.webp){kind=icon}
Teško je pronaći investitora, analitičara ili burzovnog stručnjaka koji bi bio zadovoljan trenutačnom situacijom na nacionalnim burzama u Adria regiji. Likvidnost je niska, nove su kotacije rijetke, nema pretjeranog interesa investitora. Stoga ne treba čuditi da neki rješenje vide u konsolidaciji više burza u jednu regionalnu burzu. Je li to uopće moguće?
Prošle su godine burze u Adria regiji ostvarile ukupan promet od 1,8 milijardi eura, što je, usporedbe radi, mali postotak BDP-a svih zemalja u regiji. Mnogi burzovni mešetari naglašavaju da je problem u likvidnosti. Unatoč niskoj likvidnosti, primjerice, slovenska i povremeno hrvatska burza svrstavaju se među najprofitabilnije svjetske burze. Ove godine slovenska je burza deseta po prinosima od 18,2 posto, a hrvatska burza zauzima 13. mjesto po prinosima od 15 posto (u eurima, 8. lipnja). Preostale regionalne burze nismo pronašli na popisu 100 najprofitabilnijih burzi. Što učiniti da bi naše burze postale privlačnije za investitore i druge sudionike na tržištu?
"Osim razvoja tržišta kapitala, potrebno je raditi i na konsolidaciji regionalnih tržišta jer je trenutačna situacija takva da niti jedno tržište samo po sebi ne bi bilo zanimljivo velikim svjetskim institucionalnim investitorima", kaže Mihailo Janković, predsjednik uprave srpskog MK Groupa. Je li ta ideja uopće izvediva?
Ljubljanska i Zagrebačka burza već posluju u sklopu iste grupacije, a Zagrebačka burza je i najveći dioničar Makedonske burze. Dakle, u regiji već postoji određeni stupanj konsolidacije na razini vlasništva nad burzama. Osim navedenih, u regiji djeluju Beogradska, Banjalučka i Sarajevska burza.
Po prometu je najveća Ljubljanska burza, čiji je prošlogodišnji promet iznosio 431 milijun eura, što je petina ukupnog prometa svih regionalnih burzi. Slijedi Zagrebačka burza s 392 milijuna eura, Banjalučka s 344 milijuna eura i Beogradska s 326 milijuna eura. Prošle godine najmanji promet bio je na Makedonskoj burzi koja je ipak ostvarila i najveću dobit, no više o tome u regionalnim burzama.
"Ako želimo ostvariti pravu ulogu kapitalnog tržišta u cijeloj regiji, bilo bi potrebno stvoriti jedinstveno kapitalno tržište koje bi bilo mnogo privlačnije institucionalnim investitorima izvan regije", slično razmišlja i Damir Bećirović, ekonomski analitičar i profesor na Međunarodnoj poslovnoj akademiji u Tuzli.
To bi prema njegovu mišljenju stvorilo uvjete za moguću integraciju privatnih regionalnih tvrtki na tržište kapitala, čime bi se povećala dinamika ponude i potražnje financijskih instrumenata. "Time bi se poboljšala likvidnost tržišta. To mu je sada glavni nedostatak", naglašava Bećirović.
Koje države nemaju vlastite nacionalne burze
Na popisu država koje nemaju svoju nacionalnu burzu nalazi se 27 zemalja. Od europskih smo pronašli Lihtenštajn, San Marino, Vatikan, Monako i Andoru, a tu se nalaze i neke afričke zemlje poput Etiopije i Gambije, kao i oceanijske poput Solomonskih Otoka, Naurua i Tonge. Na popisu su i Kuba, Sjeverna Koreja te Afganistan.
Srbiji je potrebna pomoć Svjetske banke
Tržište kapitala u Srbiji nije na zadovoljavajućoj razini, procjenjuje Mihailo Janković. "Beogradska burza zaživjela je prije 30 godina, ali je nerazvijena i još uvijek ima premali obujam trgovanja. Prošlogodišnji promet iznosio je 326 milijuna eura, a on se iz godine u godinu smanjuje. Janković kaže da je prije četiri godine vrijedio gotovo 800 milijuna eura.
