Prošlog ljeta, tajna operacija francuskih tabloida razotkrila je kako je Amerikancima (makar to bili novinari koji su se predstavljali kao Amerikanci) naplaćivano i do 50 posto više nego Parižanima u nekim od najpopularnijih turističkih kafića u Parizu.
Bila je to uvreda za one koji vjeruju u neotuđivo pravo turista da žive kao lokalci. Iako je već desetljećima najveći trend kod turističkih putovanja otkrivanje čudesnih, cjenovno pristupačnih destinacija koje se doimaju skrivenima, čak i kada se takve destinacije spominju u turističkim vodičima, opisuje ih Anthony Bourdain ili ih se može vidjeti u TikTok objavama, Parižani koji su prošlo ljeto proveli prosvjedujući protiv "disneyfikacije" svog grada čini se kako na taj trend odmahuju rukom.
A što ako su vlasnici kafića postupili dobro? Ujedinjeni narodi objavili su 20. siječnja kako je u 2025. zabilježeno 1,52 milijarde međunarodnih turista, odnosno kako je broj međunarodnih turističkih dolazaka porastao za gotovo četiri posto u odnosu na vrhunac ostvaren prije pandemije, u 2019. godine. Više od polovice tih dolazaka zabilježeno je u Europi, u kojoj gradovi prepravljeni turistima pokušavaju naći načina kako turizam učiniti održivim. Naplaćivanje turistima 50 posto više za autentični francuski sendvič croque monsieur možda nije prijevara, već jedno od rješenja.
Prekomjerni turizam nije nova pojava, ali je nakon završetka pandemije bolesti COVID-19 postao posebno akutan zbog takozvanih "osvetničkih putovanja" te oporavka zrakoplovnih prijevoznika i operatera za krstarenja. U sve neizvjesnijim vremenima, Europa je kao najveća svjetska destinacija posebno pogođena.
Stari kontinent je "posljednje sigurno utočište na svijetu gdje se ljudi osjećaju ugodno", kaže Stefan Gössling, profesor poslovanja i ekonomije na švedskom Sveučilištu Linnaeus, koji istražuje pojavu prekomjernog turizma. "Sigurnost je na visokoj razini jer postoji skup zakona koji se primjenjuju na sve. Jednostavno, ovo je vrlo dobra regija za odmor.“
Glavne europske turističke destinacije također su žrtve vlastitog uspjeha. Tako je za primjer 43 posto Nijemaca bilo u Italiji barem tri puta, a otprilike isto toliko ih planira posjetiti Italiju u sljedeće tri godine, kako saznajemo iz Talijanske turističke zajednice, dok je Pariz uvijek dobra ideja za putovanje. Nabrajati možemo u nedogled.
Posjetitelji su pohrlili u gradove, privučeni tehnološkim platformama s ponudama jeftinog smještaja, kulturom mini-odmora i društvenim mrežama prepunima turističkih atrakcija. Za ulaske u muzeje i obilaske povijesnih ruševina već je desetljećima uvriježena praksa kontrole broja posjetitelja, ali mjesta koja su nekoć bila manje poznata ili su uglavnom bila namijenjena za lokalno stanovništvo danas se bore s problemom masovnog turizma. Aurora Pedro Pinto, administratorica knjižare Livraria Lello u Portu, drugom najvećem portugalskom gradu; knjižare koja se opisuje kao "najljepša knjižara na svijetu" s 1,2 milijuna posjetitelja godišnje, smatra kako se turisti, kada požele svoj boravak u gradu ovjekovječiti fotografijom sličnom onom koju vidjeli na internetu, angažiraju "vrlo površno".
"Problem nije u prevelikom broju turista", kaže ona. "Problem je u nedovoljnoj dubini zanimanja za kulturnu baštinu".
