.webp){kind=icon}
Potražili smo perjanice odbrambene industrije u pojedinim zemljama Adria regiona. Uz sve veća geopolitička trvenja, ta industrija ubrzano jača praktično širom svijeta. Odbrambene snage u regionu mogu da se opreme između ostalog puškama, pištoljima, dronovima, raketnim bacačima, granatama, eksplozivom, robotima za deminiranje, minobacačem, oklopnim vozilima, municijom, zaštitnom opremom i drugom odbrambenom tehnologijom. Industrija postaje strateška po prirodi, zbog čega je izvoz već ograničen.
Rat je dobar za posao! Tako glasi 34. pravilo od njih 285 koja su napisala posebna bića - Ferengi iz naučnofantastične serije Zvjezdane staze. Oni su poslovno orijentisani i njihov glavni cilj je ostvarivanje profita. Sljedeće pravilo kaže da je i mir dobar za posao. Iako su izmišljena stvorenja, njihova poruka je daleko od toga.
Dugi period relativnog mira u Evropi nas je uljuljkao u lažni osjećaj sigurnosti, pa je politika na kontinentu skoro dopustila da sektor odbrane atrofira, ostavljajući ga zavisnim od dobavljača sa drugog kraja svijeta. Nakon početka rata u Ukrajini 24. februara 2022. godine, to se naglo promijenilo, a novi sukobi na Bliskom istoku kao da najavljuju da ponovo ulazimo u period u kojem će ovaj dio industrije biti jedan od najvažnijih za stabilnost i bezbjednost.
Evropska potrošnja za vojsku "povećaće se za 53 odsto, na 456 milijardi evra od 2021. do 2026. godine, potencijalno čak za 65 odsto, na 492 milijarde", procjenjuje Jelena Juvan, direktorka Katedre za studije odbrane na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta iz Ljubljane. Trend rasta sklapanja novih poslova je jasan i bez zvanične statistike, rekao nam je u neformalnom razgovoru visoki predstavnik Ministarstva odbrane Srbije. Rat u Ukrajini ima direktan uticaj na ovaj posao, odnosno na povećanu nabavku oružja i municije. U Srbiji je u septembru održan međunarodni sajam naoružanja koji su posjetili predstavnici vlasti, kupci i proizvođači iz SAD-a, Rusije, Kine, Turske, Francuske, Azerbejdžana, Italije, Finske, afričkih, arapskih i pacifičkih zemalja.
I u drugim zemljama regiona, u ovoj industriji je prilično raznoliko. Na primjer, hrvatska vojna i odbrambena industrija je vitalna i uspješna, ali joj je potrebno institucionalno usmjeravanje. Slovenija je mali igrač u ovoj globalnoj priči, ali se ipak stvaraju inovativni proizvodi kojima se kompanije takmiče za komad ovog kolača. U industriju je ušao i jedan od najbogatijih Slovenaca Ivo Boscarol, koji je uložio u kompaniju koja se bavi odbrambenim tehnologijama poput dronova i sistema za zaštitu od napada dronovima. U Bosni i Hercegovini (BiH) ova industrija predstavlja potencijalnu priliku za ekonomski razvoj, ali se suočava s mnogim izazovima, uključujući štrajkove, neisplaćene plate i druge probleme nekih kompanija ove industrije. Industrija u Sjevernoj Makedoniji je samo blijeda sjenka onoga što je bila u prošlosti. Nekada je bila proizvođač raketa i ručnih bacača raketa, sada proizvodi vojne kape i jakne.
SRBIJA: Nadomak novih rekorda u izvozu oružja
Nenad Radičević – spoljnopolitički novinar
Međunarodni sajam naoružanja i vojne opreme "Partner 2023", održan krajem septembra u Beogradu, zaličio je na zlatno doba nesvrstanosti SFR Jugoslavije. Pod kupolama Beogradskog sajma između naoružanja i vojne opreme mimoilazili su se predstavnici vlada, kupci i proizvođači iz SAD-a, Rusije, Kine, Turske, Francuske, Azebejdžana, Italije, Finske, afričkih, arapskih i pacifičkih zemalja, kao da ne bukti svojevrsni "hladni rat 2.0" između Zapada i Istoka.
Koliko je domaćin želio da balansira u vremenima kada se balansiranje često shvata kao izdaja, najviše se vidjelo po tome što su prikazana tri američka vozila "hamvi" (Hamvee) nabavljena za Vojsku Srbije, pri čemu su na dva montirani ruski, odnosno sovjetski protivoklopni raketni sistemi "Kornet" i "Fagot".
I srpska odbrambena industrija je nastojala da prikaže da se vratila na putanju zlatnih osamdesetih godina u SFRJ, kada je ta znatno veća zemlja godišnje izvozila oružja i vojne opreme u vrijednosti od oko 1,1 milijardu dolara, od kojih je bezmalo polovina dolazila iz pogona u Srbiji. Dolar iz osamdesetih je bio znatno vredniji nego danas, a svejedno doba srpske namjenske industrije u bivšoj Jugoslaviji nije prevaziđeno, budući da se godišnje realizovani izvoz državnih preduzeća kreće između 450 i 550 miliona američkih dolara, prema nekim procjenama, zajedno s privatnim kompanijama, trebalo bi da iznosi blizu milijardu dolara.
