Mladima je više stalo do toga da si priušte hranu i stanarinu nego da se bore protiv klimatskih promjena, otkriva novo istraživanje. Ali, ta dva problema usko su povezana.
Velika frustracija kod pisanja o klimatskim promjenama je u tome što je užasno teško natjerati ljude da se zainteresiraju za tu temu, osim ako se slučajno, recimo, neočekivano guše u dimu šumskog požara stotinama kilometara od najbližeg požara ili bježe iz poplavljenog podruma nakon nasumične kišne oluje koja se pretvara u onu biblijskih razmjera.
Osjećaj neuspjeha pojavljuje se kad ne uspijete prenijeti svojim kolegama kako ćete se svi uskoro kuhati, a novo istraživanje objavljeno ovaj mjesec pokazalo je da mladi ljudi – navodno nada čovječanstva za budućnost – više brinu o inflaciji nego o klimatskim promjenama. I to usred godine koja će vjerojatno biti najtoplija u ljudskoj povijesti, razorena smrtonosnim poplavama, sušama, toplinskim valovima i šumskim požarima.
Ovo s jedne strane sugerira da je bavljenje klimatskim promjenama loš izbor karijere. S druge strane, to ima potpunog smisla. Iako su moja sjećanja na mladost maglovita, jedan dugotrajni osjećaj je neumoljivi – financijski strah. A današnjoj omladini mnogo je gore nego što je meni ikada bilo. Troškovi fakulteta, zdravstvene skrbi i stanovanja porasli su posljednjih desetljeća, a nakon pandemije COVID-a slijede ih cijene hrane i drugih proizvoda. Teško je usredotočiti se na budućnost klime kada vam želudac kruli i niste sigurni da možete platiti stanarinu.
Ali stvarnost je da su klimatske promjene i inflacija sve više i neraskidivo povezane. Topliji planet čini suše, poplave, toplinske valove i razorne oluje vjerojatnijim i intenzivnijim. Obrasci padalina se mijenjaju i bolesti se šire. Sve to zauzvrat remeti poljoprivredu, građevinarstvo, pomorstvo, proizvodnju i još mnogo toga. Prirodne katastrofe i porast razine mora učinit će neke dijelove Zemlje nastanjenima samo vrlo bogatima, dok će si priuštivo stanovanje moći osigurati tek rijetki. Pandemijske inflatorne noćne more opskrbnog lanca bile su samo najava onoga što bi moglo slijediti.
Bloomberg
Prema nedavnoj studiji Europske središnje banke i Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja na klimu, samo jedan toplinski val povećao je cijene hrane u Europi za 0,67 posto u 2022. godini. Buduće zatopljenje moglo bi povećati globalnu inflaciju hrane za od 0,9 do 3,3 posto godišnje do 2035., sugerira studija, što djelomično ovisi o tome koliko ćemo dopustiti da do tada planet postane vruć. Ukupna inflacija mogla bi biti veća od 0,3 do 1,2 posto godišnje (inflacija hrane obično je nestabilnija od "ukupne" inflacije; otuda veće potencijalne oscilacije).
Globalna proizvodnja kukuruza mogla bi pasti za šest posto do kraja stoljeća čak i prema najoptimističnijim prognozama emisije ugljika, prema studiji NASA-e i niza drugih istraživača iz 2021. godine. A veći dio tog učinka dogodit će se prije 2040. godine. Do tada će svaki okrug u Iowi doživjeti najmanje 45-postotno povećanje broja dana pod temperaturama koje uništavaju kukuruz, prema studiji Fonda za obranu okoliša.
Ovog su ljeta samo u SAD-u svi, od uzgajivača goveda u Nebraski do berača algi na Long Islandu, imali manje prinose jer su se kopno i more pekli na rekordnim temperaturama. Lipanjska studija u časopisu Nature upozorila je da uzgajivači pšenice u SAD-u i Kini nisu spremni na to koliko će razorniji biti budući toplinski valovi.
Tehnologija nam barem donekle može pomoći da se prilagodimo toplijoj budućnosti. Poljoprivrednici mogu učinkovitije koristiti zemlju i vodu i uzgajati sojeve usjeva otporne na vrućinu. Poduzeća mogu zaštititi svoju infrastrukturu od vremenskih uvjeta i diversificirati svoje opskrbne lance. Ali sve će to biti skupo, barem kratkoročno, stvarajući još veći inflacijski pritisak. Zemlje u razvoju teško će održati korak bez (skupe) pomoći razvijenog svijeta.
Naravno, obrana od najgorih klimatskih promjena, inflacije i poremećaja koje one donose – neće biti jeftina. Ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 Celzijev stupanj iznad predindustrijskih prosjeka moglo bi stajati gotovo 200 bilijuna dolara u zelenim ulaganjima do 2050., procjenjuje Bloomberg NEF. To zvuči prilično inflatorno. Ali u međuvremenu će generirati gospodarski rast, potaknuti nove tehnologije i industrije i spriječiti još više budućih smrti, razaranja i – za neke od nas najgore od svega – inflacije.
Prevela Danijela Polonijo – Bloomberg Adria
.webp){kind=icon}
