.webp){kind=icon}
Duž regionalnog puta Bela Crkva – Kovin, na Vračevgajskom jezeru nalazi se kamp Oaza, pravi raj ne samo za ljubitelje prirode i kampovanja već i za sve umorne od vrelog asfalta i gradske buke. Pored kamp mjesta sa priključkom za struju i vodu, gosti će u Oazi dobiti i mir, hladovinu, higijenu koja se može ocijeniti sa pet zvjezdica i divne domaćine, porodicu Pilić.
I to nije kraj. Roštilj, dnevne sjedeljke uz jezero, a večernje uz vatru, nebeska tišina i buđenje uz cvrkut ptica, takođe su dio ponude ovog kampa.
Danas jedan od najposjećenijih kampova u Srbiji, a nekada pašnjak. Ipak, da bi se taj put prešao, bilo je neophodno da se Branko Pilić, vlasnik kampa, iz Amerike vrati u Srbiju.
Bloomberg Adria, Branko Pilić
"Živio sam u Americi od 2004. do 2012. godine. Najprije sam studirao, a potom i radio. Tokom studija imao sam mogućnost da polažem za Bloomberg sertifikate za Forex, za derivate, za hartije od vrijednosti i da naučim da koristim Bloomberg terminal. Kriza u Americi u to vrijeme uticala je na to da se vratim na imanje mog pradede. Prenamjenom građevinskog zemljišta, koje je nekada bilo pašnjak, dobijena je dozvola da se ovdje gradi hotel. Tada nisam bio u finansijskoj mogućnosti da se upustim u tako velik poslovni poduhvat, pa sam se odlučio za kamp, pošto je u to vrijeme već postojao jedan kamp u Beloj Crkvi", kaže Pilić za Bloomberg Adriju.
Različiti gosti, ali i smještaj
Prvi gosti kampa Oaza bili su biciklisti iz Njemačke i Italije, odsjedali su, kaže Branko, na dan-dva, a nekada i duže, pa produžavali prema Crnom moru.
"Tako je to krenulo 2014. godine sa biciklistima, jer se naš kamp nalazi na biciklističkoj ruti, evro velo 6 i 13. Moram da priznam, meni se od samog početka dopala industrija. Poslije nekog vremena, počeli su da dolaze i drugi gosti, sa svojim kamp prikolicama, kamperima, šatorima. Potom su počeli da dolaze i domaći turisti iz Novog Sada, Zrenjanina, Beograda, Pančeva i Novog Bečeja", nabraja naš sagovornik.
Malo po malo, Pilići su, uporedo sa sve većim brojem gostiju, proširivali i ponudu u kampu. Prvo su počeli da iznajmljuju svoje šatore, pa svoje kamp prikolice. Napravili su nekoliko eko-kućica, a od ove godine imaju i apartmane, tako da gosti u kampu Oaza mogu da izaberu bilo koju vrstu smještaja.
Bloomberg Adria
"Naši gosti su veoma različiti, kao i smještaj. Često nam dolaze ambasadori iz Beograda, uspješni poslovni ljudi, vlasnici kompanija. Imamo i dalje dosta stranaca. Naši ljudi dolaze u naše kamp prikolice, a stranci uglavnom putuju kroz Srbiju sa svojim vozilima. Trenutno u kampu imamo gosta iz Irske koji je ovde peti dan, a krenuo je da obilazi Evropu. Holanđani nas često posjećuju jer smo uvršteni u knjigu 'Rustični kampovi srednje i jugoistočne Evrope'. Imali smo priliku da ugostimo jednu grupu Holanđana koja je došla sa 120 vozila i oko 240 ljudi. Bilo je izazovno smjestiti sve, ali smo uspjeli", prisjeća se on i dodaje da je na Belocrkvanskim jezerima sve više kampera iz Rumunije, ali kombija prerađenih u kamper vozila.
Privatna arhiva
Kampovanje u Srbiji sve popularnije
"Ima dosta ljudi koji kupe ili iznajme takve kombije voze se po Evropi nekoliko mjeseci i na kraju putovanja ih prodaju ili vrate. Njihovi dolasci u naš kamp dobar su pokazatelj da se industrija kampovanja u Srbiji razvija i napreduje", ističe on.
Branko je naročito ponosan na to što je odnedavno kamp Oaza ušao u priručnik Air Serbije kao turistička destinacija za avionske putnike, ali i na to što u kampu mogu da prihvate različite grupe.
"Imali smo grupu od 50-60 djece, uzrasta od pet do 12 godina. Bili su ovdje pet dana i učili su da jedre, rone i pale logorsku vatru. Vozili su pedaline i bicikle, učili da koriste luk i strijele. Svi su spavali pod šatorima, prali svoje tanjire i koristili mobilni telefon samo od 19 do 20. Mislim da je jedan takav program dobar za svako dijete, jer to je prilika da shvate koliko je malo potrebno za srećan život", ističe Pilić i najavljuje da planira da proširi kapacitete kampa.
"Kupili smo još jednu njivicu i jedna od ideja, pošto mislim da će biti sve veći i veći problema sa zdravom hranom, jeste da svako naše kamp mjesto, unutar tog kampa, ima jedno destak kvadratnih metara, gdje će ljudi da gaje povrće. Želimo da omogućimo gostima da se hrane neprskanom hranom", naglašava on i dodaje:
"Život je vrlo jednostavan. Recimo, mi nikad nismo imali manje para, a više sreće. Najveća vrijednost koju možemo da priuštimo sebi, pogotovo u današnje vrijeme, kad smo konstantno izloženi stresu, nije novac, već upravo život u prirodi. Priroda je najbolji amortizer za stres".