Što je zapravo prekomjerni turizam
Prekomjerni turizam obično doživljavamo kao mnoštvo posjetitelja naguranih rame uz rame unutar dubrovačkih zidina ili kao hordu posjetitelja koji nasumično i bez ikakvog smisla za estetiku fotografiraju portret Mona Lise. Međutim, ovaj pojam bolje je definiran kao osjećaj degradacije, a ne boljitka lokalne zajednice pojavom masovnog turizma; osjećaj zbog kojeg se lokalno stanovništvo buni protiv takvog turizma. Prodavači lokalne hrane nestaju, dok se špeceraji pretvaraju u trgovine s drangulijama ili mjesta gdje se, posve je nejasno zašto, može snimiti makrofotografija šarenice. Gotovo na svakom uglu niču bezlične slastičarnice, a nekakva objava na TikToku može uništiti lokalnu konobu preko noći jer se sada pred njom odjednom stvaraju ogromni redovi turista, a lokalni gosti je zato počinju zaobilaziti. Porastom rezervacija smještaja putem Airbnb-ja, život u stambenoj zgradi počinje nalikovati životu u hotelu.
Nakon objava na Instagramu broj posjetitelja knjižare Livraria Lello povećao se u tolikoj mjeri da je kupcima bilo nemoguće doći do polica s knjigama zbog turista željnih fotografiranja neobičnog spiralnog stubišta koje vijuga kroz trgovinu. Inače, u 2015. tek deset posto posjetitelja kupilo je neku knjigu, kako nam kažu djelatnici knjižare.
U Parizu, knjižara Shakespeare and Company Sylvie Whitman nekada je u prosjeku imala oko 30 posjetitelja dnevno. Redovni kupci znali bi podijeliti kolače s prodavačima i razgovarati o romanima. Ova "fotogenična" knjižara danas ima između dvije i tri tisuće posjetitelja dnevno, velikim dijelom zbog svoje popularnosti na društvenim mrežama. Whitman je zabrinuta zbog posljedične nedovoljne posvećenosti svojim kupaca. "Ne možete očekivati autentičnu opuštenu interakciju s prodavačem koji je u jednom danu imao 2000 ljudi u knjižari", kaže ona.
U konačnici, sve navedeno lokalne stanovnike dovodi do ruba strpljenja. Prošlo ljeto su se diljem europskih gradova održavali antituristički prosvjedi. Poznato je kako su u Barceloni turisti bili prskani vodenim pištoljima. Međutim, potencijalna rješenja su složena i vrlo specifična za svaku pojedinu lokaciju, još k tome nisu uvijek uspješna.
U knjižari Livraria Lello 2015. uvedena je naplata ulaznice u vrijednosti od 10 eura, koja se može odbiti od kupnje knjige. Koji je rezultat postignut? Pa, većina od 1,2 milijuna posjetitelja u 2025. kupila je knjigu, a knjižara je profitabilna. Premda, ostao je problem kontrole gužve u knjižari zbog ogromne količine onih koji su tu samo kako bi pozirali i fotografirali.
Problem nije u prevelikom broju turista. Problem je u nedovoljnoj dubini zanimanja za kulturnu baštinu.
Povećanje cijena ili ograničavanje pristupa moglo bi pomoći u upravljanju ponudom i potražnjom, no to ne mora značiti kako će iskustvo biti zabavno, a u nekim slučajevima može čak i pojačati zanimanje za sadržaj. "Šaljete poruku kako ovo mjesto mora biti stvarno vrijedno pažnje i kako uvijek postoje oni koji si ga mogu priuštiti", kaže Noel B. Salazar, antropolog i profesor na belgijskom Katoličkom sveučilištu u Leuvenu koji proučava prekomjerni turizam.
Depositphotos
Salazar primjećuje kako je podizanje cijene ulaznice za obilazak kratera Ngorongoro u Tanzaniji samo pojačalo zanimanje posjetitelja, dok naplata pristojbe za ulaz u Veneciju nije puno utjecala na smanjenje broja posjetitelja. S druge strane, u himalajskom kraljevstvu Butan naplata dnevne ulaznice od više od 100 dolara po osobi održale su turizam pod kontrolom, ali ograničenim na one koji si to mogu priuštiti.