Međunarodni sajam naoružanja i vojne opreme; Izvor: Ministarstvo odbrane Republike Srbije
Nakon godina sankcija UN-a i bezmalo potpunog uništenja srpske namjenske proizvodnje u NATO bombardovanju 1999. godine, to se čini kao nevjerovatan uspjeh. Međutim, to "vaskrsenje" je dolazilo u naletima. Prvi nalet je bio 2007. godine, kada je potpisan ugovor o izvozu naoružanja, opreme, municije, minobacača, pancira i pištolja u Irak, vrijedan 250 miliona dolara. Osim toga, fabrika "Utva" iz Pančeva isporučila je iračkoj vojsci 20 školskih aviona "Lasta" za osnovnu obuku pilota.
Tri godine kasnije uslijedio je novi nalet sklapanjem posla s Alžirom od nekoliko stotina miliona evra za transfer tehnologija za četiri fabrike municije, opremu i naoružanje. Sljedeći, nagli rast izvoza dogodio se od 2014. godine zahvaljujući tome što su se kao veliki kupci pojavili Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija, koji su nabavljali sredstva istočnih (sovjetskih) kalibara. U 2021. kao novi veliki kupci su se pojavili Azerbejdžan i Uganda, a srpska odbrambena industrija dokazala da je, kao nasljednica vojne industrije nekadašnje Jugoslavije, uspjela da zadrži potencijalne kupce u Africi i na Istoku.
Iako se posljednji sastavljen i objavljen godišnji izvještaj o izvozu srpskog naoružanja i municije odnosi na 2021. godinu, Bloomberg Businessweek Adria saznaje u nadležnim ministarstvima da su rat u Ukrajini i zategnutosti na Kavkazu uticali na tendenciju rasta broja i vrijednosti sklopljenih ugovora.
"Trend rasta ugovaranja novih poslova je jasan i bez zvanične statistike. Naprosto, rat u Ukrajini se direktno odrazio na ovaj biznis, odnosno pojačane nabavke naoružanja i municije", kaže za Bloomberg Businessweek Adria visokorangirani izvor u nadležnom ministarstvu, koji je insistirao na povjerljivosti.
Oliver Bunic/Bloomberg
Kako Bloomberg Businessweek Adria ekskluzivno saznaje, nadležna ministarstva su u 2022. godini izdala 285 dozvola za izvoz oružja i vojne opreme ukupne vrijednosti 971.917.832 američkih dolara. Zasad još nema potpunih podataka kolika je vrijednost realizovanog izvoza u 2022. budući da nisu svi proizvođači i trgovci još dostavili nadležnima podatke o realizovanim poslovima.
Međutim, analiza završnih knjigovodstvenih računa za 2022. glavnih proizvođača oružja, municije i vojne opreme u Srbiji koju smo uradili pokazuje da su prihodi okosnice srpske namjenske industrije za oko 70 miliona dolara veći nego u 2021. godini. Osim "Zastave oružje" iz Kragujevca, čiji su prihodi u 2022. neznatno manji nego u 2021, svi ostali proizvođači, poput "Milan Blagojević – Namenska", "Prve iskre", "Prvog partizana", "Slobode", "Krušika" i "Jugoimporta – SDPR", bilježe veće poslovne prihode. Tu se ističe "Jugoimport SDPR", čiji je prihod porastao za više od 26 miliona dolara.
S druge strane, analiza završnih računa ukazuje i na to da su domaći kupci naoružanja u 2022. u pojedinim slučajevima uticali na smanjenje izvoza, što se ogleda u tome da je izvoz pomenutih kompanija u prošloj godini bio tek oko 9,1 milion dolara veći nego lani.
Da Vojska Srbije ne želi da prepusti sve kapacitete srpske namjenske industrije stranim kupcima, svjedoči i to da je u julu ove godine Vlada Srbije donijela uredbu o jednomjesečnoj suspenziji izvoza naoružanja i vojne opreme kako bi, kako navode naši izvori, osigurala da se ispoštuju ugovori fabrika oružja i municije sklopljeni s Vojskom Srbije.
Štaviše, u aprilu ove godine predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da će sve oružje koje proizvede srpska namjenska industrija u naredne tri godine otkupiti Vojska Srbije.
"U ovom trenutku za potrebe Vojske Srbije radi se više od 200 različitih oružja u fabrikama srpske namjenske industrije", rekao je Vučić za TV Prva, dodajući da je svjestan da će dio oružja i municije koje proizvedu srpske fabrike nekim putevima završiti u Ukrajini, bilo na ruskoj ili ukrajinskoj strani i da će, baš zbog toga, ali i radi sopstvenog jačanja, Vojska Srbije otkupiti sve oružje za svoje potrebe.
