Političko okruženje i 'bosanski lonac' koji niko ne razumije su kočnice razvoju Bosne i Hercegovine (BiH). Privreda i građani imaju veliki teret na leđima i moraju da se prilagođavaju i mijenjaju. Ako se ne ukrcamo u voz promjena, ostaćemo tamo gdje ne smijemo ostati ni za živu glavu, smatra Marin Ivanišević, vlasnik i direktor konsultantske kuće za istraživačko-razvojne usluge i poslovni konsalting Revicon iz Sarajeva.
Problem je sistem, "bosanski lonac" je nerazumljiv svima
Ivanišević u razgovoru za Bloomberg Adriju ističe da sistem u BiH sputava ljude i privredu da napreduju i razvijaju se.
"U BiH ima stručnog i kvalifikovanog kadra i mi nemamo problem te vrste. Ljudi u BiH su spremni da uče, da naučno-istraživačkim i drugim aktivnostima ostvaruju rezultate, kako na vlastitom nivou, tako i na nivou kompanije u kojoj djeluju. Ali, mi imamo problem druge vrste, a to je sistem i okruženje u kojem živimo", ističe Ivanišević.
Kao otežavajuću okolnost navodi uređenje u kojem određene odluke moraju da prođu nivo lokalne zajednice, kantona, entiteta i države da bi bile usvojene i primjenjivane. "Imamo 'bosanski lonac' koji je nerazumljiv svima", dodaje on.
Marin Ivanišević (Revicon)
Slaže se i da političari često koriste komplikovano uređenje BiH kao izgovor da manje rade, ali i da je interes mnogih da se u BiH zadrži status quo.
"Svega u tom 'bosanskom loncu' ima. Interes politike da zadrži status quo je nesporan, ovo njima paše, 147 ministara, sekretarica, vozača, administracija… Da li bi Kina opstala sa svim tim? Tu je problem, ljudi pokušavaju zadržati pozicije, privilegije…, i onda ne pokušavaju promijeniti to. Logično", naglašava Ivanišević.
Rješenje vidi u tome da se pojednostavi sistem registracije firmi te "da se ljudi puste da koriste glavu, da se ne ograničavaju".
"Koliko treba da se osnuje firma u BiH, gdje sve treba ići, šta sve treba uraditi, koliko papira treba skupiti da bi neko krenuo u preduzetničke vode? Prođe ga volja za životom, a ne za preduzetništvom, dok sve to obavi. Sve to treba pojednostaviti, ubrzati i dovesti do toga da se naš neizmjerno kreativni dio koji imamo u glavama oslobodi i počne da funkcioniše", ističe Ivanišević.
Političko okruženje u BiH kao kočnica razvoju
"Kapital je najplašljivija životinja koja postoji na svijetu", poručuje Ivanišević i "čim nešto šuška u grmu, ta životinja pobježe". U BiH non-stop šuška sa svih strana, dodaje on, i iz tog razloga se svi boje doći, ali smatra da se i to mijenja.
"Dolaze polako, a politika mora shvatiti da će, ako se ne promijeni, rastjerati ljude iz BiH kojih je već otišlo, prema riječima premijera, 500 hiljada. Kad nas ostane 500 hiljada, kome će biti političari i ministri? Polako im to počinje bivati jasno i polako su spremni na promijene. One su bolne, ali vode ka onom kako ljudi normalno žive u drugom dijelu svijeta", smatra Ivanišević.
Stanovnici u BiH, dodaje, ne osjećaju šta je to normalan život jer su pritisnuti trenutnim jadom i jer ih je politika "uokvirila u jednu kutijicu, zatvorila, a kad se kutija otvori, prodisaće".
Kompanije imaju gubitak iznad visine kapitala, to ne postoji u svijetu
Na pitanje može li privreda sve to da iznese na leđima, Ivanišević odgovara da ne može.
"Gubitak iznad visine kapitala nigdje u svijetu ne postoji, niko ne zna šta je to, a kod nas postoji. Privreda funkcioniše s gubitkom iznad visine kapitala. Ovo što mi imamo, a zove se uređenje, ne može izdržati nemjerljivo jača privreda nego što je naša. Obaveze na isplate radnicima su visoke, a radnika nema, odoše", kaže Ivanišević.
Pored izazova nedostatka radne snage, kompanije treba da rade na uvođenju tehnoloških rješenja i praćenju različitih standarda kako bi dobile i zadržale strane kupce i partnere.