Ipak, Janković ne isključuje mogućnost da bi MK Group u budućnosti sredstva za financiranje mogao prikupiti izdavanjem zelenih obveznica. Sve ovisi o kamatnim stopama. Nije naveo hoće li biti izdane na nacionalnoj ili nekoj drugoj burzi. Dodao je da je potencijal zelenih obveznica ogroman.
Pozdravlja i odluku Svjetske banke da Srbiji odobri kredit od 30 milijuna dolara za razvoj tržišta kapitala. "To daje dodatnu nadu da bi dužnički instrumenti mogli biti izdani na lokalnoj burzi."
Manjka inicijativa državnog vrha
"Razvoj tržišta kapitala u regiji nije moguć zbog nedostatka pozornosti pojedinih vlada", pesimističan je Danijel Delač, član uprave hrvatske brokerske kuće Intercapital. "Bez poreznih poticaja i privatizacije državnih tvrtki, doveden je u pitanje razvoj lokalnih tržišta kapitala."
Prema njegovu mišljenju, regionalna burza, ili barem regionalna burza za najveće kompanije u regiji imala bi itekako smisla, no priznaje da je to u praksi teško ostvarivo. "Morate biti svjesni da je regija vrlo heterogena: imamo različite valute, različite sustave upravljanja transakcijama, a različiti su i propisi i sustavi trgovanja", kaže Delač. Moguće rješenje vidi u tzv. dvostrukom kotiranju najvažnijih blue chip dionica iz regije na jednoj od burzi.
Neka svaka država ima svoju burzu
Na Zagrebačkoj burzi kažu da mnoge zemlje u svijetu imaju svoju burzu. "Teško možemo pronaći primjer da jedna burza 'opskrbljuje' nekoliko nacionalnih", pojašnjavaju. Nastavljaju da bi to možda bilo poslovno ili ekonomski učinkovitije, ali da propisi to znatno ograničavaju. Prema njima, trgovanje nije jedina aktivnost koju lokalne burze omogućuju – transparentnost, koja je uvijek na lokalnom jeziku, također je ključna.
Zagreb priznaje da su razni procesi okrupnjavanja u industriji svakako neizbježni. Navode da se učinkovitost tržišta može ojačati i na druge načine – takav je primjer Intercontinental Exchange (ICE) holdinga koji upravlja s 12 uređenih tržišta te tržišnih operatera i klirinških kuća. Isto je s Euronextom, paneuropskim burzovnim divom, koji upravlja burzama u Parizu, Amsterdamu, Bruxellesu, Lisabonu, Dublinu, Oslu i Milanu.
POSLOVANJE NACIONALNIH BURZI
PROŠLE GODINE MAKEDONSKA BURZA IMALA JE NAJVEĆU DOBIT U REGIJI
Iako je prošla godina bila jedna od najtežih za investitore, za burze u regiji poslovno je bila uspješnija od 2021. godine. Većina ih je povećala prihode, ali rasli su i troškovi, osobito troškovi rada. Burze su tako poslovale pozitivno, a najveću dobit ostvarila je Makedonska burza, koja ujedno ima i najmanji promet, svega 120 milijuna eura. Ukupni prihodi lani su iznosili gotovo 900 tisuća eura ili upola manje od Ljubljanske burze.
Makedonska je burza prošle godine imala rashode od 690 tisuća eura, a operativna dobit prije amortizacije (EBITDA) iznosila je više od 200 tisuća eura. Unatoč smanjenom obujmu trgovanja, neto dobit dosegnula je 187 tisuća eura. To je, primjerice, dvostruko više od neto dobiti Zagrebačke burze. Prošle godine Zagrebačka burza povećala je vlasnički udio u Makedonskoj burzi; Makedonska burza upisala se i u Središnji registar vrijednosnih papira (CDHV), gdje je s udjelom od oko 20 posto postala najveći dioničar. Također dodaju da je razlog za uspješnu poslovnu godinu rezultat učinkovitog upravljanja troškovima, kao i realizacije nekih novih prihoda.