Nekoliko dana prije te izjave agencija Reuters je objavila da je Srbija pristala da isporuči oružje Kijevu ili ga je već poslala, bazirajući tu informaciju na uvidu u povjerljiv dokument Pentagona, čiju autentičnost nije mogla nezavisno da potvrdi. Pod naslovom "Evropa - Odgovor na tekući sukob Rusije i Ukrajine", dokument u obliku grafikona navodi "procijenjene stavove" 38 evropskih vlada kao odgovor na ukrajinske zahtjeve za vojnu pomoć. Prema tom grafikonu, Srbija je odbila da pruži obuku ukrajinskim snagama, ali se obavezala da će poslati ubojitu pomoć ili ju je već isporučila, kao i da Srbija ima političku volju i vojnu sposobnost da u budućnosti obezbijedi oružje Ukrajini.
Ministar odbrane Miloš Vučević je demantovao te navode, ističući da Srbija nije prodavala, niti će, oružje ukrajinskoj niti ruskoj strani, niti zemljama u okruženju tog konflikta.
Uspjeh srpske industrije naoružanja ne zavisi od ukrajinskih ili ruskih kupaca. Iz izvještaja za 2021. vidi se da su prema tek sklopljenim ugovorima glavni kupci iz SAD-a, Saudijske Arabije, Kipra, Jordana i Bugarske. I na listi zemalja u koje je realizovan izvoz u 2021. prednjači ponovo SAD, a slijede Azerbejdžan, Uganda, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kipar, Saudijska Arabija, Bahrein, Burkina Faso, Alžir, Bugarska i Egipat.
A kao najvažniji izvozni aduti ove industrije u Srbiji navode se složeni borbeni sistemi kao što su avion "Lasta", samohodna haubica "Nora-B52", oklopno borbeno vozilo "Lazar", minobacači, sve vrste pješadijske i artiljerijske municije i raketa, balistička zaštitna oprema, eksplozivi i baruti.
Nadležna ministarstva u Srbiji su u 2022. godini izdala 285 dozvola za izvoz oružja i vojne opreme ukupne vrijednosti 972 miliona američkih dolara, saznali smo ekskluzivno.
Zaposleni vuče kolica napunjena dimnim čaurama od 122 mm M60 u državnoj fabrici municije Sloboda AD u Čačku, Srbija, u srijedu, 10. septembra 2014.
Iako su u 2022. dobijene izvozne dozvole za oružje nešto manje vrijednosti nego u 2021, tekuća godina bi mogla da obori sve rekorde. Naime, u razgovoru za RTS predsjednik Srbije je najavio da je s vlastima Azerbejdžana u pripremi ugovor sa srpskom namjenskom industrijom vrijedan čak 300 miliona evra.
Oliver Bunic/Bloomberg
HRVATSKA: Imamo sve osim smjera
Miro Soldić – Bloomberg Adria
Odbrambena industrija Hrvatske je vrlo vitalna. Čini je sedamdesetak firmi koje, u zavisnosti od djelatnosti, možemo podijeliti na pet segmenata: proizvodnja lične zaštitne opreme je segment u kojem posluje više od 50 odsto preduzeća iz industrijskog sektora, po dvadesetak odsto industrije drže proizvođači oružja i IT kompanije, a ostalih desetak procenata otpada na proizvođače vojnih plovila i vozila.
Perjanice industrije su kompanije "HS Produkt", "Šestan-Busch" i "Dok-Ing", globalno uspješni izvoznici, a kratak osvrt na njihove bilanse pokazuje da im nisu naudile ni pandemija ni inflacija.
"HS Produkt" proizvodi vatreno oružje, a njihovi pištolji i puške su odavno osvojili globalno tržište pa su tako postali standardni dio opreme američke policije, vojske i FBI-a. Lani su prihodovali oko 150 miliona evra, uz 40 miliona evra dobiti.
"Šestan-Busch" se bavi proizvodnjom predmeta za ličnu zaštitu, primarno zaštitnih kaciga. U 2022. su imali prihode od skoro 16 miliona evra i dobit od 1,7 miliona, dok u "Dok-Ingu" rade robotske mašine za razminiranje i protivteroristička vozila, a prošle godine su im prihodi narasli na 37,4 miliona evra, uz dobit od 6,7 miliona.
Valja spomenuti i kompaniju "Đuro Đaković Specijalna vozila", čiji vojni proizvodni program uključuje licencu za proizvodnju borbenog oklopnog vozila PATRIA 8x8, tu je i firma SCAM Marine, koja proizvodi snajperske puške velikog kalibra, M Adler D radi raketne bacače i ručne bacače granata… Uglavnom, premalo je prostora da bismo se dotakli baš svake kompanije, ali priču o brojevima ćemo zaokružiti procjenom njihovog izvoza koji se kreće oko 300 miliona evra godišnje.
