Prema najnovijem izvještaju Međunarodne federacije za robotiku iz 2024. godine, broj industrijskih robota koji rade u tvornicama širom svijeta dosegao je 2023. godine rekordnih 4.281.585 jedinica, što predstavlja porast od 10 posto u odnosu na godinu ranije. Godišnja instalacija novih robota iznosila je 541.302 jedinice, što je drugi najviši zabilježeni broj, samo dva posto manje od rekorda iz 2022. godine, kada je instalirano 552.946 robota. A kakvo je stanje u Adria regiji?
Hrvatski naučnici i istraživači rade u 'nemogućim uvjetima'
O dostupnosti finansiranja naučnih projekata, saradnji između akademske zajednice i industrije, tome šta je potrebno unaprijediti kako bi Hrvatska postala prepoznatljiv centar izvrsnosti u robotici, razgovarali smo s dr. sc. Matkom Orsagom, vanrednim profesorom u Zavodu za automatiku i računalno inženjerstvo na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.
Treba razdvojiti pitanja primjene i istraživanja, objašnjava Orsag. "Što se tiče istraživanja i razvoja, to je nešto što kao šira zajednica trebamo sigurno pojačati. U usporedbi sa Slovenijom i Mađarskom, mislim da znatno zaostajemo u smislu istraživanja i mogućnosti finansiranja tog dijela. Što se tiče primjene, u posljednje vrijeme se razvila snažna potreba industrije za primjenu robotskih tehnologija, što je primarno potaknuto potrebom za radnom snagom."
Dodaje kako saradnja akademske zajednice i industrije ovisi o snazi same industrije: "Postoje fantastični primjeri fantastičnih firmi, industrijskih kompleksa koji su sposobni investirati u istraživanje i razvoj i ta saradnja je, rekao bih, fantastična... radimo s ljudima koji razumiju tehnologiju, razumiju potrebu svojih proizvodnih procesa i spremni su investirati u robotske tehnologije i nove stvari koje su konkurentne ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu."
Kada je riječ o pristupu kapitalu i izvorima finansiranja za istraživanje, razvoj i komercijalizaciju, Orsag kaže kako je kapital dostupan te postoji veliki broj poziva i mnogo novca koji je naizgled dostupan svima. Međutim, upozorava, problem s pozivima koji omogućuju saradnju između industrije i akademskih institucija je taj što su pozivi napravljeni bez konsultacije sa samim tvrtkama ili institucijama.
"Oni često ograničavaju saradnju različitim načinima na koje se novac može potrošiti. Veliki problem kod toga je i u tome što je jedan od indikatora i broj potpisanih ugovora, a ne i potrošena sredstva, što dodatno otežava samu provedbu. Provedbeni kapaciteti tih tijela su često ograničeni do tog nivoa da ili ne razumiju tehnologiju ili ne razumiju naučni proces ili, nažalost, sve zajedno."
A pitali smo i gdje su hrvatske naučne institucije u usporedbi s evropskim centrima izvrsnosti.
"Ja bih tu upotrijebio jedan plastičan primjer inženjera recimo NASA-e, koji rade u nemogućim uvjetima u sistemima koji su daleko, i komunikacijski i fizički, i moraju smisliti rješenje," odgovara. "Tako često mi u Hrvatskoj u relativno nemogućim uvjetima, s minimalnim finansiranjem, moramo smisliti rješenja za vrlo kompleksne probleme. To je potencijal u kojem mi stvarno možemo konkurirati i evropskim i svjetskim istraživačkim institucijama jer zaista radimo cutting-edge tehnologiju, ali s puno manje sredstava, što je ustvari i naša prednost, samo je treba reklamirati i prepoznati," zaključuje Orsag.
U Bosni i Hercegovini tek nekoliko primjera zastupljenosti robotike u industriji
Dok je u razvijenim zemljama robotika zastupljena u svim sferama života, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
BiH ima svega nekoliko primjera zastupljenosti robotike u industriji, ali stanje na tržištu s godinama napreduje i ovaj sektor nije nepoznanica našim kompanijama, međutim potrebno je još mnogo rada da bi se dostigao nivo svakodnevne primjene.
Robotika u Bosni i Hercegovini prisutna je još od doba Energoinvesta. Ovaj privredni gigant i centar naučno-istraživačkog rada nekadašnje države proizvodio je industrijske robote.
Gledajući brojke o proizvedenim robotima u svijetu, Azija ima 70 posto svih novih instalacija, Evropa 17 posto, Amerika 10 posto, BiH nema ni blizu ovih brojeva, kaže za Bloomberg Adriju TV Kenan Varda, nacionalni koordinator Svjetske robotske olimpijade za Bosnu i Hercegovinu i viši asistent za automatizaciju i robotiku na Univerzitetu u Zenici.
"Nismo u ovom poretku. Posljednja statistika kaže da na 10.000 zaposlenih u industriji, recimo Koreja i Japan imaju 600-700 robota, kod nas u regiji taj broj ne prelazi 50, a sama BiH je još uvijek daleko ispod toga. Tako da se mi još uvijek borimo da povećamo svijest o uključenju industrijskih robota i samih automatiziranih sistema u industriju, kako bismo olakšali i ubrzali ovaj naš proces i upotrebu sistema u samoj industriji," objašnjava Varda.
On vjeruje kako je prva prepreka dodatnom razvoju robotike u zemlji strah od smanjenja radne snage, odnosno gašenja radnih mjesta: "Postoji bojazan, koja je mit, da će to smanjiti broj radnih mjesta, kao i poslove na određenim pozicijama."
"Druga stvar je to što nismo još dovoljno naučili da roboti mnogo toga mogu raditi za nas, a da je nemoguće da industrija funkcionira bez ljudi, samo s robotima. Postoje neke etičke implikacije ako bi postojali samo automatizirani sistemi koji bi donosili odluke u samoj proizvodnji. Tada se ne bi moglo odrediti ko je kriv, ili ko je donio određenu odluku," dodaje Varda.
U Sjevernoj Makedoniji još nema fokusa na proizvodnju hardvera
Robotika u Sjevernoj Makedoniji je u fazi razvoja. Trenutno postoji nekoliko kompanija koje rade u sektoru robotike i koje se uglavnom fokusiraju na razvoj softverskih rješenja te integraciju postojećih robotskih sistema, a ne na proizvodnju hardvera, kaže Gorjan Nadžinski, profesor na Fakultetu elektrotehnike i informacijskih tehnologija. Korporativni sektor prati korake za automatizaciju radnih procesa, ali za razvoj robotike potrebna su ozbiljna ulaganja u obrazovanje, objašnjava.
.webp){kind=icon}