"Promjene koje se događaju su toliko brze da ih je teško pratiti i sustizati, ali niko nas ne pita hoćemo li ili nećemo i treba li nam to? Naravno da nam treba, to nije sporno i ako se ne ukrcamo u voz, ostaćemo tamo gdje ne smijemo ostati ni za živu glavu", poručuje Ivanišević.
Ako domaće firme žele raditi s kompanijama i kupcima iz EU i svijeta, dodaje, moraju ispoštovati njihova pravila, standarde koje uspostavljaju. "Da li ćemo se baviti standardima održivosti, da li ćemo izvještavati o održivosti. Naši bi ljudi najrađe rekli 'ma neće to kod nas zadugo biti'. To je kod nas već počelo. Svako onaj ko posluje s bilo kim izvan granica BiH mora poštovati standarde održivosti, mora izvještavati o održivosti", naglašava Ivanišević.
U suprotnom, navodi, plaćaće takse koje, prema posljednjim podacima iznose preko 80 evra.
Na primjeru Revicona navodi promjene koje su morali da prođu kako bi bili ukorak s tržištem. "Naša misija i vizija prije 26 godina i ova koju danas imamo nisu ni nalik jedna drugoj. Svake godine smo drukčiji, a najveći osnov za promjenu je bila pandemija koja je promijenila način komunikacije", navodi Ivanišević.
To je, dodaje, otvorilo različite mogućnosti jer se radi sastanka nije više moralo putovalo i gubiti po 24 sata. Otvoren je prostor za kreativnost. "Sada nam je glavna misija i cilj da pomognemo mladim ljudima u naučnom, istraživačkom i obrazovnom pogledu, da im otvorimo priliku. Jedva čekamo da neko od mladih ljudi dođe kod nas, da ostanu u BiH, da se uklone barijere koje postoje, da pomognu sebi prije svega, a onda i državi", navodi Ivanišević.
Finalna proizvodnja je šansa BiH
Domaće proizvođače u razvoju sputava to što ne idu na proizvodnju finalnih proizvoda, nego na proizvodnju sirovina ili poluproizvoda koje izvoze te privreda i država imaju ogromne gubitke zbog toga. Međutim, Ivanišević smatra da se i to mijenja.
"Prije 15-20 godina je glavna zadaća bila izvesti šleper balvana, zato što je to bio brz novac. Međutim, industrija namještaja je znatno napredovala, proizvodi se za Ikeu, za arapske zemlje, po njihovim zahtjevima. Mijenja se svijest, čak i država donosi odluke o zabrani izvoza sirovina. Prije 15 godina to nije bio slučaj".
Na pitanje koji je to najveći prirodni resurs BiH, odgovara da bi izdvajanje bilo kojeg prirodnog resursa bilo "samo korištenje onoga što smo naslijedili, a ne što smo mi doprinijeli i proizveli".
"Mi smo sada u situaciji da doprinosimo i proizvodimo da nas ne bi zateklo da resurse koje smo naslijedili potrošimo. Šta ćemo onda?", pita Ivanišević.
Marin Ivanišević (Revicon)
Turizam treba značajne promjene da bismo računali na njega
Turizam je, uz značajne promjene koje su neophodne, smatra Ivanišević, jedna od industrija na koje BiH može ozbiljno računati.
"Stalno pričamo o tome kako se broj turista povećao za 30-40 odsto, za 50 odsto u toku godine. Kad se bilo šta poveća za 30 odsto, to je ogroman iskorak. Kod nas se stalno nešto povećava, a niko se ne obazire. Neophodne su značajne promjene", poručuje on.
Hrvatska se resursno odredila prema tome da joj je turizam noseća industrija, a onda su, dodaje, počeli govoriti o tome kako im turizam ne smije biti jedina industrija. "Dakle, ništa tu nema jednostrano. Jer, gdje god uradimo nešto jednostrano, dođe loše vrijeme ili nešto drugo i onda propadne čitav zamajac koji smo zamislili da ćemo praviti".
"Proces je spor i jedino je bitno da potreba za brzinom zarade ne uništi prirodu. Tu je neophodan balans, a da li ćemo ga postići? Uvjeren sam da moramo, htjeli ili ne", zaključuje Ivanišević za Bloomberg Adriju.
.webp){kind=icon}