Cikličnost poslovanja
Novi sukobi pozitivno su uticali na bilanse većine hrvatskih kompanija koje posluju u segmentu odbrane i bezbjednosti, a da se i u ovoj godini još osjeća pojačana potražnja, potvrđuje nam Goran Basarac, predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti odbrambene industrije.
"Cikličnost je pojam koji je u prošlosti najbolje karakterisao poslovanje u ovom segmentu. Cikličnost u vezi s ratnim sukobima. Danas, doduše, uz ove ratne sukobe, EU se budi i stavlja masu programa u fokus povezanih s odbranom i bezbjednošću i smatram da je u iduće dvije-tri godine poslovna prilika za sve koji djeluju u ovom segmentu", naglašava. To buđenje koje spominje kulminiralo je osnivanjem Evropskog odbrambenog fonda (EDF) teškog 8,1 milijardu evra. Zanimljivo je da je Hrvatska među prvima počela da povlači EU novac za potrebe odbrane i bezbjednosti, a djelovanjem klastera odbrambene industrije, više od 70 miliona evra je povučeno kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014 - 2020.
"Naša industrija uglavnom pokušava da se partnerski poveže na određene projekte glavnih strateških igrača na nivou EU, ali mene lično bi više veselilo da Hrvatska smisli, podrži i targetira neki svoj strateški projekat putem nekog domaćeg etabliranog proizvođača", poručuje Basarac i dodaje da je tu ključna uloga Ministarstava odbrane (MORH).
Naglašava da ova industrija ide ruku pod ruku s vojskom, odnosno MORH i Oružanim snagama RH (OSRH) i da se može razvijati isključivo u saradnji s njima kao svojim krajnjim korisnikom.
"Tu priča počinje i staje. Veseli me da će se možda u skoroj budućnosti prezentovati neki novi dugoročni plan opremanja i modernizacije OSRH pa da možda vidimo kako su to tačno zamislili viziju hrvatske vojske u 2030. ili 2035. Kakve sposobnosti moramo da razvijamo i na šta da se fokusiramo. To će biti, recimo, dobar smer za industriju", smatra Basarac.
Razvoj tehnologije
Ako ste i površno pratili izvještaje s ukrajinskog ratišta, sigurno ste čuli da jednu od glavnih uloga igraju dronovi, spominjao se satelitski internet preko Starlinka Elona Muska, hipersonični projektili, kvantne tehnologije i nezaobilazna vještačka inteligencija. Sve to je već prisutno na frontu pa nas je zanimalo kako mi stojimo po tom visokotehnološkom pitanju.
Basarac tvrdi da su hrvatske kompanije spremne za sve izazove i opet prebacuje lopticu na OSRH.
"Očekujem od predstavnika hrvatske vojske i eminentnih vojnih stručnjaka da stvore jasne doktrine o tome kakav rat Hrvatska može očekivati za pet, deset ili 15 godina i kakve sposobnosti bi voljeli da ima i razvija hrvatska odbrambena industrija. Onda prema tome možemo početi da stvaramo bazu. Mi kao industrija čekamo vojsku i nužno moramo sarađivati s njom u razvoju novih proizvoda i usluga", zaključuje.
Da Hrvatska zaista ne mora da brine o tehnološkim znanjima domaćih preduzetnika za unapređenje vojno-odbrambene industrije, možda najbolje ilustruje primjer osječke firme "Orqa", koja se proslavila proizvodnjom videonaočara za upravljanje dronovima.
Prije nekoliko godina su iz civilnog sektora napravili zaokret prema vojnom. Rade na istraživačkim i razvojnim projektima besposadnih sistema, ali u domenima poput razvoja digitalnih uređaja za noćni vid sa AR/MR funkcionalnosti, privatnih 5G mreža, i optičkih sistema za oklopna vozila.
Što se tehnologije tiče, obično se ona usavršavala u vojsci pa je tek godinama nakon toga dolazila na civilno tržište, ali sada se taj odnos promijenio, barem što se dronova tiče, tvrdi nam glavni izvršni direktor Orqe Srđan Kovačević.
"Mi već dugo tvrdimo da je civilna tehnologija dronova naprednija od vojne, a rat u Ukrajini je pokazao koliko je to tačno. Nakon rata to će se sigurno promijeniti pa će, u kontekstu dronova, vojna tehnologija ponovo preuzeti primat nad civilnom", ističe.
Objašnjava da će mnoge odbrambene kompanije koje se danas bave dronovima morati dobro da se zamisle nad svojim rješenjima i pomno zagledaju u to što rade kompanije iz segmenta civilne tehnologije dronova, ako žele da ostanu konkurentne i relevantne. "Vjerujemo da bi najbrži tu mogli naći izuzetno zanimljive prilike za akvizicije, dok će oni sporiji vjerovatno završiti poput dinosaurusa", smatra Kovačević.
