text size
Dok Dustin Morris upravlja svojim propelernim zrakoplovom iznad oranica obavijenih mističnom jutarnjom maglom na visini od 270 metara, okrug Richland Parish u Louisiani poprima vizure uobičajene za doba žetve – ceste posute pamukom ispalim iz kamiona što prevoze ovogodišnji usjev do posljednjeg preostalog stroja za čišćenje pamuka (engl. Cotton gin) u okrugu. Naime, posljednjih godina uzgoj pamuka i nije baš unosan posao kad se događa da i najbolji uzgajivači strepe od 300 dolara (258 eura) gubitka po hektaru.
Slična je priča i za polja kukuruza i soje koju uzgaja Morris Tends. Iako lokalni poljoprivrednici kažu kako nikada nisu proizveli bolji urod, zahvaljujući novim tehnologijama, cijene ovih kultura nisu rasle sukladno troškovima opreme, sjemena, gnojiva, a u novije vrijeme, goriva. Ni subvencije više nisu dostatne za premošćivanje tog jaza, a male farme gotovo su nestale. Ni kod velikih nije ništa bolje, jer su zbog globalnog trgovinskog rata ostali bez sigurnih kupaca. A kako broj bankrotiranih subjekata samo raste, mlađi stanovnici okruga, kao očevidci posljedica svih ovih pogubnih okolnosti, odlaze u potrazi za drugim poslom.
Unatoč svemu tome, 42-godišnji Morris ostaje optimističan i kaže: ''Stvari se uvijek okrenu na dobro'' i poljoprivrednik jednostavno mora u to vjerovati, inače, ''nema motiva nastaviti raditi''. Dok sunce izlazi, usmjerava pozornost svog putnika, novinarke Bloomberg Businessweeka, dolje na zemlju koju njegova obitelj posjeduje generacijama; zemlju čija je vrijednost oduvijek dolazila iz tla obogaćenog muljem rijeke Mississippi.
.webp){kind=icon}
