.webp){kind=icon}
U modernoj globalnoj ekonomiji, obrazovanje i razvoj vještina ključni su pokretači ekonomskog rasta i napretka. Obrazovanje je suštinski povezano s ekonomskim rastom, utičući na ekonomske povrate kako kroz plate tako i kroz rast BDP-a.
U UN-ovoj Rezoluciji se navodi da obrazovanje igra ključnu ulogu u izgradnji održivog i otpornog društva te doprinosi postizanju svih ostalih ciljeva održivog razvoja - povećava produktivnost pojedinaca i jača potencijal za ekonomski rast, razvija vještine potrebne za dostojanstven rad, razvija profesionalne vještine potrebne za održivi razvoj, uključujući u područjima vodoprivrede i sanitacije, zelene energije i očuvanja prirodnih resursa. Pomaže iskorijeniti siromaštvo i glad, doprinosi poboljšanju zdravlja, promiče rodnu ravnopravnost, vladavinu prava i poštivanja ljudskih prava i može doprinijeti smanjenju nejednakosti.
Depositphotos
Obrazovanje se obično smatra ulaganjem u ljudski kapital – što više država ulaže u svoje obrazovne sisteme, to je veći njezin ukupni ekonomski učinak. Istraživanja također pokazuju da zemlje s većim brojem ljudi koji pohađaju školu bilježe brži ekonomski rast od zemalja s manje obrazovanih radnika.
Veze između obrazovanja i ekonomskog rasta
Prema Globalnom partnerstvu za obrazovanje (GPE), organizaciji koja pomaže u finansiranju obrazovnih sistema u zemljama u razvoju, obrazovanje je zapravo jedno od najvažnijih ulaganja u budućnost koje zemlja može napraviti.
I dok je čak i osnovno obrazovanje samo po sebi korisno, viši nivoi obrazovanja – kao što su srednja škola, tercijarno obrazovanje i tako dalje vode do još većih koristi. GPE je utvrdio da bi se srednjoškolskim obrazovanjem iz siromaštva izvuklo 420 miliona ljudi. Također, dijete čija majka zna čitati ima 50 posto veću vjerovatnost da će doživjeti petu godinu, a jedna dodatna godina školovanja može povećati zaradu žene do 20 posto.
Veza između obrazovanja i ekonomskog rasta intrigira ekonomiste već decenijama, što je dovelo do formulacije različitih teorija koje osvjetljavaju složeni odnos između obrazovanja, sticanja vještina i ekonomskog rasta. Ove četiri su najpoznatije:
1. Teorija ljudskog kapitala
Na čelu ekonomske misli o obrazovanju i razvoju vještina nalazi se Teorija ljudskog kapitala. Ovu teoriju, koju je tokom 1960-ih utemeljio Nobelov laureat Gary Becker, tvrdi da pojedinci ulažu u obrazovanje i razvoj vještina kako bi povećali svoje produktivne kapacitete, čime poboljšavaju svoje ekonomske izglede. U ovom pogledu, obrazovanje se promatra kao ulaganje koje generira povrate u obliku veće buduće zarade i poboljšanih ekonomskih ishoda. Ljudski kapital, u ovom kontekstu, odnosi se na kumulativne vještine, znanje i sposobnosti koje pojedinci stiču kroz formalno obrazovanje, obuku i iskustvo. Prema teoriji ljudskog kapitala, društva koja ulažu u obrazovanje i razvoj vještina vjerovatno će doživjeti povećanu produktivnost, tehnološki napredak i opći ekonomski rast.
2. Teorija signalizacije
Teoriju signalizacije razvio je Michael Spence 1973. godine. Prema ovoj teoriji obrazovanje djeluje kao signal potencijalnim poslodavcima, prenoseći informacije o prirođenim sposobnostima pojedinca, radnoj etici i predanosti.