"Orqa" danas proizvodi skoro sve komponente potrebne za izradu multikoptera, ali to su još civilne tehnologije, pojašnjava. "U sljedeće dvije godine, naš fokus će biti dovođenje te civilne tehnologije na nivo bezbjednosnih i drugih zahtjeva koje nameće vojna primjena. Vjerujemo da će još godinama nakon završetka rata u Ukrajini postojati velika potražnja za takvim sistemima jer su promjene u načinu korišćenja besposadnih sistema ogromne, i svi će htjeti da opreme svoje snage novim sredstvima poput onih koja su se pokazala izuzetno efikasnim u Ukrajini", zaključuje Kovačević.
Hrvatska je među prvima počela da povlači EU novac za potrebe odbrane i bezbjednosti, a djelovanjem klastera odbrambene industrije, više od 70 miliona evra je povučeno kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014 - 2020.
Da sumiramo situaciju u hrvatskoj vojno-odbrambenoj industriji: postoji hardver, postoji softver, ono što nedostaje je institucionalna vizija i smjer u kojem želi da se razvija vojska za moderne ratove koji se vode po potpuno novim doktrinama.
Da se razumijemo, uspješnim hrvatskim firmama iz branše je svejedno hoće li se država trgnuti i odlučiti šta hoće, one i onako 90 odsto svoje proizvodnje šalju u izvoz. Ali bilo bi lijepo da se država strateški odredi i pogura modernizaciju vojske jer se takva ulaganja uvijek pozitivno odraze na cjelokupnu privredu.
SLOVENIJA: Patuljak po obimu, Golijat po inovativnosti
Aleš Kovačič – Bloomberg Adria
Slovenija ne može razviti značajnu vojnu ili odbrambenu industriju ako je sama zemlja značajno ne podržava. Za to mora da ima oružane snage i interes, jer to obezbjeđuje narudžbine, odnosno priliv kapitala. Pored toga, uloga države je važna u smislu povratnih informacija kada se, na primjer, novi komad naoružanja testira u stvarnim, još boljim borbenim uslovima.
Ovo je možda i najvažniji zaključak koji se može izvući iz riječi direktora najveće slovenačke kompanije u sektoru odbrambene industrije Arex iz Šentjerneja na jugoistoku Slovenije. U intervjuu za Bloomberg Bussinesweek Adria, šef kompanije Tim Castagne je više puta isticao važnost veze između zemlje, njenih oružanih snaga i industrije: "Svakoj zemlji je potreban veliki proizvođač koji snabdijeva potrebe vojske i druge bezbjednosne strukture vlastitim proizvodima".
Bojan Žalec
Ključna je povratna informacija s terena, kaže on i dodaje da simbioza pregovaranja donosi obostranu korist – vojska dobija proizvod koji joj je potreban na osnovu sopstvenih potreba, a proizvođač obezbjeđuje dobro ime ili domaći publicitet. "Logika u našoj industriji je takva da ako neki proizvod, recimo pištolj, ne koristi domaća vojska, ako nije temeljno ispitan u praksi, onda će se samo nekoliko ljudi odlučiti da kupi takav proizvod", iskren je prvi čovjek uspješne kompanije, koji je po rođenju Nijemac.
Arex je od 2017. u vlasništvu češkog fonda RSBC Defense. On je, doduše, patuljak iz evropske perspektive, ali je 2021. godine ostvario profit od 1,4 miliona evra, a prošle godine skoro 700 hiljada. Direktor preduzeća kaže da su prošle godine zabilježili rast prodaje od 40 odsto, tako da je prihod od prodaje porastao na 25,6 miliona evra. U 2020. godini imali su ulaganja od tri miliona evra, a prošle godine 2,2 miliona, od čega je najveći dio otišao u nabavku mašina za jačanje proizvodnje naoružanja i municije.
Bojan Žalec
Veličina Slovenije se često pominje kao nedostatak u privredi, ali je odbrambena industrija specifična i po tome što je to za nju zapravo jedinstvena prednost. "Prednost malih zemalja poput Slovenije je u tome što brzo dobijamo odgovore", objašnjava Castagne, koji je i sam veliki entuzijasta za oružje. "S našim inženjerima rade ljudi iz Ministarstva odbrane, koji zapravo poznaju projekte koji su u toku, koji znaju šta im treba i ovo je za nas veliko olakšanje", kaže on o poređenju Slovenije i rodne Njemačke.
Novi proizvodi? "Trenutno radimo na novom pištolju za slovenačku vojsku koji niko do sada nije vidio", objašnjava prvi čovjek o najnovijem i najvažnijem projektu. Riječ je o pištolju "Delta", kojim slovenačka vojska namjerava da zamijeni zastarjele berete, ali u Ministarstvu odbrane su nam objasnili da odluka o nabavci ovog oružja i uvođenju u operativnu upotrebu u vojsci "još nije donesena". Castagne očekuje da će odluka biti donesena ove godine.
Hoće li Slovenija proizvoditi artiljerijsku municiju za Ukrajinu?