Najveće prihode lani je ostvarila Zagrebačka burza. Oni su, naime, porasli za gotovo desetinu, odnosno na 3,7 milijuna eura. "Rast je rezultat povećanog prometa vrijednosnim papirima, novih kotacija i povećanja ostalih prihoda", stoji u izvješću. Ostali poslovni prihodi su za sedam posto veći. Troškovi su iznosili 3,5 milijuna eura, a neto dobit 85 tisuća eura. Operativna dobit prije amortizacije dosegla je 440 tisuća eura, što predstavlja rast od 16,6 posto u odnosu na 2021. godinu.
LJUBLJANSKA BURZA S RASTOM PRIHODA OD 15 POSTO
Prošle godine ukupni prihodi Ljubljanske burze porasli su za 15,5 posto, na 1,7 milijuna eura. Od toga je 1,15 milijuna eura prihod od burzovnih provizija, članarina i kotacija vrijednosnih papira. Prvi su iznosili 610 tisuća eura i obuhvaćali 34,6 posto udjela u svim prihodima.
Ukupni rashodi iznosili su 1,6 milijuna eura ili 11,7 posto više nego prethodne godine. EBITDA je za 16 posto veća i iznosi 209.095 eura.
Ljubljanska burza očekuje da će se ove godine poslovanje odvijati u nešto poboljšanom, ali još uvijek nestabilnom i neizvjesnom okruženju. "Najveći rizici dolazit će od pogoršanja gospodarskih uvjeta", piše u izvješću. Pritom burza planira povećati obujam prihoda od burzovnih provizija na nešto manje od 730 tisuća eura, dok bi dobit prije oporezivanja trebala iznositi nešto manje od 142 tisuće eura.
Banjalučka burza treća je po prometu u regiji s ukupnim lanjskim prihodom od 625 tisuća eura. To je nešto više od 100 tisuća eura više od Sarajevske burze koja je prošle godine imala najmanji prihod u regiji.
Po neto dobiti Banjalučka burza može se usporediti s Ljubljanskom jer je ostvarila 100 tisuća eura dobiti, odnosno nešto manju dobit od Ljubljanske burze. Ukupni prošlogodišnji troškovi iznosili su 440 tisuća eura, a dobit prije amortizacije 220 tisuća eura.
BEOGRADSKA I SARAJEVSKA BURZA JEDVA IZNAD POVRŠINE
Beogradska burza lani je nakon dvije godine ostvarila pozitivan financijski rezultat, s neto dobiti od nešto manje od 11 tisuća eura. Tome je pridonio i značajan porast prihoda od provizija od trgovanja vrijednosnim papirima. "Ostvareni rezultat odraz je nelikvidnosti tržišta, jer prihodi od provizija trgovanja imaju velik utjecaj na financijski rezultat burze. Tome je pridonijela i optimizacija troškova", piše u izvješću. Ukupni prihodi premašili su 800 tisuća eura, što je gotovo 40 posto više nego 2021. godine. Ukupni rashodi su za 6,4 posto manji od planiranih, a za 2,6 posto u odnosu na 2021. godinu. U strukturi ukupnih rashoda dominiraju troškovi plaća i naknada zaposlenih.
Na Sarajevskoj burzi lani su ostvarili više od pola milijuna eura prihoda, a najveći udio čine burzovne provizije. U odnosu na prethodnu godinu veći su za desetinu. Troškovi su iznosili 464 tisuće eura i bili su sedam posto niži nego u 2021. godini. Poslovanje je tako bilo jedva pozitivno jer je dobit iznosila 52 eura. U 2021. godini poslovali su s minimalnim gubicima.
