Titani biznisa i zlouporaba droga

Svatko tko je gledao filmove poput "Vuka s Wall Streeta" već ima jasnu predodžbu o ekscesu i luksuzu kojem najveći bogataši teže. Nećemo reći da slika vara, jer ta je slika realna i kad se iz nje oduzme sva karikaturalnost, no takvu sliku projiciraju oni poslovni lideri koji su zapravo uhvaćeni u središtu korupcijskih radnji te se o njima kasnije snimaju i crne komedije. Zloporaba droga izvršnih direktora je sveprisutan, ali često vješto skriven izazov smješten unutar korporativnog krajolika. Stalni zahtjevi koji dolaze sa svih strana, donošenje riskantnih odluka i neizbježan pritisak da se postigne uspjeh mogu potaknuti neke direktore da utjehu, pa čak i snagu, potraže u opojnim supstancama. Iako je uporaba droga i u ovoj sferi raširena, tajnovita priroda ovisnosti i njezino križanje s kriminalnim svijetom otežavaju točnu kvantifikaciju pravih razmjera problema. 

O tome se mora govoriti prije svega zato što su top menadžeri, veliki dioničari i suvremeni osnivači globalnih korporacija ekvivalent bivšeg višeg plemstva. Oni donose odluke koje utječu na gospodarstva zemalja, na desetke tisuća njihovih zaposlenika i na tijek borbe unutar političke arene. Vrlo je važno uzeti u obzir njihove psihičke karakteristike, kao i stil života. 

Neka velika imena iz poslovne sfere poznata su javnosti, a znamo da su se borili, ili se još uvijek bore, s ovisnošću o drogama. Osobito je važno financijskoj eliti dati ljudsko lice, ne radi buđenja ispraznog sentimentalizma prema njezinim pripadnicima, već kao način borbe protiv zavjera koje sve više uzimaju maha i na zapadu i na istoku, a koje upravo dehumaniziraju poslovne ljude predstavljajući ih kao pohlepne zombije, rukovođene isključivo klasnim interesom. Kritika ovih važnih ljudi je nužna, ali samo ona koja se temelji na činjenicama i racionalnom zaključivanju. 

Aktualnu vijest s početka ove godine, koju je prvi objavio Wall Street Journal, čine svjedočanstva bliskih suradnika kontroverznog tehnološkog (a sve više i političkog) gurua Elona Muska da je koristio supstance koje ne samo da izazivaju ovisnost već također utječu na psihu. Ovi podaci koriste se kao argument za objašnjenje Muskova kaotičnog ponašanja i izražavanja ne baš suvislih misli na društvenoj mreži X (bivši Twitter). S druge strane, primjer uspješne borbe s ovisnošću u sferi visokog biznisa je izvršni direktor JPMorgan Chasea Jamie Dimon. Osim njega, tu je i bivši CEO Starbucksa Howard Schultz. Obojica su nekadašnje ovisnosti na početku karijere pretvorili u klišeiziranu holivudsku priču o uspjehu usprkos svim preprekama, koja bi vrlo lako mogla postati bestseler u žanru knjiga o samopomoći. 

Činjenica da izvršni direktori zlorabe droge utječe na korporativnu kulturu, donošenje odluka i učinke njihovih kompanija, ali, kao što vidimo na Muskovu primjeru, oni mogu formirati jedan ili radikalizirati već formiran pogled na svijet. Stoga su posljedice droga u opisanoj sferi ekonomske, političke i prije svega osobne prirode. Naravno, možemo zamisliti brz i stresan život istaknutih ljudi u bilo kojoj sferi, ali divovi iz IT sfere dižu se na pijedestal uzora. Oni utjelovljuju sam koncept vječnog napretka, oni su proroci čija je religija vjera u znanstveni napredak. 

Jobs, Gates, pa i Musk predstavljeni su kao nepogrešivi vizionari, vjesnici nadolazeće tehnološke revolucije koja budi iluzorne nade u rajski prosperitet. Ne radi se samo o smanjenju stresa ili povećanju zadovoljstva, tehnološki guru uzima psihoaktivne narkotike kako bi bolje usmjerio svoje božanske vizije, kako ih doživljava umrežena publika. 

Staloženiji karakteri izgradit će oko sebe marketinšku auru filantropije, kao što je to učinio Bill Gates, a oni vođeni strašću i slavom, što Musk utjelovljuje, istinski će vjerovati u vlastitu izabranost. Kad već znaš da si predodređen za velike stvari, učini ih stvarno, stvarno velikima. Musk je podijelio pročišćene detalje svojih avantura s drogom na vlastitom podcastu, a ljudi koji ga poznaju dopunili su ih detaljima poput supstanci koje je koristio tijekom godina, u novije vrijeme intenzivnije: LSD, kokain, ecstasy i psihodelične gljive. 

Pejotl, halucinogeni kaktus iz američkih pustinja koji je u američkoj kinematografiji postao kultna biljka samospoznaje, nigdje se ne spominje u istraživanju medija. Šteta što Musk preko nje nije postao dio čiste američke popularne kulture (americane). No, ne treba zaboraviti da se zapravo radi o bijelom Južnoafrikancu koji se odlučio za banalniji izbor širenja svijesti uz pomoć gljiva. No, Muska ne treba toliko podcjenjivati ​​i njegovu medijsku personu svesti na opojna sredstva. Droge ga mogu uvećati, ubrzati, intenzivirati, ali to je i dalje isti egomanijak, koji je postigao i veliki uspjeh, ali i napravio mnoge greške, koje niti jedan trezveni poslovni čovjek ne bi napravio.  

Muskov slučaj naglašava ranjivost i slabost čak i najvizionarskijh izvršnih direktora te ističe važnost šireg društvenog dijaloga o mentalnom zdravlju i ovisnosti. Taj je incident potaknuo rasprave o destigmatizaciji ovisnosti unutar korporativnih krugova, ističući važnost pružanja mehanizama podrške poslovnim liderima koji se suočavaju s takvim izazovima. 

Iznad svega, Muskova zlouporaba narkotika podsjetila nas je da je riječ samo o ljudima, a ne o nezaustavljivim antičkim herojima. Pojedinci na vrhu kapitalističke ljestvice samo su slabi, poročni ljudi, kao i svi drugi, osim što očito posjeduju pretjeranu, možemo reći kanibalsku, žeđ za uspjehom. S nepogrešivim predatorskim instinktom. Nitko ne traži da ih sažalijevamo, ali ih moramo razumjeti. Jer bez razumijevanja nema ispravnih zaključaka, a ni korisne kritike.