Čini se da trenutno postoje samo dvije vrste poslovnih naslova: oni posvećeni zapanjujućim ulaganjima i procjenama sve većeg procvata umjetne inteligencije (AI) i oni koji prate val najava otkaza. Zanimljivo je da se imena istih kompanija često pojavljuju u obje kategorije.
To, zapravo, ima smisla. Poslodavci očarani mogućnostima ove snažne nove tehnologije vjeruju da će ona povećati produktivnost - što znači da će biti potrebno manje ljudi. (A ni rast cijene dionica nakon otkaza ne škodi.) No, na kraju će se pokazati da su mnogi od tih rezova bili nepromišljeni. Zapravo, mogli bi potkopati upravo ono na šta se kompanije najviše fokusiraju: sposobnost da u potpunosti iskoriste umjetnu inteligenciju.
Ako je trenutni val otkaza doista pogreška, riječ je o pogrešci koju čini mnogo poslodavaca: prošlog su mjeseca američke kompanije otpustile više radnika nego u bilo kojem oktobru u posljednja dva desetljeća. Istodobno, mnoge od tih kompanija izgledaju zdravije nego ikad. Amazon.com Inc., koji je najavio planove za ukidanje čak 30 hiljada korporativnih radnih mjesta, uživa rekordno visoke cijene dionica, dok je Microsoft, koji provodi svoje najveće otkaze u posljednje dvije godine, nedavno izvijestio o povećanju dobiti za 12 posto.
Ako, dakle, nije riječ o finansijskim poteškoćama, šta pokreće ove otkaze? U najmanju ruku, umjetna inteligencija svakako ima svoju ulogu. Accenture PLC, primjerice, u septembru je objavio otkaze za 11 hiljada zaposlenika, navodeći kako se ti radnici "nisu mogli prekvalificirati za radno okruženje kojim upravlja umjetna inteligencija". A kako se AI groznica širi korporativnom Amerikom, očekuje se da će ta tehnologija uskoro potaknuti još više rezova. Neki smatraju da su oni čak i ekonomska nužnost: Geoffrey Hinton, dobitnik Nobelove nagrade i "otac" umjetne inteligencije, tvrdi da su ulaganja u AI toliko golema da se mogu isplatiti jedino kroz masovno smanjenje broja radnih mjesta.
U čemu je problem?
Problem je u tome što, koliko god obećavajuće AI alatke izgledale, ne donose uvijek rezultate za kompanije koje ih koriste. To ne znači, kako tvrde neki poznati kritičari, da je tehnologija beskorisna, i sam sam, priznajem, "obraćenik" ChatGPT-ja. No istraživanje Massachusetts Institute of Technologyja, provedeno na 300 javno objavljenih AI projekata u korporacijama, pokazalo je da su rukovoditelji koji su ih nadzirali izvijestili kako je čak 95 posto njih imalo "nultu" stopu povrata ulaganja.
Kad se bolje razmisli, to i nije iznenađujuće. Ovi alati nisu jednostavni dodaci koji besprijekorno zamjenjuju radnike. Većina kompanija ne zna kako u potpunosti iskoristiti njihov potencijal - zapravo, nije jasno zna li to iko. Njihova pravilna primjena zahtijeva temeljite promjene u načinu rada. Riječ je o tehnologiji staroj svega nekoliko godina, koja se razvija iz dana u dan. Budući da ne postoji jasan put kojim se treba voditi, kompanije će morati postati kreativnije i inovativnije ako žele uspješno zakoračiti u svijet umjetne inteligencije i izvući iz nje maksimum.
Trenutni val otkaza vjerovatno će taj proces samo otežati. Otkazi ne pogađaju samo one koji odlaze - oni traumatiziraju i one koji ostaju, narušavajući moral, odanost i povećavajući nivo stresa. Nije stoga čudno što istraživanja pokazuju da kompanije koje otpuštaju radnike u razdoblju prosperiteta bilježe lošije finansijske rezultate od konkurenata koji zadržavaju zaposlenike.
Štoviše, ti su negativni učinci najsnažniji upravo u najinovativnijim i najbrže rastućim industrijama. Studija provedena na više od dvije hiljade španskih poduzeća pokazala je da, kada se smanjenje broja zaposlenika kombinira s velikim promjenama u opremi, tehnikama ili procesima (primjerice, onima koje zahtijevaju uvođenje umjetne inteligencije), nivo inovacija opada jer se zaposlenici osjećaju ugroženo i postaju manje spremni riskirati. Slično istraživanje britanskih kompanija pokazalo je da manji i srednji valovi otkaza nemaju znatniji učinak na inovacije, ali veliki rezovi ih snažno sputavaju. (Takvi neočekivani učinci možda objašnjavaju zašto stope ponovnog zapošljavanja ponovo rastu.)
To ne znači da su svi otkazi nužno loši za kompanije koje ih provode; kada organizacije imaju previše "viška" kapaciteta, rezovi ih mogu potaknuti na veću učinkovitost i inovativnost. No čak i tada je put rizičan. Ako su resursi ograničeni - a s obzirom na nivo ulaganja koji zahtijeva AI utrka, to vrijedi i za najbogatije kompanije - učinci otkaza vrlo brzo ponovo postaju negativni.
Paradoks tehnologija koje su navodno toliko transformativne poput umjetne inteligencije jeste u tome što se one nikada ne mogu jednostavno "uklopiti" u postojeće sisteme. Izumiti tehnologiju tek je prvi korak; naučiti kako je koristiti jednako je teško i jednako važno. To zahtijeva zaposlenike spremne učiti, riskirati i prihvaćati promjene, a ne one preplašene i iscrpljene nakon što su vidjeli kolege kako gube posao. Otkazi u očekivanju učinaka umjetne inteligencije možda se danas čine primamljivim direktorima kompanija, ali većina njih će ih, kad-tad, požaliti.
.webp){kind=icon}