Slovenija je, doduše, mala država, ali je s druge strane članica Evropske unije i NATO-a. Više od godinu i po intenzivno se bavi jačanjem odbrambenih sposobnosti Ukrajine, koju je krajem prošlog februara neočekivano napala susjedna Ruska Federacija.
Rat u Evropi, a sada i na Bliskom istoku, podstiče trgovinu oružjem na Starom kontinentu. Jelena Juvan, šef Odsjeka za studije odbrane na Fakultetu društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani, procjenjuje da će se evropska potrošnja na vojsku povećati za 53 odsto, na 456 milijardi evra od 2021. do 2026. godine, potencijalno čak 65 odsto, do 492 milijarde.
Ovom rastu umnogome će doprinijeti kreiranje evropskog programa za zajedničku nabavku municije, koji Ukrajini najviše nedostaje, i uspostavljanje jedinstvenih proizvodnih kapaciteta, u čemu učestvuje i Slovenija, kao članica EU. Kako je saopštilo resorno ministarstvo, martovskom javnom pozivu kompanijama da iskažu interesovanje za učešće u uspostavljanju proizvodnje pješadijske, topovske i minobacačke municije u Republici Sloveniji odazvalo se 49 kompanija.
Bojan Žalec
Među njima je i Arex, koji je veoma zainteresovan da se uključi u projekat uspostavljanja proizvodnje municije većih kalibara, što do sada nije rađeno u Sloveniji. "Iako trenutno pravimo manevarske municije, možemo brzo da pređemo na pravljenje smrtonosne verzije", objasnio je Castagne prije nekoliko mjeseci.
Međutim, prema informacijama Ministarstva odbrane (MORS), proces nije išao dalje od definicije interesovanja, što je (pozitivno) iznenadilo zemlju. "Još proučavamo pristigle ponude u ministarstvu i do sada nije donesena odluka o daljnjim koracima u ovom projektu", objašnjavaju.
Bog munja i groma za 1.000 evra
Mnogi manji proizvođači i inovatori niti čekaju državu, niti se uzdaju u saradnju, već pokušavaju da se svojim inovacijama etabliraju na nekom od najkonkurentnijih tržišta ili industrija uopšte. "Bila je to jedna mrvica koja mi nije dala mira", priča nam Tomaž Razpet šta je radio proteklih pet godina. Prije osnivanja Tinck Armsa, Razpet se bavio razvojem vodenih turbina, pa kaže da je "već imao neko inženjersko znanje".
Poslije pet godina prijavljivanja, nastala je jurišna puška "Perun X16" - nadograđena verzija ustaljene jurišne puške/platforme AR-15, koja nosi ime najvišeg slovenskog boga i čiji dizajner kaže da je modularnost njena glavna prednost u odnosu na konkurenciju. "Ima hibridni operativni sistem koji smo sami razvili", objašnjava dizajner specifičnosti puške koja je impresionirala i evropsko i visoko konkurentno američko tržište. Ima dosta standardnih dijelova, što znači da korisnik nije vezan za proizvođača, već može da kupi rezervne dijelove na tržištu", objašnjava on. Interesovanje za pušku, koja je u prodaji ove godine, iznenadilo ga je, kaže, i planira da proizvodi između 500 i 600 komada godišnje. Cijena pištolja je između 1.000 i 1.350 evra.
Jedan od najbogatijih Slovenaca zainteresovan je i za posao s oružjem
Zahvaljujući ukrajinskom ratu, prodaja kompanije C-Astral porasla je za 200 odsto, a profit za 400 odsto, rekao je u intervjuu sa Bloomberg Adriju Marko Peljhan, suosnivač kompanije za proizvodnju bespilotnih letjelica i dronova. Prema njegovim riječima, tržište vazduhoplovne industrije, koje u Sloveniji vrijedi oko 40 miliona evra, doživjelo je nevjerovatan procvat zbog invazije. "Sada smo u razgovorima sa šest potencijalnih investitora", kaže on, dok je 2008. godine bilo teško pronaći dodatni kapital i suinvestitore.
"C-Astralje" i kompanija "Pipistrelom" iz Ajdoviščine smatraju se početnicima vazduhoplovstva u Sloveniji. Prije nekoliko mjeseci bili su izbrani kao dio konzorcijuma na tenderu MORS-a vrijednom 1,2 miliona evra za proizvodnju drona s nadogradnjom NRH (nuklearna, radiološka, hemijska zaštita). Grubo rečeno, riječ je o sistemu koji će se koristiti za prikupljanje kontaminiranih uzoraka sa zemlje, a kaže da je i u globalnom kontekstu to složen projekat. "Razvoj u okviru konzorcijuma domaćih kompanija je zaista veliko dostignuće i pokazuje da je Slovenija visokotehnološka zemlja", ocijenio je on.
