Trumpovo ‘bušenje’ svjetske zelene agende

Prema projekciji Međunarodne agencije za energiju, potrošnja električne energije podatkovnih centara, umjetne inteligencije i kriptovaluta mogla bi se udvostručiti između 2022. i 2026. godine i iznositi cjelokupnu potrošnju električne energije Japana, jednog od četiri najveća gospodarstva svijeta. 

Stoga ne čudi što su najbogatiji Amerikanci, poput Jeffa Bezosa i Billa Gatesa, počeli intenzivno ulagati u nuklearne elektrane kako bi osigurali iznimno velike količine energije za svoje big tech korporacije. 

Pritom, hladni rat između SAD-a, s jedne strane, i Kine s Rusijom, s druge strane, danas je u poodmaklijoj fazi, pa su i trgovinski rat i formiranje dva odvojena ekonomska bloka u znatno oštrijoj fazi u kojoj Trump ne želi dopustiti da SAD posustanu u toj utrci zbog skupe tranzicije na zelenu energiju. 

Ekološki ekonomist Jonas Sonnenschein iz slovenske organizacije za održivi razvoj Umanotera u razgovoru za Bloomberg Adriju ističe da će se izlaskom SAD-a iz Pariškog sporazuma malo toga promijeniti jer je riječ o dobrovoljnom sporazumu. Kako ističe, ako neka država odluči učiniti manje, ne može zbog toga biti formalno sankcionirana. 

''To je također signal drugim zemljama i samo se nadam da one neće slijediti ovaj primjer. To bi moglo utjecati na prikupljanje novca, jer se SAD obvezao platiti znatan iznos za borbu protiv klimatskih promjena, što samo pogoršava situaciju'', ističe Sonnenschein. ''Čini se da smo u pogrešnom filmu, gledamo sve te požare u Los Angelesu, a samo nekoliko dana kasnije netko odluči bušiti više i napustiti Pariški sporazum''.

Sonnenschein objašnjava da Trump ovim potezom američkim poreznim obveznicima neće uštedjeti puno novca jer se Washington nije obvezao osigurati mnogo sredstava za Fond za gubitke i štete, koji bi trebao davati novac zemljama u razvoju za klimatske štete koje već osjećaju i koje će još osjećati, kao i štete koje uzrokuju industrijalizirane zemlje. 

''Od oko 800 milijuna eura (tog fonda), SAD se obvezao dati 17 milijuna eura, što je smiješno malo. Zato tu neće biti nekih posebnih posljedica'', objašnjava i dodaje da SAD, s druge strane, već duže vrijeme uplaćuje u klimatske fondove za tehnološke projekte i transfer tehnologije te da se ti iznosi mjere u milijardama. 

''Ako dođe do znatnog smanjenja tih sredstava, to će se osjetiti. No, i u prošlosti je bilo vrlo teško doći do tih sredstava, bez obzira na to tko je bio predsjednik. Često je taj novac isplaćivan kao razvojna pomoć, a zatim je samo preimenovan u klimatsko financiranje''.

Očekuje se da Trump, kao ni u prvom mandatu, neće plaćati američku članarinu u Ujedinjenim narodima, točnije za Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) koja upravlja i Pariškim sporazumom. 

Nakon Trumpove odluke, američki milijarder i bivši gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg priopćio je da će umjesto SAD-a uplatiti članarinu UNFCCC-u kako bi omogućio njihov rad. Učinio je to i prije sedam godina kada je platio 4,5 milijuna dolara za pokrivanje tadašnje američke obveze. 

Da je Trumpovo odustajanje od zelene agende sada drukčije nego u prvom mandatu, svjedoči i vijest iz New Yorka, koju su međunarodni mediji jedva popratili. Deset dana prije Trumpove inauguracije, najveća svjetska multinacionalna investicijska kompanija Blackrock objavila je da se povlači iz globalne klimatske inicijative Net Zero Asset Managers Initiative (NZAMI), koja okuplja investicijske menadžere koji su predani cilju klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. godine i koji ulažu u ''zelene'' industrije. 

Uslijedio je šok unutar inicijative koju podupiru Ujedinjeni narodi, iako je objavljeno da su bili ''razočarani vidjeti da se bilo koji investitor povlači, ali da poštuju svaku odluku koju potpisnici donesu''. 

