Jedne proljetne večeri, dva muškarca i jedna žena ušli su u kockarnicu Ritz Cluba, luksuzno opremljenu i smještenu u londonskom West Endu. Sigurnosni tim obratio je posebnu pažnju na jednog od trojice, njihova očitog vođu. Hrvat Niko Toša pozorno je poput sokola pregledavao teren. Tijekom prethodna dva tjedna posjetio je Ritz nekoliko puta zadivivši osoblje svojim darom za rulet i svaki put odšetavši s nekoliko tisuća funti. S njim su još bili Nenad Marjanović iz Srbije, iako je koristio staru jugoslavensku putovnicu, i Lívia Pilisi, iz Mađarske.
Način na koji su Toša i njegovi prijatelji igrali rulet bio je čudan. Čekali bi do šest ili sedam sekundi nakon što bi krupje lansirao kuglicu, kada bi tempo zveckanja plastike na drvu počeo usporavati, a zatim bi se brzo nagnuli prema naprijed kako bi stavili svoje žetone prije nego što bi razdoblje za klađenje završilo, pokrivajući čak 15 brojeva odjednom.
Hrvatski sistem igre
Rulet je bio standardni europski model: 37 polja s crvenim i crnim brojevima u naizgled nasumičnom slijedu – 32, 15, 19, 4 i tako dalje – s jednom zelenom nulom. Tošina ekipa bila je privučena dijelom ruleta koji je služio za posebne oklade koje su pokrivale segmente ruleta nalik na narezanu tortu. Ondje kockari mogu birati dijelove koji se zovu orphelini (siročići) ili le tiers du cylindre (trećina kotača). Toša i njegovi partneri preferirali su uzastopne oklade, sastavljene od jednog broja i dva sa svake strane – ukupno pet polja.
Zatim je tu bila i stopa pobjede. Tošina ekipa nije pogodila pravi broj pri svakom okretaju, ali je to činila često, u nizovima koji su prkosili logici: osam u nizu, ili 10, ili 13. Čak i s desetak žetona na stolu u ukupnoj vrijednosti od 1.200 funti, isplata 35:1 značila je da su mogli više nego udvostručiti svoj novac. Osiguranje je nervozno promatralo kako njihova hrpa žetona raste i raste. Počeli su sa žetonima u vrijednosti od 30.000 funti, zatim su počeli povećavati svoje oklade, riskirajući čak 15.000 funti po jednoj vrtnji ruleta.
Ritzov sigurnosni tim nije bio toliko zabrinut zbog novčanog iznosa. Brinuo ih je način na koji su ovo troje pobjeđivali: dosljedno, u stotinama rundi. Kad je Hrvat napustio kasino pretvorio je žetone u vrijednosti od 30.000 funti u ček od 310.000 funti. Njegov srpski partner prošao je još bolje, zaradivši 684.000 od početnih 60.000 funti. Pola milijuna tražio je u dva čeka, a ostatak u gotovini. S tim se njihov dobitak, uključujući i ranije dolaske, popeo na oko 1,3 milijuna funti. No Toša nije bio gotov. Rekao je zaposlenicima kasina da se planira vratiti sljedeći dan.
Nema dokaza
Toša, Marjanović i Pilisi vratili su se u Ritz te noći u 10 sati, kako su i obećali. Ovoga su puta odvedeni u privatnu sobu, gdje ih je čekala ekipa londonske policije. Uhićeni su pod sumnjom za "prijevaru" i odvedeni na razgovor u postaju.
Toša je bio robotski hladan, odbijajući odgovarati na pitanja. Marjanović je bio razgovorljiviji, ali jednako zbunjujući. Tvrdio je da je profesionalni kockar toliko vješt u ruletu da je mogao pobijediti u 70 posto slučajeva. Jedino samodisciplina ograničava njegov profit, rekao je. Obojica su zanijekala korištenje bilo kakvog računala.
Unatoč pretragama policajci nisu pronašli slušalice, žice ili tajmere. Policijska istraga nije ništa dokazala. Nije bilo druge opcije. Ritz je morao platiti.
Ahilova peta
Iako Toši nisu ništa mogli dokazati, njegov slučaj je cijelu industriju natjerao na pooštravanje sustava. Na savršenom ruletu kuglica uvijek pada nasumično. No ruleti s vremenom razvijaju nedostatke koji se pretvaraju u obrasce. Rulet koji je čak i marginalno nagnut može razviti zonu pada. Kada nagib kuglicu prisili na uspon uz padinu, ona usporava i pada s vanjskog ruba na isto mjesto pri gotovo svakom okretanju. Zona pada je Ahilova peta ruleta, a dubrovački kockarski mag ju je znao iskoristiti.
Kockarnice su uzvratile udarac plićim utorima na ruletima. Glatki, niski metalni razdjelnici između polja s brojevima. Ili uopće nema pregrada, samo nazubljeni utori u koje se loptica smjesti. Nove dizajnerske značajke povećale su vrijeme koje kuglica provodi u teško predvidljivoj drugoj fazi svoje orbite, skakućući tako kaotično oko polja da čak ni superračunalo nije moglo odrediti kamo se uputila. Najbitnije, ruleti su morali biti uravnoteženi s iznimnom preciznošću. Brza provjera libelom više nije bila dovoljna.
Bloomberg pronašao Tošu
Na kraju, Toša nikad nije uhvaćen, čak ni za najmanju sitnicu. Može li doista biti da čovjek koji je podigao buru u kasinima zbog sumnji da koristi računalo nije zapravo upotrijebio niti jedno?
Toša se nastanio u jednom selu pokraj Dubrovnika, pravi identitet nije želio otkriti. Neke od svojih bivših igračkih partnera bez oklijevanja je nazivao kriminalcima.
Ali bio je uporan u tvrdnji da za rulet nikada nije koristio računalo. Pa kako je onda Toša to uspio? "Vježbom! Stanje ruleta je ključno", rekao je Toša. Zato je potražio određeni stol u Ritzu – dovoljno je puta na njemu igrao i potvrdio si da ga može pobijediti. Uspio ga je identificirati čak i nakon što ga je kockarnica premjestila u sobu Carmen.
Da nije uhićen u Ritzu, tvrdio je, vratio bi se sljedeće noći i zaradio 10 milijuna funti. Osjećao je da je kockarnica olako prošla.
--- Prevela i pripremila Danijela Polonijo.