Prema Teoriji signalizacije, pojedinci nastoje sticati više obrazovanje ne samo kako bi stekli vještine, već i kako bi se istaknuli na konkurentnom tržištu rada. Na primjer, fakultetska diploma možda ne nužno obdaruje nekoga praktičnim vještinama relevantnim za posao, ali dokazuje njihovu sposobnost suočavanja s izazovima, izvršavanja zadataka i pridržavanja društvenih normi - karakteristike koje poslodavci cijene.
3. Teorija usmjerene na vještine tehnološke promjene
Dolazak tehnologije i automatizacije doveo je do pojave teorije usmjerene na vještine tehnološke promjene. Ova teorija, razvijena 1980-ih godina sugerira da tehnološki napredak nerazmjerno pogoduje osobama s većim vještinama, što dovodi do sve veće razlike u plaćama između stručnih i manje stručnih radnika. Kako tehnologija zamjenjuje rutinske zadatke, osobe s posebnim vještinama i sposobnostima za rješavanje problema bolje su pozicionirane za prilagođavanje promjenjivim zahtjevima posla. Ulaganja u obrazovanje i razvoj vještina postaju ključna kako ova teorija ističe važnost kontinuiranog učenja i usavršavanja kako bi se ostalo konkurentnim na tržištu rada koje se mijenja.
4. Teorija dualnog tržišta rada
Teorija dualnog tržišta rada ističe postojanje dva različita segmenata unutar tržišta rada: primarnog sektora, koji karakteriziraju dobro plaćeni, stručni poslovi, i sekundarnog sektora, obilježenog manje stručnim i slabije plaćenim pozicijama. Ova teorija koju su razvili ekonomisti poput Piorea i Doeringera, sugerira da obrazovanje i razvoj vještina igraju ključnu ulogu u određivanju pristupa pojedinca primarnom sektoru. U tom kontekstu, obrazovanje nije samo ekonomska investicija već i alat za društvenu mobilnost. Politike usmjerene na smanjenje dispariteta između primarnog i sekundarnog sektora često prioritetiziraju poboljšanje kvalitete obrazovanja i povećanje pristupa visokom obrazovanju.
Godinama su istraživači demonstrirali makroekonomsku vezu između obrazovanja i ekonomije te ispitivali ulogu obrazovanja u pokretanju ekonomskoh rasta. Na primjer, 2012. godine UNESCO je utvrdio da je za svaki dolar potrošen na obrazovanje doprinosi ekonomskom rastu za 10 do 15 dolara.
Uticaj na lični dohodak
Novija analiza koju je provela The Learning Agency – na temelju studije Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (NBER) u SAD-u otkrila je sljedeće:
1.Bolje matematičke vještine mogu povećati platu pojedinca za 21.000 dolara godišnje.
2.Poboljšanje vještina čitanja i pisanja moglo bi izazvati povećanje godišnje plate osobe od 11.000 dolara
3.Ekonomski učinak većeg obrazovanja na nacionalnom i državnom nvou iznosi više od 200 milijardi dolara.
Depositphotos
Dakle, jasno je da je obrazovanje jedna od ključnih odrednica za ekonomski razvoj i blagostanje diljem svijeta. Obrazovanje doprinosi rastu ekonomije na nekoliko načina. Jedan je da obrazovanje pomaže pojedincima da razviju vještine i znanja u brojnim važnim područjima, što zauzvrat obogaćuje radnu snagu i potiče ekonomske rezultate. Na primjer, obrazovanje može razvijati kritičko mišljenje i vještine rješavanja problema, povećati nivo pismenosti i kognitivnih vještina, povećati lične sposobnosti, učinkovitost i produktivnost, poticati osjećaj za poduzetništvo, potaknuti kreativnost i kreativno razmišljanje, izgraditi nove vještine u novim područjima, kao što su tehnološke promjene itd.
