text size
Svatko tko je gledao filmove poput "Vuka s Wall Streeta" već ima jasnu predodžbu o ekscesu i luksuzu kojem najveći bogataši teže. Nećemo reći da slika vara, jer ta je slika realna i kad se iz nje oduzme sva karikaturalnost, no takvu sliku projiciraju oni poslovni lideri koji su zapravo uhvaćeni u središtu korupcijskih radnji te se o njima kasnije snimaju i crne komedije. Zloporaba droga izvršnih direktora je sveprisutan, ali često vješto skriven izazov smješten unutar korporativnog krajolika. Stalni zahtjevi koji dolaze sa svih strana, donošenje riskantnih odluka i neizbježan pritisak da se postigne uspjeh mogu potaknuti neke direktore da utjehu, pa čak i snagu, potraže u opojnim supstancama. Iako je uporaba droga i u ovoj sferi raširena, tajnovita priroda ovisnosti i njezino križanje s kriminalnim svijetom otežavaju točnu kvantifikaciju pravih razmjera problema.
O tome se mora govoriti prije svega zato što su top menadžeri, veliki dioničari i suvremeni osnivači globalnih korporacija ekvivalent bivšeg višeg plemstva. Oni donose odluke koje utječu na gospodarstva zemalja, na desetke tisuća njihovih zaposlenika i na tijek borbe unutar političke arene. Vrlo je važno uzeti u obzir njihove psihičke karakteristike, kao i stil života.
Neka velika imena iz poslovne sfere poznata su javnosti, a znamo da su se borili, ili se još uvijek bore, s ovisnošću o drogama. Osobito je važno financijskoj eliti dati ljudsko lice, ne radi buđenja ispraznog sentimentalizma prema njezinim pripadnicima, već kao način borbe protiv zavjera koje sve više uzimaju maha i na zapadu i na istoku, a koje upravo dehumaniziraju poslovne ljude predstavljajući ih kao pohlepne zombije, rukovođene isključivo klasnim interesom. Kritika ovih važnih ljudi je nužna, ali samo ona koja se temelji na činjenicama i racionalnom zaključivanju.
.webp){kind=icon}
