Koronavirus je bio koban za mnoge čarter turističke agencije. Dvije godine nakon izbijanja pandemije, kraljica jadranskog čartera Katica Hauptfeld kaže da će se ove godine njihovi poslovni rezultati približiti vremenima prije korone. Ovogodišnja špica sezone potpuno je rasprodana, zadovoljna je.
Kada je 2020. godine izbila pandemija, mnogo se pričalo o noćnim morama koje su proživljavali ljudi na kruzerima diljem svijeta. Nitko nije mogao izići s broda, mnogi su se zarazili koronom i tako su u neizvjesnosti čekali i nadali se.
Noćnu moru tada je proživljavala i Katica Hauptfeld, takozvana kraljica jadranskog čartera, koja više od tri desetljeća nudi krstarenja preko agencije Katarina Line. Kompanija je 1992. godine počela s drvenim brodovima da bi flota do danas narasla na pedesetak brodova u šest različitih kategorija. Najvrjedniji su im brodovi deluxe superiror. To su brodovi dužine oko 50 metara i širine oko 10 metara. Imaju ih 12, a svaki, prema riječima vlasnice, danas vrijedi preko tri milijuna eura.
Agencija je u pretpandemijskim godinama ostvarivala prihode od gotovo 40 milijuna eura. Korona im je uništila sve, nisu imali gotovo nikakav prihod. "Izgubili smo mnogo poslovnih partnera, propalo je mnogo hotela i agencija. Srećom, dotad sam već dosta uštedjela jer sam skupljala za izgradnju hotela u Opatiji, pa nam je dio tih sredstava pomogao da preživimo". Hauptfeld hvali Vladu za pomoć od 4.000 kuna (530 eura) po osobi u kriznim vremenima, jer bez toga bi, kaže, bilo mnogo teže.
"Kako nismo imali posla, to smo vrijeme iskoristili za tzv. kućno pospremanje. Malo smo poboljšali ponudu, videomaterijale preveli na sve moguće jezike. Radili smo stvari za koje inače nemamo vremena."
No preživjeli su i spremno krenuli dalje vraćajući se na pretpandemijske razine.
"Još nismo završili financijski izvještaj za 2022. godinu, ali bili smo na oko 70 do 80 posto prihoda, nisam još sigurna koliko točno. U ovoj ćemo se godini približiti 2019., nadam se da ćemo je i dostići".
Za vrijeme pandemije malo su smanjili broj zaposlenih, sada imaju više od 50 zaposlenika. "Sretna sam, imamo baby boom u firmi, što je dobro za naš natalitet, ali smo opet u potrazi za djelatnicima. Nedavno smo zaposlili Ukrajinku iz Kijeva koja je radila u jednoj tamošnjoj agenciji."
Rasprodana sezona
Hrvatska je popularna destinacija za odmor u regiji. Problemima izazvanim virusom došao je kraj. Špica ove sezone, kaže vodeća žena hrvatskog turizma, potpuno je rasprodana. Po broju dolazaka i noćenja, u prva tri mjeseca ove godine među stranim gostima dominiraju susjedni slovenski gosti koji su ostvarili blizu 10 posto svih noćenja. Nakon njih slijede gosti iz Njemačke, zatim Bosne i Hercegovine te Austrije, koji su zaslužni za između šest i sedam posto noćenja.
Mada je još vrlo rano za bilo kakvo ozbiljnije ocjenjivanje nadolazeće turističke sezone, brojke iz prva tri mjeseca ipak ulijevaju optimizam za još jednu uspješnu godinu.
Prijetnja - konkurencija iz Turske
Svibanj im nije potpuno rasprodan, no tada more još nije tako toplo, pa ih taj podatak ne zabrinjava. Ono što ih ipak malo brine su konkurenti iz Turske. "Njihovim turističkim agencijama država pomaže da u predsezoni privuku ljude. Cijenama im ne možemo konkurirati, jednostavno nemamo te mogućnosti da za nekoliko stotina eura ponudimo i let i tjedan dana plovidbe kruzerom, toga kod nas više nema."
Cijene polupansiona na njihovim najluksuznijim brodovima kreću se od dvije do tri tisuće eura po danu, ovisno o mjesecu, a na drvenim brodovima cijene su čak i u glavnoj sezoni niže od 1.000 eura.
Njihovi gosti mahom su Amerikanci, Kanađani, Englezi i Australci koji preferiraju luksuznije brodove, a jeftiniji, drveni brodovi, privlače mlade iz Australije i Novog Zelanda.
Hauptfeld želi da im se jave poslovni ljudi. "Često im možemo pripremiti trodnevnu ponudu, primjerice za neko poslovno druženje, seminar ili team building. Jedan mi je poslovni čovjek rekao: Ovdje mi nitko ne može pobjeći. U hotelu nešto izmisle i odu, ovdje to ne mogu."
Luksuzni hoteli
Nisu brodovi jedino čime se Katarina Line bavi. U tijeku je i izgradnja njihova luksuznog hotela u Opatiji. Vlasnica nam ne želi otkriti previše detalja, ističe onu poznatu – "s majstorima nikad ne znate." Još nisu ponudili mogućnost rezervacije smještaja jer hotel nije dovršen. "Ozbiljno smo tome pristupili, ne želimo da nam se dogodi ono što se mnogima dogodilo – da unaprijed rasprodamo kapacitete ili damo kojekakve izjave, a na kraju od toga ne bude ništa."
Od projekta, butik hotela u Dubrovniku, nisu odustali, ali su ga stavili na čekanje. Korona ih je usporila, Opatija je prioritet. "A i sve je poskupjelo, izgradnja hotela u Opatiji košta dvostruko više od planiranog."
Cjelogodišnji turizam?
Iako hrvatske vlasti često pribjegavaju izrazu cjelogodišnji turizam, ta vizija turističke budućnosti čini se dosta dalekom. Ne zbog turista, njih ima napretek.
"Da bismo produžili sezonu, čak i na brodovima, trebalo bi biti više aktivnosti na otocima. A na njima je sve zatvoreno jer ondje ljudi rade samo sezonski. Kada bi radili tijekom cijele godine, poslodavci bi plaćali previše poreza, pa zato zapošljavaju samo sezonske radnike. A mi dovedemo goste na Rab i sve bude zatvoreno, dođemo na Korčulu – ondje
je sezona mrtva već od 15. rujna, a mi vozimo još mjesec dana", ističe Hauptfeld.
Država svima, smatra, mora smanjiti davanja za te izvansezonske mjesece, kako bi se isplatilo držati otvorene lokale, ovako im se to ne isplati. A to je porazno za državu koja želi imati cjelogodišnji turizam. "Kao da smo u srednjem vijeku i da neke stvari ne možemo riješiti."
No optimizam je ne napušta, i dalje radi po osam sati dnevno, a priznaje, nekad i malo dulje. No žalosti je što mladi nisu svjesni što znači raditi u turizmu. "Danas većina mladih traži quality of life, žele biti slobodni vikendima, a u turizmu je to vrlo teško. Mladi žele odraditi svojih osam sati i imati što mirniji život."
Baš zato, u ožujku je potpisala ugovor s dekanicom Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije. Dogovorile su se da će Katarina Line primati njihove studente na stručnu praksu u trajanju od dva mjeseca. Najbolje je kad zaposlenike možete sami odgojiti, kaže uz smijeh.
"Bez rada i truda nema ništa. Ali morate imati i malo hrabrosti."