticaji?
Imamo subvencije za direktna ulaganja i svrha tih subvencija jeste upravo povećanje efikasnosti, odnosno produktivnosti i konkurentnosti privrednih subjekata na tržištu. Imamo zainteresovanost u ovom dijelu i ove godine je predviđeno oko 14,6 miliona upravo za ove subvencije. Radili smo analizu uredbe koja je definisala ove podsticaje i uočili smo određene nedostatke te smo ih u novoj uredbi praktično eliminisali. Cilj je unaprijediti, uvesti nove tehnologije, to su pitanja digitalizacije, robotizacije i to su stvari koje zaista podižu same tehnološke i proizvodne procese na jedan viši nivo kako bi oni mogli biti konkurentni.
Imamo još jednu vrstu podsticaja, a to su podsticaji za mala i srednja preduzeća, kojih ima oko 25 hiljada, koja su jedan od bitnih segmenata privrede jedne države. U prošloj godini dali smo blizu dva miliona podsticaja za mala i srednja preduzeća koji se odnose na digitalizaciju i inovacije, održavanje određenih sajmova, promocije, učešće na konferencijama i očuvanje starih zanata. To je nešto što ćemo nastaviti. Prije mog mandata budžet za ovu namjenu je bio 380 hiljada, a napominjem prošle godine je bilo negdje oko milion i 950 hiljada. Mi ćemo se potruditi da obezbijedimo i dodatne izvore kako bismo obuhvatili što veći broj privrednih subjekata.
Pored toga, imamo direktna ulaganja od posebnog značaja i to je nešto što je i predmet dolaska stranih investitora. Godine 2022. donesena je prva uredba, a mi smo u maju mjesecu ove godine uradili izmjene, pri čemu smo subvencije za materijalna ulaganja povećali sa 15 odsto do 30 odsto. Obaveza budućih investitora jeste da plate novozaposlenih radnika budu najmanje kao prosječna plata ili veće. Nadalje, Vlada je ovakvim investitorima omogućila dvije godine plaćanja poreza i doprinosa, što u početku rada kompanije predstavlja jednu dodatnu finansijsku injekciju. Poreska politika u Republici Srpskoj, u odnosu na okruženje, daleko je najpovoljnija. Porezi i doprinosi su negdje oko 31 odsto, porez na dohodak osam odsto, porez na dobit deset odsto.
Da li kompanije i privredna društva koriste sredstva iz fondova Evropske unije u pravoj mjeri, da li bi mogli više i koliko bi tu institucije mogle da im pomognu?
Moramo biti iskreni da je ta podrška evropskih fondova, vezanih konkretno za privredu Republike Srpske, neću reći beznačajna, ali u zanemarivo malom nivou. Ono što smo mi od 2014. godine imali je podrška institucionalnoj izgradnji i prekograničnoj saradnji, koja je zanemariva. Podrška direktnim investicijama u ovom trenutku je zaista zanemariva. Prvo, vrlo rijetko se radi, procedure su komplikovane, a i sama situacija Republike Srpske je takva da privredni subjekti na te fondove ne mogu računati. Ono što želim ovdje napomenuti, to je da su iz određenih sredstava koja su namijenjena za Zapadni Balkan, u vrijeme korona virusa, potpomognuta drvna i prerađivačka industrija negdje sa oko tri miliona evra, industrija tekstila i obuće sa 1,4 miliona, dok su projekti koji se odnose na zelenu energiju podstaknuti sa 300 hiljada. Ovo je zanemariv iznos koji bi nešto drastično uticao na privredni rast ili povećanje konkurentnosti ili produktivnosti privrednih subjekata.
Poslovne zone i zakon o sezonskim radnicima
Da li su poslovne zone koje su građene u lokalnim zajednicama dale rezultate. Kolika je njihova popunjenost i da li je taj koncept ispunio očekivanja?
Svi potencijalni investitori su prije svega zainteresovani za izgradnju svojih objekata u poslovnim zonama. Mi smo preko Razvojne agencije Republike Srpske krenuli u registraciju poslovnih industrijskih zona. Oni su to uradili u negdje oko 53 lokalne zajednice. Moramo biti iskreni da te poslovne zone nisu to u pravom smislu. Poslovne zone moraju biti opremljene i infrastrukturom i svim onim što je potrebno da bi strani investitori mogli u trenutku dolaska početi poslovanje. Imamo primjer 4-5 poslovnih zona koje su zaista pokazale da su sve to ispunile. Imaju prostore, sređenu infrastrukturu, riješenu papirologiju koja se odnosi na dobijanje određenih dozvola. Izdvojio bih Gradišku, Laktaše, Banjaluku, Zvornik, Derventu. Svakog i budućeg investitora interesuje cijena takvog zemljišta. Ono se daje po minimalnim cijenama, čak u određenim trenucima i besplatno. Lokalne zajednice praktično su uložile svoja sredstva ili kreditna sredstva da stvore prostor budućim potencijalnim investitorima bez stvaranja profita, ali taj profit dolazi poslije dvije-tri godine kada privredni subjekti počinju raditi punim kapacitetom. To je pitanje i poreza i doprinosa i plaćanje svih onih dažbina koje su vezane i za republički nivo, ali i za lokalnu zajednicu, zapošljavanje radnika, nivo potrošnje i pokreće se čitav lanac svih drugih djelatnosti.