Ovo ipak nije bilo povlačenje bilo koga, već Blackrocka. Osim toga, sličan šok istodobno je doživjela klimatska koalicija bankarskog sektora. Šest najvećih banaka – Bank of America, Citigroup, Goldman Sachs, Wells Fargo, Morgan Stanley i JP Morgan – povukle su se iz Net Zero Banking Alliancea, čime su u savezu ostale samo tri američke banke koje nemaju ni približno toliki globalni utjecaj kao ''velika šestorka''. 

Iako su te banke naglasile da ovaj izlazak ne utječe na njihove pojedinačne klimatske ciljeve – klimatski neutralna gospodarstva do 2050. te financiranje i smanjenje internih emisija štetnih plinova do 2030. – ovaj potez utjecao je i na šest najvećih kanadskih banaka koje su odlučile napustiti obje globalne klimatske inicijative. 

Samo nekoliko dana nakon izlaska Blackrocka, NZAMI je priopćio da obustavlja sve aktivnosti te da će provesti reviziju svog programa, što je pokrenuo pod utjecajem, kako je priopćio, ''nedavnih događaja u SAD-u i različitih kako regulatornih tako i očekivanja klijenata''. Kako su istaknuli, nastojat će da revizija programa osigura da NZAMI ''ostane primjeren svrsi u novom globalnom kontekstu''. 

A taj ''novi globalni kontekst'' je drugi Trumpov mandat koji drastično mijenja globalni politički i ekonomski krajolik po pitanju klimatskih promjena. Štoviše, klimatski aktivisti okupljeni u neprofitnoj organizaciji Reclaim Finance ističu da se povlačenje iz takvih grupa i prije Trumpova službenog povratka u Bijelu kuću odvijalo zbog rastućeg republikanskog negativnog raspoloženja prema politici koja se krije pod akronimom ESG, a koja predstavlja investicijski princip koji u prvi plan stavlja pitanja okoliša, socijalna pitanja i korporativno upravljanje. 

''Oni odustaju od svojih klimatskih obveza očigledno u strahu od kritika Trumpove administracije“, priopćila je ova organizacija klimatskih aktivista nakon povlačenja najvećih banaka, dodajući da „iako niti jedna banka nije dala jasne razloge egzodusa, američke financijske institucije su se posljednjih godina suočavale s prijetnjama desničarskih političara i stručnjaka zbog članstva u alijansama za neutralno gospodarstvo''. 

Konkretno, četiri banke našle su se na udaru državnog tužitelja Teksasa zbog navodnog ''bojkota naftne i plinske industrije'', a proces tužiteljske revizije tih banaka obustavljen je čim su te financijske kuće objavile da se povlače iz klimatskih inicijativa. 

Da strah od Trumpa nije samo na području klime, svjedoči i činjenica da su najveće korporacije, čiji je menadžment bio blizak Demokratskoj stranci, od Nove godine iznenada promijenile svoje ''vrijednosne ciljeve'', a vlasnici i izvršni menadžeri retoriku. Prvi čovjek Amazona, Jeff Bezos, iznenada se zbližio s Elonom Muskom, Bill Gates se u intervjuima oduševljava Trumpom nakon višesatne večere s njim, Mark Zuckerberg pojavljuje se u popularnom podcastu Joea Rogana i optužuje Bidenovu administraciju da ga je tjerala da cenzurira sadržaj na Metinim društvenim mrežama. 

Štoviše, iznenada je plima kompanija, predvođena McDonald'som, Metom i Amazonom, povukla svoje inicijative o raznolikosti, jednakosti i inkluziji, poznatije pod akronimom DEI. Nešto što su promovirali kao vrijednosno ispravno tretiranje rodnih, etničkih, kulturoloških i drugih različitosti i manjina sada je u prvim danima siječnja izbrisano iz godišnjih planova aktivnosti i pravilnika američkih korporacija.  

Zbog svega toga, komentatorica madridskog El Paísa, Cristina Monge, pita se postoji li sada novi trend protiv održivosti. 

