.webp){kind=icon}
Indeksi proizvođačkih cijena neobuzdano divljaju i obaraju sve rekorde, ne samo u BiH i Adria regiji, već na svjetskoj razini. U BiH je u rujnu 2022. godine zabilježen rast proizvođačkih cijena za 22,5 posto na godišnjoj razini. Međutim, mnogi "love u mutnom" i iskorištavaju nastalu situaciju. Indeksi rasta potrošačkih cijena u zemljama izvoza u većini slučajeva prate ili čak i višestruko premašuju rast proizvođačkih cijena.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH (BHAS) za rujan, proizvođačke cijene industrijskih proizvoda na domaćem tržištu imale su dvoznamenkast rast. Tako je na domaćem tržištu u sektoru vađenja ruda i kamena zabilježen rast od 25 posto, prerađivačkoj industriji 23,9 posto te proizvodnji električne energije 17 posto na godišnjoj razini.
U ekonomskim krizama obično stagniraju sve grane. Međutim, u ovoj krizi neke industrije već bilježe veliku ekspanziju. Stanje bh. proizvođača ovisi o tome jesu li naslonjeni na industriju koja bilježi povećanu potražnju ili su u industriji koja usporava.
Ekstraktivne industrije kao što su vađenja ruda i kamena su intenzivno radne industrije i intenzivno transportne industrije. S druge strane, to su industrije koje su vrlo neefikasne, s vrlo niskim stepenom automatizacije, rekao je za Bloomberg Adriju profesor s Mašinskog fakulteta u Sarajevu Hadis Bajrić. Smatra da je restrukturiranje u ovom sektoru neizbježno.
"Ovaj problem je dugo guran pod tepih i brzog rješenja nema. Sad kad cijene energenata i radne snage rastu, izazovan je period pred ovom industrijom", rekao je profesor s Katede za industrijsko inžinjerstvo i menadžment Hadis Bajrić.
Realni sektor ne može učiniti mnogo ako je prepušten sam sebi. Prostor za interne uštede je limitiran.
"Prenošenje svih dodatnih troškova na kupce je dugoročno štetno i za prodavca, jer su takve cijene neodržive", rekao je za naš medij Igor Gavran, ekonomski stručnjak.
Neophodno je dugoročno pomoći poljoprivredi i proizvodnji hrane, dodao je, jer jedino onda kada većinu svojih potreba budemo pokrivali iz vlastitih izvora možemo biti u znatnoj mjeri imuni na utjecaj vanjskih faktora i uvezene inflacije.
Prerađivačka industrija susrela se s velikim izazovima pokidanih lanaca snabdijevanja. Kontrakcije u lancima snabdijevanja polako postaju novo normalno stanje. Bajrić u ovome vidi mogućnost za bh. prerađivačku industriju.
"Kontrolisani, dozirani rast električne energije za ove industrije treba da bude prioritet. Ostaje činjenica da ova industrija najveći problem ima u segmentu radne snage", rekao je Bajrić. Veliki deficit u prerađivačkoj industriji je na rukovodećim pozicijama. Nedostaje i inžinjera, što je ograničenje za rast i razvoj ove industrije.
Problem će eskalirati za minimalno četiri-pet godina, rekao je Bajrić, jer su takvi trendovi da će svatko tko je dobar u brojevima i algoritmima otići u IT industriju.
"Jedan mašinski inžinjer u fabrici može stvoriti pretpostavke za 10-20 radnih mjesta raznim operaterima, zavarivačima, bravarima, monterima, dok jedan mašinski inžinjer kao programer može zaposliti samo sebe", dodao je.
Kretanje prodajnih cijena na EU tržištima, gdje naše kompanije najviše izvoze, u mnogim segmentima prati povećanje proizvodnih cijena naših proizvođača. Ipak se dešava da neki kupci od svojih dobavljača iz BiH čak zahtijevaju i smanjenje cijena. Bajrić kaže da ovakav podatak upućuje na zaključak da će veliki igrači, igrači koji kontroliraju lance snabdijevanja, ili dvostruko profitirati ili na ovaj način pokrivati svoju neefikasnost uslijed pada prometa.
"Kolokvijalno rečeno, mnogi 'love u mutnom' i iskorištavaju nastalu situaciju", dodao je.
Ohrabrujuća činjenica je da se nikad više kao sad nije govorilo o razvoju vlastitih proizvoda, o promjeni poslovnih modela, o idealnom portfoliju proizvoda, disperziji rizika.
"Kompanije koje nisu ulagale u razvoj kadrova i koje nemaju lojalnu radnu snagu će u ovoj situaciju pasti, što je dobro", rekao je Bajrić. "Ne bih želio da budem pogrešno shvaćen, ali krize imaju i dobrih strana, one pročiste industriju."
Među prioritetima u BiH treba biti ciljano dovođenje stranih investicija. Kao olakšica se mogu iskoristiti povlašteni uvjeti za takve industrije. Bajrić smatra da je to posao vlada, a ne da se kontinuirano od istih traži financijska pomoć.
"Sve je otišlo dotle da se čak entitetima, kantonima, državom i državnim resorima počelo upravljati kao da su humanitarne organizacije, a ministri i direktori javnih preduzeća se takmiče ko će biti veći 'dobrotvor'", zaključuje Bajrić.