Uzmimo za primjer sofisticirane nove tehnologije. Zemlja s dobro obrazovanim, kvalificiranim radnicima unutar svoje ponude radne snage – zahvaljujući raznolikoj kombinaciji formalnog obrazovanja i prilika za strukovno osposobljavanje – bit će u boljem položaju da iskoristi ta poboljšanja, što će zauzvrat imati pozitivan učinak na poslovanje i ekonomski rast.
Drugi važan doprinos uticaju obrazovanja na ekonomiju dolazi od značajnog povećanja plata – a time i plaćenih poreza – koje prati bolje obrazovanje. Obrazovanje ima direktan uticaj na platu, a oni s višim plaćama doprinose više u porezima, što omogućuje ekonomski rast na nacionalnom nivou.
Šta države mogu uraditi
Kako bi kapitalizirali ekonomski rast omogućen kroz obrazovanje, vlade i kreatori politika trebali bi osigurati da svi građani imaju pristup obrazovanju i obuci. Obrazovni programi za mlade ljude trebali bi biti sadržani u zakonodavstvu, a trebalo bi ulagati u prekvalifikaciju i programe zapošljavanja kako bi se odraslima pomoglo da poboljšaju vještine. Također, trebali bi i prilagoditi obrazovne programe. Obrazovanje je najučinkovitije kao ekonomski pokretač ako je usklađeno sa savremenim potrebama. Kako se tehnologije i zahtjevi za kompetencijom mijenjaju, tako bi se trebali mijenjati i obrazovni sistemi, omogućujući kvalificiranoj radnoj snazi da se učinkovito takmiče na globalnom tržištu.
Ono što je jako bitno jeste i ulaganje u nastavnike i inovativne metode podučavanja. Presudno je osigurati da obrazovni sistemi imaju dovoljno kvalificiranih nastavnika, ali isto tako je važno i implementirati visokokvalitetne prakse učenja koje su spremne na budućnost. Na primjer, Svjetski ekonomski forum nedavno je zaključio da učenje kroz kreativnu igru omogućuje bolje vještine rješavanja problema – i da bi poučavanje timskog rješavanja problema u školama moglo dodati 2,54 triliona dolara globalnoj ekonomiji.
Kako bi se održao pozitivan učinak obrazovanja, također je važno da obrazovni sistemi brzo reagiraju tokom razdoblja značajnih poremećaja ili promjena. U nedavnom izvještaju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), pod naslovom Ekonomski učinci gubitaka u učenju, autori Eric A. Hanushek i Ludger Woessmann razmatrali su uticaj zatvaranja škola širom svijeta početkom 2020. kao odgovor na COVID-19. Otkrili su da će gubici u učenju imati trajne ekonomske posljedice i za učenike i za nacije ako se učinkovito ne isprave.
Depositphotos
"Iako tačni gubici još nisu poznati, postojeća istraživanja sugeriraju da bi učenici od 1. do 12. razreda pogođeni zatvaranjem mogli očekivati oko tri posto niži prihod tokom cijelog života", navodi se u izvještaju. "Nacijama bi niži dugoročni rast povezan s takvim gubicima mogao donijeti prosječno 1,5 posto niži godišnji BDP do kraja stoljeća".
Uticaj kompanija
Iako se obrazovanje u velikoj mjeri povezuje sa školama i drugim obrazovnim institucijama, treba naglasiti kako je u modernom svijetu sve važniji i neformalni oblik obrazovanja te da individualni rad na razvijanju vještina itekako povećava konkurentnost na tržištu rada. Koncept cjeloživotnog učenja nije nije nešto što je opciono, nego nešto što se danas podrazumijeva ukoliko želite biti konkurentni na tržištu rada i napredovati. Iz tog razloga, zaposlenici od svojih kompanija zahtijevaju da im omoguće napredovanje kroz sticanje novih znanja i vještina i to je jedan od faktora koji mnoge uposlenike opredjeljuje pri donošenju odluke o ostanku u nekoj kompaniji ili prihvatanju ponude za posao od druge kompanije.