''Prije nekoliko godina nešto se počelo mijenjati. Trumpizam i njegovi saveznici vidjeli su UN-ove ekološke, održive i socijalne kriterije (ESG) kao bauk woke (probuđene) kulture i pokrenuli su kampanju protiv njih. „Političari i poslovni lideri označili su ih kao politički instrument kojim upravljaju klimatski fundamentalisti'', ističe Monge i dodaje da se može očekivati ​​da će povlačenje Blackrocka biti praćeno sličnim potezima. „Ali investitori koji svoj novac usmjeravaju u zeleno gospodarstvo čine to zbog atraktivnih prinosa (...) Hoće li prestati ulagati u te sektore ako nastave ostvarivati dobre prinose? (...) Problem nije toliko regresija koja je rezultat trumpizma, koliko  nesigurnost koju on stvara.“ 

Trump daje velikim korporacijama, kako primjećuje komentator varšavskog dnevnog lista Rzeczpospolita Cezary Szymanek, savršeno opravdanje za svoje postupke. 

''U SAD-u, a vjerojatno i ne samo tamo, riječi i odluke Donalda Trumpa pružit će savršeno objašnjenje za svaku poslovnu odluku za koju bi se još jučer smatralo da pridonosi ubrzanom uništenju planeta i koja bi stoga dovela do velikog korporativnog bojkota''. Od tuda, u borbi između žrtvovanja za borbu protiv klimatske krize i spas našeg planeta i sudjelovanja u karnevalu profita bez obzira na društvene posljedice, vaga se naginje u korist karnevala“, kaže Szymanek i dodaje da je to ''jasan slučaj 'poslije nas potop'''. 

A Europska unija je u posebno nezavidnom položaju, ne samo zato što joj Trump prijeti carinama već i zato što će američko odustajanje od klimatskih ciljeva dovesti u dvojbu treba li ih se i ona držati kada se suočava s posrtanjem gospodarskog rasta, među ostalim i zbog previsokih cijena energenata uslijed zelene tranzicije i odustajanja od opskrbe ruskim plinom. 

Predstavljajući planove Europske komisije, njezina predsjednica Ursula von der Leyen istaknula je da EU ostaje predan ciljevima Green Deala, ali da je potrebna fleksibilnost. 

''Slijedit ćemo ciljeve europskog zelenog plana, a to su klimatska neutralnost do 2050. i smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. godine. Nikada nismo napravili takvu tranziciju i stoga na tom putu moramo biti fleksibilni i pragmatični'', rekla je. 

Prema ocjeni ekološkog ekonomista iz Umanotere, američko povlačenje iz utrke u prijelazu na zelenu industriju „može biti prilika, ako europske vlade i europske institucije budu pametne i uvide te prilike“. 

''U Europskoj uniji jako smo oklijevali u ovoj zelenoj industrijskoj utrci. Industrijska politika nije bila previše proaktivna i rekao bih da se bojimo rizika, iako smo tehnološki neutralniji. Ako se pokaže da Trump nije samo retorika i SAD zapravo prestane financirati zelenu industrijsku transformaciju, ovo je prilika za Europu'', ističe Sonnenschein i dodaje da je zabrinut što EU trenutačno nije u poziciji ili nije spreman poduzeti hrabre korake prema još agresivnijoj industrijskoj politici kako bi popunio prazninu koju bi SAD u budućnosti mogao ostaviti. 

''Bilo da se radi o obnovljivoj energiji, bilo da je riječ o nuklearnoj energiji, u Europi nemamo ogromne količine jeftine energije koje možda imaju drugi dijelovi svijeta, stoga moramo biti inovativniji. Moramo pronaći druge načine na koje druge industrije mogu stvoriti dodatnu vrijednost''. 

I dok neki geostratezi prognoziraju trend ublažavanja globalnih napora za dekarbonizaciju i to pod utjecajem velikih energetskih potreba big tech korporacija, komentator francuskog lista Les Échos Alexandre Counis ističe da EU ni pod kojim uvjetima ne bi trebao odustati od svog zelenog plana. 

''Naravno da on nije savršen i daleko je od potpunog. Ali pokrenut je i igrači u financijskom svijetu jasno podržavaju njegove ciljeve, čak i ako su ponekad kritični prema njegovim odredbama i uvjetima. Još bolje: shvatili su da je unatoč ograničenjima koja im zelena ekonomija nameće, to pravi pokretač rast njihovog poslovanja'', ističe Counis, dodajući da se SAD sada ''oslanja na (svoju) kratkovidnost, a stvarnost će ih jednog dana sustići''.