Troškovi burze zanemarivi
"Burza je jedna od temeljnih građevnih jedinica tržišta kapitala. Važnost lokalne burze prvenstveno je u blizini, prilagodljivosti i dostupnosti lokalnim dionicima", naglašava Andraž Aš, voditelj regulative na Ljubljanskoj burzi. Prema njegovim riječima, najvažnija zadaća burze podrška je domaćim izdavačima, investicijskim društvima i krajnjim investitorima. "Pritom su troškovi burze zanemarivi u ukupnim troškovima tržišta kapitala", dodaje Aš. Primjerice, ukupni troškovi Ljubljanske burze lani su iznosili 1,6 milijuna eura, od čega su troškovi rada dosegnuli 850 tisuća eura.
Ljubljanska burza svjesna je da su tržišta kapitala globalna, stoga teže većoj integraciji tržišta u regionalna, kontinentalna, ali i globalna tržišta i njihovu infrastrukturu. Prema Ašu, niska razina svijesti i korištenja usluga lokalnih burzi u zemljama Jugoistočne Europe mnogo je više uzrok nego posljedica relativne anemičnosti tamošnjih burzi. "Postoji li jedna burza ili više njih, s ove strane poprilično je irelevantno pitanje, s obzirom na to da su tvrtke koje kotiraju na organiziranom tržištu kapitala različite. Dakle, nema fragmentacije likvidnosti, a ni pripajanje je ne bi značajno povećalo", objašnjava i dodaje da je opći interes za trgovanje jednostavno premalen.
Što misle izdavači vrijednosnica
Kao primjer zadovoljnog izdavača dužničkih vrijednosnih papira navodimo Grupu SIJ – Slovenska industrija čelika. Ulaskom na tržište kapitala stekla je nove izvore financiranja, što joj omogućuje i optimizaciju strukture financijskih sredstava, uz donedavno još uvijek povoljne izvore financiranja. Slovenska industrija čelika u posljednjih je devet godina na Ljubljanskoj burzi izdala obveznice u vrijednosti od 173 milijuna eura i komercijalne zapise u vrijednosti od 209 milijuna eura. "Želimo da Ljubljanska burza i država još više promoviraju slovensko tržište vrijednosnih papira. To bi povećalo količinu ulagača i osiguralo dodatnu likvidnost gospodarstva", kaže Igor Malevanov, potpredsjednik i izvršni direktor za financije u SIJ-u.
Drukčija iskustva s ulaskom na burzu ima jedna od najvećih informacijsko-konzultantskih grupacija u regiji – Datalab Tehnologije. Za kotizaciju na burzi odlučili su se jer su 2003. godine i zaposlenike pozvali u vlasničku strukturu. Nakon 20 godina 40 posto tvrtke u rukama je zaposlenika, zbog čega se u tom razdoblju postavilo pitanje likvidnosti tih dionica. Smatrali su da je najbolja opcija ući na organizirano tržište. "Zbog znatnih oscilacija u cijenama dionica te, na kraju, ali ne manje važno, opreza i skepse slovenskih institucionalnih investitora, burza nije donijela ni očekivane rezultate u stvaranju stabilnog tržišta radničkih dionica, niti poboljšanog pristupa financijskim izvorima", objašnjava Andrej Mertelj, izvršni direktor tvrtke.
Prema njegovim riječima, opseg radova i troškovi u početnoj fazi bili su prihvatljivi i održivi. "Nažalost, stvari su se osjetno promijenile u posljednjih nekoliko godina. Sve veća birokratizacija upravljanja i dodatni zahtjevi prekoračili su prihvatljive troškove", kaže Mertelj. Zbog toga su zaposlenici bili opterećeni znatnim troškovima i birokracijom vlasništva. Još veći problem vidi u pritisku da se u poslovanje uvedu ESG politike koje su često u suprotnosti s njihovim primarnim ciljevima.
"Razmak između prve i ulazne kotacije nije dovoljno značajan. Pitanje je i može li Ljubljanska burza na neki drugi način pomoći sličnim manjim dioničkim društvima jer je smrt slovenske burze zajamčena čak i bez novih ulazaka", smatra Mertelj.
U pripremi članka sudjelovali su Rijad Durkić (Bosna i Hercegovina) i Aleksandra Tomić (Sjeverna Makedonija).