Jedan od načina za smanjenje broja turista mogao bi biti dodatno povećanje cijena avionskih karata, koje su već u porastu. Međutim, time bi se nerazmjerno utjecalo na one za koje postoje najmanje šanse da će često koristiti avioprijevoz u odnosu na one s većim raspoloživim prihodom koji bi time bili samo neznatno demotivirani. "Problematično ponašanje je kod onih koji osobito često putuju", kaže Alex Chapman, viši ekonomist u britanskoj istraživačkoj organizaciji New Economics Foundation. "Pedeset posto svih letova koristi tek jedan posto stanovništva". Kao rezultat toga, svaki pokušaj povećanja cijena avionskih karata smatrao bi se "napadom na obitelj koja želi otputovati jedanput na godinu", dodaje.
Zabilježen je rekordan broj međunarodnih turističkih dolazaka u 2025.
Stručnjaci su mišljenja kako je ponuda sniženih cijena za lokalne stanovnike održiviji način jačanja lojalnosti. Knjižnica Shakespeare and Company počela je izdavati pristupnice lokalnim autorima kako ne bi morali čekati u redu. U Tajvanu je omogućen popust na usluge poput prijevoza osobama koje posjeduju boravišne iskaznice. U gradu New Yorku poznata je ponuda namijenjena njegovim stanovnicima pril posjetu brojnim gradskim muzejima kojom im je omogućen besplatan ulaz ili plaćanje ulaznice po principu plati koliko želiš. Stanovnici uživaju u toj povlastici, a negodovanje zbog turista zaista je minimalno.
Na nekim je mjestima moguće fizičko ograničavanje pristupa, poput lokaliteta Machu Picchu u Peruu ili grada Dubrovnika u Hrvatskoj. Uspjeh HBO-ove serije Igra prijestolja u 2010-ima doveo je brojne posjetitelje u Dubrovnik – grad čija je povijesna jezgra okružena zidinama i s oko 1500 stanovnika ubrzo je bio svakodnevno preplavljen s 10.000 posjetitelja. Kako su stanovnici počeli napuštati Stari grad, dubrovačka je vlast 2019. ograničila dolaske kruzera na dva uplovljavanja dnevno, čime su smanjili brojku za 5000 posjetitelja, a danas grad ima sustav za praćenje ulazaka i izlazaka posjetitelja povijesne jezgre u stvarnom vremenu. Gradovi koji nisu okruženi zidinama, poput Barcelone, Santorinija, Praga ili Rima, teško će moći kontrolirati broj posjetitelja.
Taktike disperzije
Najzvučnija popularna riječ u raspravi o prekomjernom turizmu jest "disperzija". Nitko ne želi manje turizma, već priželjkuju manje koncentrirani turizam.
Neka rješenja disperzije pokazala su rane znakove poboljšanja rezultata kako za stanovnike tako i za turiste. Na Farskim otocima, gdje turizam čini tri posto BDP-a, turistička je zajednica surađivala s lokalnim stanovništvom kako bi programirala omiljena lokalna mjesta u navigacijske sustave za iznajmljivanje automobila. Mali otočni lanac bio je oprezan zbog onoga što se dogodilo Islandu, gdje je gustoća turizma ugrozila način na koji lokalno stanovništvo doživljava industriju. Posjetitelji koji su se odlučili za navigacijski program raspršili su se prema novim i manje posjećenim lokalnim draguljima i osjećali su se kao da imaju to željeno "lokalno" iskustvo. Stanovnici također često ugošćuju turiste u svojim domovima na večeru, šireći ekonomsku korist od restorana u kućanstva.
"Nije rješenje reći: 'Samo otiđi odavde'", kaže Rachel Fu, profesorica turizma, ugostiteljstva i upravljanja događajima na Sveučilištu Florida. "Trebamo pametna rješenja jer se oslanjamo na turizam".