Radnici i zapošljavanje svakako su problem s kojim se susreće poslovna zajednica. Spominjan je u jednom momentu zakon o sezonskim radnicima, koji bi omogućio brže i lakše zapošljavanje tokom određenih sezona. Da li je to još u planu i da li bi moglo da riješi problem nedostatka radne snage?
Mi generalno imamo problem nedostatka radne snage u kontekstu da imamo određene obrazovne profile kod kojih postoji hiperprodukcija, dok određene kadrove apsolutno nemamo. S druge strane, imamo odliv kadrova upravo zbog uslova koje pružaju poslodavci ovdje u Republici Srpskoj i poslodavci u Evropskoj uniji. Međutim, u posljednje vrijeme ta klima se mijenja. Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo za naučno-tehnološki razvoj i visoko obrazovanje rade reformu obrazovnog sistema i obrazovni sistem prilagođava se zahtjevima privrede. Ide se na reformu u smislu da se obrazuju oni kadrovi koji su u ovom trenutku potrebni. To je pitanje i IT sektora i digitalizacije i robotizacije i mnogih drugih stvari. I to su stvari na kojim se zaista želi raditi.
Spomenuli ste pitanje sezonskih radnika. To je pitanje koje najviše pogađa, prije svega, građevinsku industriju i poljoprivrednu proizvodnju, iz više razloga. Jedan od razloga je nedostatak tih kadrova, jer mi ih u našem obrazovnom sistemu nemamo i već postoje određene promjene u određenim lokalnim zajednicama da se određeni profili kadrova obrazuju upravo u smislu onoga što je potrebno na tržištu. S druge strane, mi imamo i drugi problem, a to je problem što ti ljudi rade samo jedan određeni period u toku godine. Postavlja se pitanje kako u poljoprivrednoj proizvodnji angažovati ljude koji su potrebni za berbu voća ili povrća? Ljude treba angažovati nekoliko dana, ako se to radi redovnim putem, putem Poreske uprave, prijavljivanje, objavljivanje, dolazak, nedolazak radnika, postojanje odgovornosti. Mislim da u tom dijelu zaista treba napraviti reformu. Treba urediti određene paušalne iznose koje će plaćati poslodavci ili poljoprivrednici koji angažuju takve ljude, koji će biti stimulativni i za poljoprivrednog proizvođača ili preduzetnika u okviru građevinarstva, ali s druge strane da ne oštete radnike.
Bilo je dogovora da ovaj zakon radi Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, međutim, prema posljednjim informacijama, odustalo se od tog zakona. Mislim da treba i dalje raditi, jer to je zahtjev i poslovne zajednice, a da budem iskren, evo i Ministarstva privrede i preduzetništva, jer time ćemo sigurno smanjiti rad na crno. U ovoj trenutnoj situaciji imamo ljude za koje poslodavci, odnosno poljoprivrednici, ne plaćaju nikakve obveze i treba uvesti nešto što zaista neće biti opterećenje ni jednim ni drugim, a država će imati od toga koristi.
Tesla dolazi u Bijeljinu
Vratimo se na investicije. Možete li izdvojiti pet investicija, domaćeg ili stranog privatnog sektora u Republici Srpskoj, u posljednjih pet godina?
Mogu nabrojati, to je CALZEDONIA, italijanska kompanija koja je investirala u tekstilnu industriju. To je pogon u Prijedoru i Gradiški. Zatim CARL KUEHNE, njemačka investicija u Kozarskoj Dubici, koja se bavi preradom voća i povrća. Zatim imamo kompaniju Pass, koja ima izgrađene objekte u Bijeljini, zaposlila je oko 690 radnika. Otvorili su prošle godine jedan novi pogon u Zvorniku i ja se nadam da će u narednim danima još jedan pogon biti otvoren. Zatim MAHLE ELECTRIC, to je isto njemačka kompanija koja posluje u Laktašima, koja trenutno gradi jedan poslovni ambijent i ulaže negdje oko 20 miliona evra i mi očekujemo krajem godine da će i taj pogon biti završen i da će zapošljavati oko 300 radnika. Zatim imamo KOLEKTOR CCL., slovenački, zatim NCR, američku kompaniju. Imamo isto tako iz Slovenije Iskratel, koja pored objekta u kojem trenutno rade gradi i jedan novi objekat u vrijednosti 40 miliona evra.