Nađa Firdus Kreso, senior talent development specialist u ZIRA Group za Bloomberg Adriju kaže da u kompanijama koje imaju za cilj visoku stopu zadržavanja zaposlenika, kao i privlačenje zaposlenika, pored higijenskih uslova, finansijskih prilika i stabilnosti, izuzetno je bitno foksuirati se i na motivacijske faktore, kao što je razvoj zaposlenika.
Dodaje da iz perspektive zaposlenika, ali i kompanija, vrlo je bitno da kompanije omogućavaju edukacije i razvoj vještina.
Više je razloga za to:
Lični razvoj: Zaposleni žele kontinuirano napredovati i razvijati svoje vještine kako bi bili konkurentni na tržištu rada i postizali veći uspjeh u svojim karijerama.
Motivacija: Mogućnost učenja i napredovanja motiviše zaposlene da budu angažovaniji i posvećeni svom poslu.
Zadržavanje zaposlenika: Ukoliko kompanija pruža prilike za usavršavanje, zaposleni će se osjećati više cijenjenima i manje će vjerojatno razmatrati odlazak u druge kompanije koje nude slične pogodnosti.
Inovacije: Usavršavanje potiče kreativnost i inovacije, što može imati pozitivan utjecaj na poslovni uspjeh kompanije.
Povećana produktivnost: Zaposleni koji imaju mogućnost usavršavanja znanja i vještina, obavljat će svoje poslove efikasnije i produktivnije.
Depositphotos
''Zaposlenicima se mogu nuditi različiti načini usavršavanja znanja i vještina, a također i zaposlenici imaju mogućnost predlaganja različitih vrsta usavršavanja'', kaže Firdus Kreso.
Neke od tih različitih prilika za usavršavanje su:
Radionice i trening sesije: Kursevi i trening sesije koji se fokusiraju na određene vještine ili tehnologije.
Mentorstvo: Programi mentorstva omogućuju zaposlenima da uče od iskusnijih kolega, koji rado prenose svoje znanje i razvijaju svoje “nasljednike”.
Online kursevi: Pristup online platformama za učenje omogućava zaposlenima da uče u vlastitom tempu.
Konferencije i događaji: Posjet konferencijama, seminarima i stručnim događajima omogućava zaposlenima da se upoznaju s najnovijim trendovima i tehnologijama u svojoj industriji.
Finansiranje obrazovanja: Kompanije koje pružaju finansijsku podršku za formalno obrazovanje (npr. dodiplomske ili diplomske studije) pokazuju duboko razumijevanje važnosti edukacije i mogu uveliko olakšati svojim zaposlenicima, što u konačnici rezultira i većom lojalnošću zaposlenika.
I svjetski poznate kompanije su itekako prepoznale važnost ulaganja u edukaciju zaposlenih.
Na primjer Google je poznat po svojim "Google University" kursevima, gdje zaposlenici mogu sticati razne vještine. IBM je razvio interni program "Think40" koji potiče zaposlene da provode 40 sati godišnje na razvoju vlastitih vještina. To je dovelo do bolje produktivnosti i većeg angažmana zaposlenih. "Apple University” nudi kurseve koji podučavaju polaznike o internoj korporativnoj kulturi i liderstvu, čime se održava usklađenost s vrijednostima kompanije.
''Ovi primjeri jasno pokazuju kako ulaganje u edukaciju zaposlenih može donijeti koristi kompanijama kroz bolju produktivnost, zadržavanje talenata i inovacije. Što se tiče našeg regiona, ulaganje u razvoj zaposlenika i praćenje svjetskih trendova je posebno vidljivo u IT industriji, mada i druge industrije sve više prepoznaju bitnost ulaganja u razvoj zaposlenika, kako bi održale konkurentnost na tržištu'', ističe Firdus Kreso.