Tehnologija je katalizirala prekomjerni turizam, ali možda je i jedini alat dovoljno snažan da se suprotstavi ovom fenomenu. Venecija je 2021. najavila kako će pokušati koristiti kamere i senzore za praćenje protoka turista kroz grad. Ideja aktivnog upozoravanja posjetitelja na prenapučenost kada su određeni dijelovi gradova prezauzeti popularna je među istraživačima (iako se teško prodaje zbog prava na privatnosti). Sustav prepoznavanja visoke temperature ili geofencing također bi mogao aktivirati upozorenja koja bi posjetiteljima savjetovala povratak u vrijeme manje gužve.
"Zdrav je sustav reći posjetiteljima: 'Pretrpano je. Nećete imati dobro iskustvo koje očekujete'", kaže Fu.
Umjetna inteligencija također je popularna među istraživačima zbog svog potencijala da usmjeri ljude na mjesta s manje gužve. Umjesto da usmjerava posjetitelje na ograničen broj najpopularnijih odredišta, umjetna inteligencija, koja se sve više koristi za planiranje putovanja, mogla bi ih upozoriti kako firentinski Duomo usred ljeta možda i nije tako sjajan.
Problem nejednakosti
Prekomjerni turizam najopasniji je kada se ekonomske koristi ne osjećaju lokalno. U Španjolskoj, gdje su dolasci porasli za 80 posto od 2010., realne plaće su pale za četiri posto u istom razdoblju, a slična je slika i u sektoru ugostiteljstva. Usredotočivanje na gužve „promašuje temeljni razlog zašto su neke od tih zajednica toliko frustrirane“, kaže Chapman. Stagnacija plaća i brz porast cijena nekretnina brzo su doveli do ogorčenja spram turista u velikim gradovima.
Gradovi popularni za kružna putovanja svakodnevno bilježe iskrcavanje tisuća ljudi, ali ti turisti ne odsjedaju u hotelima i često se usmjeravaju samo na nekoliko provjerenih restorana. Mnogi gradovi danas ograničavaju pristanke kruzera u svojim lukama ili veličinu brodova koje prihvaćaju kako bi zaštitili lokalni "osjećaj".
Neki stručnjaci smatraju kako bi nacionalizacija rezervacija hotela mogla pomoći, budući da globalni magnati poput Booking.coma oduzimaju velike postotke prihoda hotela, smanjujući koristi za lokalne zajednice. "Potrebna je volja kreatora politika da poduzmu mjere“, kaže Sara Dolnicar, profesorica turizma na Poslovnoj školi Sveučilišta Queensland. "Koja je svrha turizma ako sve ek"nomske koristi idu putničkoj agenciji ili međunarodnom konglomeratu?".
Glasnogovornik Booking.coma rekao je kako njihova platforma „ima potencijal pomoći u širenju turizma i omogućiti putnicima otkrivanje partnerskih objekata u manje poznatim destinacijama". Tvrtka ostvaruje profit samo kada se izvrši plaćanje rezervacije hotelu, rekao je glasnogovornik.
Airbnb je postao korporativni bauk rasprave o prekomjernom turizmu. Barcelona postupno ukida turistički najam kao odgovor na krizu pristupačnosti i zabranila je djelovanje Airbnb-ja. Međutim, problem je složeniji. Naime, ponude Airbnb-ja mogu biti povoljnije od ponuda hotela, čak i kada popularnost platforme i njezina profitabilnost smanjuju stambeni fond.
Iz Airbnb-ja tvrde kako bi to također moglo pomoći u odvlačenju turista izvan glavnih hotelskih četvrti, pa i u ruralnija područja gdje su hoteli rijetkost. Stručnjaci se s tim slažu ako bi se Airbnb vratio svom izvornom modelu u kojem je posjetiteljima bilo dozvoljeno rezervirati kratki boravak u domovima domaćina umjesto da djeluje kao agencija za iznajmljivanje praznih stanova. Iz tvrtke odgovaraju kako nemaju u planu promijeniti smjer, bez obzira na činjenicu što sve više gradova cilja na njegovo poslovanje.
Kako promijeniti ponašanje putnika
Koliko god se turistička odredišta žalila na prekomjeran turizam, njihova gospodarstva ovise upravo o turizmu. "Problem nije u tome što ima previše turista", kaže Salazar. "Problem je u tome što u gradovima ima previše turista".