Kompanija iz Bijeljine Pass, koju ste spomenuli, prije nekoliko mjeseci bila je u fokusu javnosti zbog moguće proizvodnje za kompaniju Tesla. Vi ste tada rekli da su u toku pregovori. Da li se nešto promijenilo, da li će oni raditi za Teslu?
Moram naglasiti da ova investicija ide direktno od njemačke kompanije preko Passa, tako da nemam previše informacija. One informacije koje trenutno imamo je da Tesla treba da dođe i čak je stigla jedna od mašina koja će biti u procesu proizvodnje, što znači da je to garancija da ta kompanija ipak dolazi u Bijeljinu i da će graditi svoj proizvodni pogon. Postoji veliko interesovanje, prije svega u oblasti autoindustrije i metalne industrije.
Saradnja s FBiH, problem u nadležnostima
Možete li ocijeniti saradnju s Vladom Federacije? Bila je zajednička sjednica. Konkretno, da li ste razgovarali o nekim zajedničkim projektima? Šta možemo očekivati u tom smislu?
Sama organizacija Ministarstva privrede i preduzetništva u odnosu na resorno ministarstvo u Federaciji dosta se razlikuje po pitanju nadležnosti i to je jedan od problema. Ali ono što smo na tom sastanku usaglasili je pitanje ulaska u PDV, da se prag s 50 hiljada podigne na 100 hiljada. Moramo priznati da je prošlo vremena od trenutka uvođenja PDV-a do danas, da je inflacija uradila svoje, da su repromaterijali poskupjeli, tako da treba pomoći privrednim subjektima, koji imaju manji prihod, ali ulaskom u PDV imaju velike teškoće. To je nešto o čemu treba razgovarati. Još jedna od bitnih stvari vezano za PDV je pitanje podnošenja PDV prijave do desetog u mjesecu. Pokušaćemo, možemo biti inicijatori, mislim da će se i kolege iz Federacije složiti, da se ovaj rok produži na trideseti u mjesecu.
Isto tako, još jedna od bitnih stvari je povrat PDV-a u roku od 6 mjeseci. Praktično privredni subjekti finansiraju državu, a onda poslije šest mjeseci dobijaju ta sredstva nazad. U tom dijelu treba pomoći privredi kojoj su u ovom trenutku zaista potrebna ta sredstva, da se taj rok skrati. To su teme koje nemaju političku pozadinu i privredni subjekti će sigurno biti zadovoljni.
Šta vam je još cilj da postignete u ovom mandatu i šta mislite o inicijativama Berlinski proces i Otvoreni Balkan, gdje je tu Bosna i Hercegovina, a samim tim i entiteti?
Prije svega, nastojaću da u mandatu zaista pokušam da ovo Ministarstvo, koje pokriva samo dio grana privrede, a ostale grane su u drugim ministarstvima, što smatram da nije opravdano, doprinese da podsticaji budu što veći jer su zanemarivi u odnosu na podsticaje koji se daju drugim granama. Privreda puni budžet, ali isto tako privreda treba da dobije od države adekvatnu pomoć. Imamo u narednom periodu plan da završimo strategiju razvoja preduzetništva koja je vrlo bitna, ali u principu, cilj će mi biti da našu privredu podignemo na jedan viši tehnološki nivo. Nadalje, mora biti što veća saradnja između Vlade ili resornog ministra s lokalnim zajednicama, jer lokalne zajednice su te koje nude poslovne zone, a mi smo ti koji dajemo okvir poslovnog ambijenta. Isto tako želim povećati saradnju s obrazovnim sistemom, da sistem obrazovanja bude prilagođen zahtjevima privrede, što u ovom trenutku nije.
Što se mene lično tiče, inicijativa Otvoreni Balkan je izuzetno dobra i učestvovao sam na nekoliko tih skupova. To je prije svega slobodan protok robe, novca, ljudi i usluga, gdje će biti priznate i određene kvalifikacije i uslovi koji važe u jednoj zemlji, da važe i u drugoj. Biće umnogome pojednostavljena sama procedura zapošljavanja, ali ono što je vrlo bitno je i pitanje carina. Određene barijere u ovom trenutku stvaraju problem i ta sloboda će dovesti do toga da se saradnja učvrsti, da bude mnogo lakša i jednostavnija, brža. Imamo granice i idemo na preporuke transportne zajednice, da na graničnim prelazima zemalja Zapadnog Balkana imamo zajedničku granicu, jedno zaustavljanje, jedan pregled. To je nešto što će sigurno doprinijeti ubrzanom protoku robe i ljudi, ali s druge strane smanjiti troškove.
Cijeli intervju pogledajte u videu.