Bivši vlasnik "Pipistrela", poznati slovenački biznismen Ivo Boscarol, jedan od najbogatijih Slovenaca, zajedno sa kćerkom je većinski vlasnik kompanije "Timtek Defens", koja razvija zaštitu od masovnih napada dronovima i drugim sistemima. "Postojeće odbrambene snage kao što su laseri ili konvencionalno oružje su ili skupe ili manje efikasne", počinje on o prednostima sistema "Timtec". To, kaže, funkcioniše na dva nivoa, a to je pasivna detekcija i, u sljedećoj fazi, razoružavanje dronova ili njihove elektronike. Takav sistem je jedinstven u svijetu i biće znatno jeftiniji od, na primjer, američkih ili izraelskih odbrambenih sistema koji su u svjetskom vrhu, dodaje on.
Boscarol kaže da je kompanija trenutno u istraživanju, ali predviđa da će radni sistem biti predstavljen već sljedeće godine. Zbog inovativnog pristupa rješavanju složenog izazova masovnih i destruktivnih napada dronovima, prodorni biznismen predviđa brz rast prodaje od 200 odsto za njegovu kompaniju u narednim godinama.
BOSNA I HERCEGOVINA: Unaprijediti izvoz uz modernizaciju
Teo Zorić - Bloomberg Adria
Namjenska industrija u Bosni i Hercegovini (BiH) svaki čes se predstavlja kao razvojna šansa, a njeni podaci prikazuju se kao ekonomska i tehnološka pobjeda. Ipak, takve narative često naruši vijest o štrajku, neisplaćenim platama ili blokiranim računima neke od kompanija iz tog sektora.
U Republici Srpskoj posluju tri fabrike namjenske industrije, entitetski "Kosmos" iz Banjaluke i "Orao" iz Bijeljine, dok je bratunački "Tehnički remont" privatna kompanija. U Federaciji BiH funkcioniše pet privatnih fabrika oružja i municije: "Pobjeda Technology", "Pobjeda Rudet", "AC Unity Goražde", "Koteks" iz Tešnja i "Guma-co Bugojno". U vlasništvu entitetske vlade su: "Binas" iz Bugojna, "BNT-TMiH" iz Novog Travnika, "Unis Ginex" iz Goražda, "Igman" iz Konjica, "Pretis Vogošća", "TRZ Hadžići" i "Zrak" iz Sarajeva.
Strateški fokus po pitanju namjenske industrije u Bosni i Hercegovini je unaprijediti izvoz, uz modernizaciju ove industrije i njeno približavanje NATO-u i EU standardima, kaže za Bloomberg Businessweek Adria ekonomski analitičar Admir Čavalić. On kaže kako je to izraženo u aktuelnim strateškim dokumentima.
"Ono što je evidentno jeste da namjenska industrija nudi izuzetne mogućnosti rasta, što je demonstrirano u proteklim godinama kroz rast prihoda prije svega. Svakako da i desetogodišnji izvozni trend dokazuje navedeno, međutim, još ne možemo govoriti o pretjerano značajnom učešću namjenske industrije unutar cjelokupne ekonomije - kako po ostvarenim prihodima tako i po broju zaposlenih te izvoznim performansama", naglašava on.
U Bosni i Hercegovini je situacija slična kao u regionu, dodaje on, te navodi da u svijetu raste interesovanje za proizvode ove industrije, tako da je razumljivo zašto namjenska industrija u Bosni i Hercegovini doživljava rast.
"Ono što je specifično za BiH jeste dodatna mogućnost barijera jer je ova industrija inicijalno na entitetskim nivoima, ali suštinski određena državnim zakonima i nadležnostima. Tako da se mogu desiti situacije da jedan nivo blokira drugi, što opet može proizvesti negativan uticaj za namjensku industriju", kaže Čavalić.
Iz Bosne i Hercegovine najviše se izvoze municija za vojno oružje, revolveri i pištolji, a tu prednjači bivši lider "Igman" iz Konjica. "Igman" je u prvoj polovini ove godine zabilježio pad ukupnih prihoda za 19 odsto. Ova kompanija je prodala oko 14,3 miliona evra (28 miliona KM) robe, a lani je taj iznos bio 20 miliona evra (39 miliona KM).
Većinski vlasnik ove kompanije je Vlada Federacije BiH s udjelom od 51,0012 odsto, što sugeriše glavnu karakteristiku namjenske industrije u BiH, javno vlasništvo. Drugačiji, pozitivni trend imao je "Pretis" iz Vogošće, koje se bavi proizvodnjom oružja i municije. On je u prvih šest mjeseci ove godine ostvario prihode od 20 miliona evra (39 miliona KM), posebno značajan bio je rast izvoza od čak 23 odsto.
Čavalić kaže da je ova industrija isključivo izvozno orijentisana, što je dobro. Takođe, u komparaciji s drugim industrijama, naročito u kontekstu ekonomskih kriza, namjenska industrija se pokazuje antifragilnom - koriste se postojeće globalne prilike kako bi se maksimizovale performanse.