Gradovi su, očigledno, prepuni nezaobilaznih atrakcija. Nitko ne želi propustiti ono što je vidio na TikToku ili odlazak na putovanje s popisa želja unatoč mogućnosti da neće uživati u iskustvu. Mala je vjerojatnost da će se gledatelji serije Emily u Parizu uvjeriti kako francusko selo može biti šarmantno kao Le Marais, odnosno kako je Barcelona prekrasna zimi ili kako Bugarska ima prekrasne vinograde, baš kao i Toskana.
Depositphotos
Istovremeno, viralnost društvenih mreža mogla bi biti najbolja prilika za poticanje turista na putovanja u mjesta za koja nikada nisu čuli. Slikoviti nizozemski grad Giethoorn s 2600 stanovnika doživio je procvat na WeChatu sredinom 2010. zbog svojih prekrasnih kanala. Sada svake godine privlači velik broj kineskih turista. Popularnost u Kini brzo je preoblikovala turističku industriju Giethoorna, kao i osjećaje nekih stanovnika o razmjerima turizma u bajkovitom selu.
Pokušaj promjene ponašanja putnika iznimno je težak, kaže Dolnicar, koji je desetljećima istraživao kako natjerati hotelske goste da ponovno upotrijebe iste ručnike – problem poznat po tome što je nerješiv. Na zgražanje ekonomista, odlazeći na odmor, ljudi svoju racionalnost ostavljaju kod kuće, bez obzira na to koliko znakova sa zamolbama vide u hotelskim sobama.
"Nalaze se u hedonističkom okruženju", kaže Dolnicar. "Deset godina smo istraživali što ljude potiče na održivije ponašanje i bez sumnje, kada pokušavamo utjecati na njihov razum, to nije moguće kada su na odmoru.“
Rješenja su hitno potrebna, gradovi su fizički opterećeni, a lokalna gospodarstva već su pod pritiskom. Pa ipak, trenutačnu prenapučenost uzrokuje relativno malen broj ljudi. "Samo dva do četiri posto svjetske populacije koristi međunarodne letove tijekom godine, dok većina čovječanstva to nikada ne čini", kaže Gössling.
U nekim brzorastućim dijelovima svijeta, gusta urbana središta nisu ni neobična ni nepoželjna. Međutim, u Europi, koja se buni protiv prenatrpanih trgova, gradovi se moraju bolje pripremiti. "Rastuća globalna srednja klasa koja si može priuštiti putovanja diljem svijeta dovodi više ljudi na ista mjesta", kaže Gössling. "Postoji samo jedan Pariz i samo jedna Venecija".
Jedna stvar oko koje se istraživači slažu jest ta da je vrlo teško preokrenuti smjer jednom kada se prekomjerni turizam i prenapučenost u gradu ukorijene. Radikalna rješenja poput praćenja, smanjenje broja letova, povećanja troškova za izdavanje viza ili čak naplate ulaska mogla bi biti jedina rješenja. Vjerojatno možemo očekivati daljnji rast cijena putovanja. Osim ako turisti sami ne promijene svoje ponašanje, naravno.
"Mnogi ljudi koji rade u turizmu, i društvu općenito, usmjereni su na rast", kaže Shirley Nieuwland, osnivačica Paradise Founda, konzultantske tvrtke za održivi turizam. Nieuwland vjeruje da se neko mjesto, nakon što se otkrije, ubrzo "izgubi", jer gužve i slastičarnice neizbježno uništavaju njegovu čaroliju. Što kad bi putovanje bilo sporije, pita se, malo skuplje, malo promišljenije?
Nieuwland pronalazi nadu u tome koliko se regija u razvoju fokusira na održivi turizam. „U nekim destinacijama razmišljaju, čak i prije nego što postanu popularne, zašto nam je potreban turizam?" kaže ona. "Takvim razmišljanjem izbjegava se dolazak do one kritične točke kada je previše ili prekasno".
.webp){kind=icon}
