Svatko tko je gledao filmove poput "Vuka s Wall Streeta" već ima jasnu predodžbu o ekscesu i luksuzu kojem najveći bogataši teže. Nećemo reći da slika vara, jer ta je slika realna i kad se iz nje oduzme sva karikaturalnost, no takvu sliku projiciraju oni poslovni lideri koji su zapravo uhvaćeni u središtu korupcijskih radnji te se o njima kasnije snimaju i crne komedije. Zloporaba droga izvršnih direktora je sveprisutan, ali često vješto skriven izazov smješten unutar korporativnog krajolika. Stalni zahtjevi koji dolaze sa svih strana, donošenje riskantnih odluka i neizbježan pritisak da se postigne uspjeh mogu potaknuti neke direktore da utjehu, pa čak i snagu, potraže u opojnim supstancama. Iako je uporaba droga i u ovoj sferi raširena, tajnovita priroda ovisnosti i njezino križanje s kriminalnim svijetom otežavaju točnu kvantifikaciju pravih razmjera problema.
O tome se mora govoriti prije svega zato što su top menadžeri, veliki dioničari i suvremeni osnivači globalnih korporacija ekvivalent bivšeg višeg plemstva. Oni donose odluke koje utječu na gospodarstva zemalja, na desetke tisuća njihovih zaposlenika i na tijek borbe unutar političke arene. Vrlo je važno uzeti u obzir njihove psihičke karakteristike, kao i stil života.
Neka velika imena iz poslovne sfere poznata su javnosti, a znamo da su se borili, ili se još uvijek bore, s ovisnošću o drogama. Osobito je važno financijskoj eliti dati ljudsko lice, ne radi buđenja ispraznog sentimentalizma prema njezinim pripadnicima, već kao način borbe protiv zavjera koje sve više uzimaju maha i na zapadu i na istoku, a koje upravo dehumaniziraju poslovne ljude predstavljajući ih kao pohlepne zombije, rukovođene isključivo klasnim interesom. Kritika ovih važnih ljudi je nužna, ali samo ona koja se temelji na činjenicama i racionalnom zaključivanju.
Aktualnu vijest s početka ove godine, koju je prvi objavio Wall Street Journal, čine svjedočanstva bliskih suradnika kontroverznog tehnološkog (a sve više i političkog) gurua Elona Muska da je koristio supstance koje ne samo da izazivaju ovisnost već također utječu na psihu. Ovi podaci koriste se kao argument za objašnjenje Muskova kaotičnog ponašanja i izražavanja ne baš suvislih misli na društvenoj mreži X (bivši Twitter). S druge strane, primjer uspješne borbe s ovisnošću u sferi visokog biznisa je izvršni direktor JPMorgan Chasea Jamie Dimon. Osim njega, tu je i bivši CEO Starbucksa Howard Schultz. Obojica su nekadašnje ovisnosti na početku karijere pretvorili u klišeiziranu holivudsku priču o uspjehu usprkos svim preprekama, koja bi vrlo lako mogla postati bestseler u žanru knjiga o samopomoći.
Činjenica da izvršni direktori zlorabe droge utječe na korporativnu kulturu, donošenje odluka i učinke njihovih kompanija, ali, kao što vidimo na Muskovu primjeru, oni mogu formirati jedan ili radikalizirati već formiran pogled na svijet. Stoga su posljedice droga u opisanoj sferi ekonomske, političke i prije svega osobne prirode. Naravno, možemo zamisliti brz i stresan život istaknutih ljudi u bilo kojoj sferi, ali divovi iz IT sfere dižu se na pijedestal uzora. Oni utjelovljuju sam koncept vječnog napretka, oni su proroci čija je religija vjera u znanstveni napredak.
Jobs, Gates, pa i Musk predstavljeni su kao nepogrešivi vizionari, vjesnici nadolazeće tehnološke revolucije koja budi iluzorne nade u rajski prosperitet. Ne radi se samo o smanjenju stresa ili povećanju zadovoljstva, tehnološki guru uzima psihoaktivne narkotike kako bi bolje usmjerio svoje božanske vizije, kako ih doživljava umrežena publika.
Naravno, možemo zamisliti brz i stresan život istaknutih ljudi u bilo kojoj sferi, ali divovi iz IT sfere dižu se na pijedestal uzora. Oni utjelovljuju sam koncept vječnog napretka, oni su proroci čija je religija vjera u znanstveni napredak.
Staloženiji karakteri izgradit će oko sebe marketinšku auru filantropije, kao što je to učinio Bill Gates, a oni vođeni strašću i slavom, što Musk utjelovljuje, istinski će vjerovati u vlastitu izabranost. Kad već znaš da si predodređen za velike stvari, učini ih stvarno, stvarno velikima. Musk je podijelio pročišćene detalje svojih avantura s drogom na vlastitom podcastu, a ljudi koji ga poznaju dopunili su ih detaljima poput supstanci koje je koristio tijekom godina, u novije vrijeme intenzivnije: LSD, kokain, ecstasy i psihodelične gljive.
Pejotl, halucinogeni kaktus iz američkih pustinja koji je u američkoj kinematografiji postao kultna biljka samospoznaje, nigdje se ne spominje u istraživanju medija. Šteta što Musk preko nje nije postao dio čiste američke popularne kulture (americane). No, ne treba zaboraviti da se zapravo radi o bijelom Južnoafrikancu koji se odlučio za banalniji izbor širenja svijesti uz pomoć gljiva. No, Muska ne treba toliko podcjenjivati i njegovu medijsku personu svesti na opojna sredstva. Droge ga mogu uvećati, ubrzati, intenzivirati, ali to je i dalje isti egomanijak, koji je postigao i veliki uspjeh, ali i napravio mnoge greške, koje niti jedan trezveni poslovni čovjek ne bi napravio.
Muskov slučaj naglašava ranjivost i slabost čak i najvizionarskijh izvršnih direktora te ističe važnost šireg društvenog dijaloga o mentalnom zdravlju i ovisnosti. Taj je incident potaknuo rasprave o destigmatizaciji ovisnosti unutar korporativnih krugova, ističući važnost pružanja mehanizama podrške poslovnim liderima koji se suočavaju s takvim izazovima.
Iznad svega, Muskova zlouporaba narkotika podsjetila nas je da je riječ samo o ljudima, a ne o nezaustavljivim antičkim herojima. Pojedinci na vrhu kapitalističke ljestvice samo su slabi, poročni ljudi, kao i svi drugi, osim što očito posjeduju pretjeranu, možemo reći kanibalsku, žeđ za uspjehom. S nepogrešivim predatorskim instinktom. Nitko ne traži da ih sažalijevamo, ali ih moramo razumjeti. Jer bez razumijevanja nema ispravnih zaključaka, a ni korisne kritike.
.webp){kind=icon}