"Zasad se postiže konkurentnost u toj oblasti, i to na bazi razvijenog 'know-how', odnosno tradicije namjenske industrije u BiH. Moguće je da će u budućnosti biti značajnijih inovacija, a razumijevajući da su bitna tržišta tehnološki razvijena i shodno tome oblikuju potražnju (poput SAD-a npr.)", zaključuje on.
Namjenskom industrijom se relativno mnogo trguje na Sarajevskoj berzi (SASE). Važna vijest u septembru bila je da je preko skrbničkog računa na ASA Banci kupljeno 150.000 dionica "Pretisa", a većinski vlasnik i dalje je Vlada FBiH.
Sjeverna Makedonija: Danas industrija blijeda sjenka prošlih uspjeha
Aleksandra Tomić – Bloomberg Adria
Vojno-namjenska industrija u Makedoniji je nerazvijena, nerentabilna i ne prati razvoj u svijetu i regionu. Nekada je bila proizvođač raketa i ručnih bacača, sada proizvodi vojne kape i prsluke. Samo dvije kompanije bile su značajan dio ove industrije u zemlji - jedna je sada u stečaju, druga je aktivna, ali radi s pola kapaciteta.
Iako je slika o toj industriji sada sumorna, Sjeverna Makedonija je bila regionalno priznat akter i u oblasti vojne industrije. Fabrika "Suvenir" iz Samokova tada je bila jedna od najvećih fabrika oružja u regionu, gdje su proizvodili razne vrste municije i eksploziva. Nažalost, pokazalo se da mnogi investitori, koji navodno imaju velike planove, žele samo brzu zaradu. U toj fabrici, koja je bila najaktivnija, radilo je više od 500 radnika. Tokom tranzicije je propala. Grčki biznismen Vasilios Papadopulos je kupio tu fabriku u 2006. godini za 500.000 evra, iako je navodno vrijedila pet puta više. Mnoge vrijedne mašine su tokom noći nestale iz fabrike, ali to nikada nije bilo dokazano na sudu. Nakon pet godina, novi vlasnik fabrike postala je češka kompanija "Sumbro". David Jung, tadašnji generalni direktor i direktor kompanije, bio je predstavljen kao poznati biznismen s iskustvom u oblasti naoružanja, municije, popravke i likvidacije vojne opreme.
Godine 2016. prenijeli su vlasništvo na češku kompaniju Real Trade iz Praga. Peripetije nisu prestajale, pa su makedonski mediji pisali o poslovnim vezama te kompanije i nekih tadašnjih makedonskih političara.
Međutim, fabrika je trenutno aktivna i dio je ATS Grupe, preduzeća za namjensku proizvodnju, a u njoj je i dalje 350 zaposlenih koji se bave proizvodnjom municije. Ukupna nova ulaganja su u vrijednosti od 202 miliona evra, a samo za malokalibarsku municiju i kapsule oko 50 miliona evra.
ATS Grupu čine tri kompanije, pored samokovske, postoje i dvije u Skoplju, sa više od 500 zaposlenih. Proizvode kompozitne proizvode i proizvode namijenjene opremanju vojske i policije u oblasti balističke zaštite i balističke bezbjednosti. Pored toga, kompanija proizvodi i municiju malog kalibra i kompletne linije mašina za proizvodnju municije.
Vojni šljem iz fabrike Suvenir u Sjevernoj Makedoniji; izvor: ATS Group
Fabrika 11 Oktomvri-EUROKOMPOSIT u prošlosti je bila industrijski gigant s izuzetno značajnim proizvodnim kapacitetom u Sjevernoj Makedoniji i regionu. Imala je značajno složen proizvodni sistem, koji je bio kompatibilan i interoperabilan sa zemljama članicama NATO-a i EU. Od svog osnivanja 1952. godine, Eurocomposite je bio zasnovan kao kombinovani proizvodni sistem, raspoređen u nekoliko fabrika za specijalnu proizvodnju, od najvećeg značaja za odbranu zemlje, s osnovnom djelatnošću proizvodnje specijalnih proizvoda.
Međutim, vlast nije uspjela da ga spasi i sada je nijemi svjedok jednog prošlog vremena.
U makedonskoj statistici nema podataka o ukupnoj proizvodnji naoružanja, a univerzitetski profesor Metodij Hadži-Janev kaže za Bloomberg Businessweek Adria da je ova industrija izuzetno značajna za zemlju i da bi u budućnosti trebalo napraviti strategiju za povećanje proizvodnje.
"Posvećenost ovoj industriji je potrebna i to se sada dokazuje kao nikada ranije. Rat u Ukrajini pokazao je da spontana proizvodnja nije dovoljna, a nedostatak ulaganja u tu industriju dovodi Evropu u nezavidnu situaciju. Definitivno moramo pronaći način da se aktiviramo i povratimo primat. Ranije smo proizvodili dijelove za tenkove i rakete i topove, sada se to svelo na neko prepakivanje", kaže Hadži Janev.
